Razgovor s Riječaninom Zoranom Klasićem – Klasom, spiritus movensom grupe Mrave Brojim, rijetko interesantnim konceptualnim art rock bendom iz Rijeke, vodili smo na dan izlaska njihova nova studijskog albuma, koji je, u najmanju ruku, drugačiji.
1. “Nezavisna Država Dvorište” igra je riječi koja nužno provocira, aludiranosi političku i nostalgičnu konotaciju, ali i nešto intimno. Što je dvorište kao prostor za tebe i Vas, metafora slobode, djetinjstva, otpora, nečeg četvrtog?
NDD je neki logičan nastavak na Zemlju Kamenog Bizona, ali su se okolnosti u međuvremenu promijenile, pa je i sama priča nešto drukčija. Ovaj album za nas je reakcija na to novo vrijeme – obrambeni mehanizam, sloboda i otpor. Ako nekoga to provocira, onda to vjerojatno govori više o njemu nego o samom nazivu albuma. Ne vidimo zašto bi to bio problem? Živimo u složenim vremenima koja ne izgledaju baš najbolje i jedino što ti preostaje jest pokušati sačuvati zdrav razum i pružiti otpor idiokraciji koja se s filmskog platna polako preselila u stvarni život.
View this post on Instagram
2. Od “Zemlje Kamenog Bizona” (2021) do ovog albuma prošlo je nekoliko godina u kojima je bend prolazio kroz promjene u postavi i na kraju se sveo na duo. Kako je taj proces sažimanja od benda do dvojca utjecao na zvuk i na način stvaranja glazbe?
Izlazak prvog albuma već je sam po sebi velika prijelomnica za bend. Nama se to, nažalost, dogodilo usred pandemije, u trenutku kada je cijeli svijet praktički stao. Bez mogućnosti svirki, promocije, stvarnog kontakta s publikom i feedbacka bilo je teško zadržati fokus, kao da urlaš u crnu rupu. U međuvremenu smo se prirodno sveli na duo, ali to nije bitno promijenilo način na koji stvaramo glazbu. Sve se i dalje događa dosta instinktivno i iz iste potrebe iz koje je nastao i prvi album. Je li se promijenio i sam zvuk benda, to je teško nama procijeniti iznutra, ali vjerojatno se najveća promjena čuje u vokalima. Na prvom albumu sam otpjevao praktički sve pjesme, dok su danas te uloge podijeljene između Neire i mene, pa je i cijela stvar dobila neku drukčiju dinamiku.
3. “Igračka” kao singl nosi zaigraniji vokalni pristup, ali u kontrastu s mračnijim podtekstom, kao i dosta stvari s Vašim potpisom. Je li ta napetost između tona i sadržaja bila namjerna konstrukcija ili se spontano nametnula? I koliko su Klasovi korijeni u Letu 3 tome pomogli ili odmogli? I taj dijalog M/Ž nije na riječki Denis & Denis način već više Laboratorije Zvuka. Da se ne razbacujemo referencama, tko Vas zadužuje zvučno?
Nametnula se i namjerno i spontano, ali sigurno ne slučajno. Ta napetost između tona i sadržaja nam je jednostavno prirodna, smislena dinamika. Let 3? Davno je to bilo, a čak i da nije, nema nikakav utjecaj na mene. Moguće da netko čuje neke poveznice između ondašnjeg Leta i Mrave Brojim, ali to nije zato što je Let utjecao na mene, nego zato što sam ja svojevremeno utjecao na Let – to mi je uostalom bio i zadatak, zar ne? Isto vrijedi i za Grč. Nadam se samo da će jednom prestati pitanja o tim bendovima hahaha.
Što se M/Ž dijaloga tiče, rekao bih da su to ipak malo promašene reference. Neira i ja smo samo dvije osobe koje su se slučajno spojile u bendu jer dijelimo sličan senzibilitet prema glazbi i načinu na koji doživljavamo pjesme. Nema tu nikakve skrivene kalkulacije ni konceptualnih taktika. Zvučno nas zadužuje svašta – od Sister Rosetta Tharpe i korijena bluesa, preko Gang of Four i Radioheada, pa sve do potpuno aktualne glazbe. Jedini uvjet je iskrenost, a onda originalnost valjda dođe sama od sebe.
4. U stihovima “Igračke”; pojavljuje se Kaurismäki, spot je fino centrifugirao bebe, tj lutke. Kako filmske reference ulaze u vaše pisanje, jesu li svjesni citati, atmosferski tragovi ili nešto između?
Aki Kaurismäki je svakako jedan od autora koje volimo, prvenstveno zbog tog njegovog posebnog i teško objašnjivog izričaja. U kontekstu “Igračke” spominjemo ga više kao neki osobni atmosferski trag, kako kažeš – figuru uz koju dobivamo snagu za velika djela i postajemo superheroji, ultra mega turbo junaci sposobni pobijediti idiokraciju.
5. Mrave brojim se opisuju kao bend koji djeluje “izvan čvrstih žanrovskih okvira”, ali to je sintagma kojom se danas opisuje gotovo svaki alter projekt. Kako bi ti konkretno opisao MB zvuk nekome tko vas nikad nije čuo?
Da, to si dobro primijetio. Danas se sve trpa u alter, čak i bendovi koji sviraju klasičan hard rock tvrde da su alternativa. Ne znam kako opisati nas. Jednom sam prilikom u razgovoru s Foxom tvrdio da mi nismo nikakav alter, da su to samo obične pop pjesme, a Fox mi je rekao: “Vi? Vi ste alternativa alternativi”, hahaha. Najradije nas ne bih opisivao ako ne moram. Rekao bih samo: to ti je jedan dobar bend. Sve ostalo su manje-više etikete.
6. Vinyl izdanje ide u suradnji Mravonauk Recordsa i PDV Recordsa, pa koliko Vam je važan fizički format i što se mijenja u pristupu albumu kad znaš da će postojati i kao objekt a ne samo streaming waveovi?
Fizički format nam je važan zato što je konzumacija glazbe s fizičkog medija nešto skroz drugo nego klikanje po nekom digitalnom divajsu. Kada slušaš ploču, to je događaj u koji se svjesno upuštaš. Možeš to usporediti s razlikom između gledanja filma kod kuće i u kinu, ili kazališne predstave na TV-u i u kazalištu.
7. “Nezavisna Država Dvorište”, sluša se kao koncept kao cjelina s narativnim lukom ili je zbirka autonomnih trenutaka koji samo dijele isti zrak i košenje trave? Kako iz autorske pozicije pitchate svoj novi album publici željnoj nečeg drugog iz Rijeke mimo Leta 3 i Urbana?
Bilo bi pretjerano reći da je riječ o strogo konceptualnom albumu, ali definitivno postoji povezanost među pjesmama. Nastajale su u istom vremenu, dijele osjećaje, zrak, buku, boje i tek kao cjelina dobivaju puni smisao. A što se Rijeke tiče, ne razmišljamo uopće kako se pozicionirati prema bilo kome. To su važni bendovi, autori, ali mi samo plovimo u vlastitoj barci. Ako u tome postoji nešto drukčije i svježe, super.
8. Rijeka ima specifičnu povijest i energiju koja se teško reproducira drugdje, osjeća li se grad u ovom albumu ili ste namjerno radili na tome da zvuk bude bez geografskog adresa? Jer nedavna Rijeka je melting pot koji daje Thompsonu na Trsat ali i nekim novim klincima u Palach.
Kao što sam već rekao, ne razmišljamo toliko o Rijeci u kontekstu stvaranja glazbe, no često smo čuli od ljudi da se Rijeka u nama čuje. Nemamo ništa protiv, dapače, no ne ulazimo u to s namjerom. Rijeci nedostaje klub koji može biti okupljalište alternativnih kreativaca, gdje bi se mogli miješati, udruživati, svađati i ljubiti, osnivati bendove, snimati filmove, raditi i raditi. Nedostaje ta kritična masa koja bi zavrtjela priču, a danas ju je puno teže skupiti nego u doba prije Interneta. Thompson? S glazbenog aspekta ne smeta mi uopće, uvijek je bilo (i bit će) neukusa obilno popraćenog narodnim masama. No potpuno je pogrešna teza da u Rijeci nema alternativne urbane scene, a da je tome kriv Thompson, to je neko potpuno drugo okruženje. Teško da možeš nekoga tko kaže “ima on dobrih pjesama” senzibilizirati za npr. Joy Division.
9. Koji je bio trenutak u nastajanju ovog albuma kad ste znali da ste postigli ono što ste htjeli ako gledamo sa strane klijanja i uzgajanja par vrsta nepismenog hrvatskog i ‘rvackog’ nacionalizma? I koji je nezavisni državni nacionalizam u dvorištu Mrava Brojim?
Ne mogu točno reći u kojem trenutku smo shvatili da imamo album. Razne pjesme su u različitim fazama dovršenosti i u početku nisi još siguran kamo to vodi. Rekao bih da se svjetlo upalilo kada smo prvi put odsvirali pjesmu “Dvorište”. Što se nacionalizma u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje tiče, ne bih ovaj album baš tako pojednostavljivao niti ga svodio na jednu temu ili političku interpretaciju, stvar je puno kompleksnija. A samu ideju albuma možda je najbolje opisati člankom 3. Ustava Nezavisne Države Dvorište koji je otisnut na omotu ploče: “Dvorište je javni prostor, privatni osjećaj i zajednička odgovornost.”
10. Što slijedi nakon NDD-a?
New folder (2)
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube