I Swear redatelja Kirka Jonesa nije još jedna hipsterska ‘inspirativna priča po špranci’ koliko tiha, ljudska brit pop drama o odrastanju u svijetu koji nema jezik za različitosti ni dijagnoze. Na tragu estetike Full Montyja, Bend It Like Beckham, Billyja Elliota, psovačina se temelji na stvarnom životu Škota Johna Davidsona i oslanja na dokumentarac John’s Not Mad koji je krajem osamdesetih prvi put britanskoj javnosti pokazao kako izgleda život s Touretteovim sindromom. Davidson je sudjelovao u produkciji filma kao konzultant, pa ima čvrsto uporište u stvarnosti i što bi se reklo, bazirano je na motivima iz stvarnog života.
View this post on Instagram
Moćna izvedba koja nosi cijeli film
Najveća snaga ‘psovačine’ je tour de force, nagrađivani Robert Aramayo čija izvedba nije samo uvjerljiva demonstracija tikova, koliko koncentracija portreta mladića koji se grčevito trudi ostati dostojanstvenim dok ga tijelo izdaje. U njegovu glumačkom pristupu je tone metodičkog, gotovo nalik transformacijama Daniel Day-Lewisa, bez pokazivanja mišića. Aramayo nije suzdržan, ranjiv je i duhovit, doima se pseudodokumentarno stvarnim dok baulja i ne može ukrotiti tremor. Za razliku od filmova poput Temple Grandin ili A Brilliant Young Mind, I Swear prati svakodnevicu glavnog lika, neugodne poglede prolaznika, osudu okoline, tiho zgražanje, krive dijagnoze, trenutke srama, ali i sitne pobjede u kojem Touretteov sindrom nije dramaturški trik, nego dio identiteta.
View this post on Instagram
Jones režira kantautorski praktično i nenametljivo, siva škotska atmosfera i diskretna atmosferska glazba pomažu uvelike pritom definiranju glavnog lika. U portretnom pristupu nema patetike ni jeftine manipulacije emocijama, a humor je britanski prirodan i dobrim dijelom izbjegava patetiku. U kontekstu odmora od bezidejne hi budget blockbusterske hollywoodske metodologije, I Swear je korektno socijal portretno djelo koje ostavlja osjećaj poštovanja, ni sažaljenja i ne vrišti da bi bio važan, već se u potpunosti oslanja na ideju društveno odgovornog djela koje nalazi svoju publiku iza susjednih vrata.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube