Četvrtak, 22 listopada, 2026

Pop Cooltura: glumci, zločinci, kako se osuđujete glumiti?

Glumac je, javlja se iz dobro obaviještenih izvora, čovjek koji tumači likove. Ne vlastite, tuđe. Po scenariju. Ideji redatelja

Ili u prijevodu na new age leksik, glumci koji izrađuju nakit. 
 
Dok je Beograd na režimskom ćaci FEST-u 2026. premijerno prikazao novi četverosatni film “Zlatni rez 42 – Djeca Kozare” Lordana Zafranovića, snimljen 2023., dio hrvatske javnosti ustao je od tipkovnica paničnim pitanjem kako su Bitorajac, Lučev i Beader uopće mogli osuditi se glumiti u tom filmu? 
 
Srpskom, čitaj, zločinačkom. Pitanje je, naravno, odmah prioritetno razriješilo sve ostale svjetsko ličke smetlarske probleme da bismo se mogli posvetiti glavnom, glumcima koji glume.
 

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

Objavu dijeli LookerWeekly.com magazin (@lookerweeklymag)

 

Zapanjujuće otkriće na izvoru Kupe u Erha. Glumac je, javlja se iz dobro obaviještenih izvora, čovjek koji tumači likove. Ne vlastite, tuđe. Po scenariju. Ideji redatelja. Plaći producenta. To je cijela fora, struka, ono za što su išli na akademiju umjesto da izrađuju nakit od perlica, iako bi im po online moralistima nakit više pristajao. 
 
Logikom ogorčenih od kraja. Ako glumac ne smije glumiti ono što nije, homoseksualce smiju glumiti samo homoseksualci, serijske ubojice samo serijski ubojice, prostitutke samo prostitutke, crnce samo crnci, žene samo žene, Marko Perković samo Thompsona, pa Maxa Luburića samo Max Luburić, što bi bilo teško izvedivo zbog nedostatka kandidata i opće nepoželjnosti castinga, a i činjenice da je zločinac već nekoliko dekada prilično mrtav. A onda se nađe Bitorajac i obnehrvati sve što je dosad snimio od Metastaza do Svadbe. Zločinac beskrupulozni.

Predstava “Hamlet” otpala je jer nitko od nas nije danski princ

“Ana Karenjina” može se igrati jedino ako se ispod vlaka nađe dobrovoljac. Cijela povijest svjetske drame svodi se na dokumentarac o ljudima koji igraju sami sebe, a to se onda zove “reality show” i već ga imamo previše. Najsmješnije je što se isti ljudi nikad ne pitaju gdje je Kozarčanima u tom filmu jelo nego tko je u njemu rekao repliku.
 
Bitno je tko je s kim stao u kadar, ne što kadar govori. Bitno je da ga Zafranović premijerno pokazuje kao propagandu Vučićeva režima pred novosrpske izbore. Sve je bitno osim djela. Jer gdje ćemo sjedit i trošit četiri brojkom 4 sata na potencijalno Sedlara Zafranovića. Come on, kad možemo israt bez temelja. Točnije temelj nam je log-in na Internet. Film pritom, kao i svaki drugi kontroverzni film, još nitko od užasnutih nije pogledao jer osnovno pravilo našeg javnog diskursa kužerstva glasi prvo presuda, onda eventualno ulaznica. 
 
Ima i druga strana. Može se i voljeti Zafranovićev film. I mrziti. I zaključiti ga po pola. Sve je legitimno, pristojno, dozvoljeno, nakon gledanja. Ono što nije legitimno je pozvati na linč glumca zato što je radio svoj posao na projektu koji vam se ne sviđa iz razloga koje ste pročitali u naslovu objave. Jer glumci glume. Fak. Pa kako? Zašto? Jel moguće. Nije zavjera već opis radnog mjesta. Ako smeta, postoji lijek zove se ne gledaj. Ili pogledaj pa piši, seri, pametnuj, misli, dijeli moralne packe, egzistiraj. Ali tim redoslijedom. Glumci glume. Seronje seru.  Nemajući osnove pristojnosti ni mjeru. 

Jer kako glumac može glumiti ulogu?

I zašto Hrvati glume Srbe? A ne ne čekaj, zašto Hrvat glumi ustaške krvnike, zašto Rene Bitorajac glumi Maxa Luburića? 
 
Društvo dovoljno zagađeno tj. zaostalo da se uopće postavljaju pitanja u kojem je normalno dovesti u pitanje glumca s ulogom je toliko besprizorno maloumno da nije do pitanja i moralno etičkih zamjerki konzervi nego…Vi nadopunite.
 
Film do negledanja osnova je pristojnosti ne komentirati. A tuđe privatne izbore, ma koliko različiti od tvojih bili, poštivati. Ne boli. Easy as 123. Osim kad si troglodit i pećinar i retaj. Onda ti smeta i onda vrištiš i onda pitaš i onda. I onda. 
 
Postoji doba u kojem je osnova pismenosti bila i pretpostavljala ne histerizirati oko stvari koje su po prirodi posla samojasne i razumljive. Kao što živimo doba u kojem bi mentalna higijena bila ograničenima uvesti restrikcije korištenja interneta dok ne savladaju vještine vrtić razumijevanja i logike, starija grupa. Vozačka dozvola za internet. 
 
Dotle, logički silogizam, glumci glume, neumi šute. Točka. 
 
I jedni i drugi doduše mogu izrađivati nakit.
 
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime