U jeku smo trećeg vala pandemije, kad brojke već tjednima ne padaju, ali ohrabruju najave dolaska sve većeg broja cjepiva u Hrvatskoj. Mišljenja građana oko cijele situacije su podijeljena, no u kriznim je situacijama ipak najvažnije slušati struku.
Epidemiolog Branko Kolarić s Nastavnog zavoda dr. Andrija Štampar otkrio nam je koliko je zadovoljan procesom cijepljenja u Hrvatskoj, misli li da ćemo se uskoro vratiti normalnom funkcioniranju, ali i zašto voli viruse i što ga je privuklo epidemiologiji. Doznali smo i s kojim se virusima, osim COVID-a, borio i sam.
mRNA cjepiva imaju učinkovitost 95 posto
Četiri su mjeseca od prvih cijepljenja u Hrvatskoj. Koliko ste zadovoljni i kako ocjenjujete cijeli proces?
Iznenadilo me da smo s cijepljenjem, makar simbolički, krenuli i prije Nove godine. To je zaista izvrstan rezultat znanosti i moderne tehnologije. Naravno da nisam zadovoljan s tempom cijepljenja budući da smo bili ugovorili puno više doza u prvom kvartalu ove godine. Da se nije dogodilo odstupanje od ugovora, vjerujem da bi nam ovaj treći val epidemije bio s mnogo manje posljedica. Nadam se da ćemo do ljeta cijepiti nekoliko stotina tisuća naših sugrađana.
Zašto netko ne reagira na cjepivo, ne znamo. Ljudski organizam jednostavno nije stroj za koji je moguće sve predvidjeti
Potpredsjednik Vlade Boris Milošević i još 58 ljudi, unatoč dvjema dozama cjepiva, ipak su zaraženi. Jesu li to uobičajene i očekivane brojke? Što se zapravo dogodi u organizmu da ne reagira na cjepivo?
Najviša učinkovitost cjepiva u trećoj fazi kliničkih istraživanja u sprečavanju bolesti bila je 95% za mRNA cjepiva, što znači da u pet posto cijepljenih cjepivo ne sprečava simptome. Ako uzmete da je okvirno u Hrvatskoj s dvije doze cijepljeno 170 tisuća osoba (i da su svi cijepljeni mRNA cjepivom), za očekivati je da će minimalno 3500 osoba dobiti COVID-19. No, očekujemo da će to sve biti blaži oblici, a potreba za bolničkim liječenjem da bude iznimno niska. Vjerujem da će se kroz masovnu upotrebu pokazati da je učinkovitost mRNA nešto niža, a vektorskih cjepiva nešto viša nego u fazi istraživanja.
Zašto netko ne reagira na cjepivo, ne znamo. Ljudski organizam jednostavno nije stroj za koji je moguće sve predvidjeti te postoje individualne razlike u odgovoru na bilo koji vanjski stimulus. Medicina se ne može svesti na matematiku, a imunološki odgovor je složeni lanac reakcija i ako bilo koja karika u tom lancu bude malo promijenjena moguće je da ne razvijemo poželjan odgovor. No, to nikako nije novost za ovo cjepivo, to vrijedi za sva cjepiva i sve lijekove. Želim naglasiti da je ovo izuzetno efikasno cjepivo i nismo ni očekivali 100%.
Jako ste optimistični otkako je cjepivo prešlo Breganu. Mislite li da ćemo uspjeti cijepiti dovoljan postotak ljudi da bismo se mogli vratiti normalnom funkcioniranju?
Metafora Bregane simbolizira dostupnost cjepiva u Hrvatskoj. Mislim da smo time tehnički riješili ovu pandemiju, sada samo moramo cijepiti dovoljno ljudi kako bi epidemija stala. Dakle, rješenje imamo, a na nama je kako ga efikasno upotrijebiti ili glupo ne upotrijebiti.
Ljut sam na situaciju da imamo više žrtava zarazne bolesti nego što je potrebno. Dok mi razgovaramo, jedan novi autobus naših građana odlazi prema groblju, i tako svaki dan
Krasi Vas jedan realni optimizam otpočetka ovog suživota s koronavirusom.
Iako nam se svijet promijenio, život ne staje i ova epidemija će proći. Meni je žao ljudi koji su stradali, a moglo se izbjeći, a i ljut sam na situaciju da imamo više žrtava zarazne bolesti nego što je potrebno. Dok mi razgovaramo, jedan novi autobus naših građana odlazi prema groblju, i tako svaki dan. Kada pogledate tijekom cijele povijesti imamo katastrofe poput ratova i epidemija. Kao i sve do sada, i ova će proći.
Iznenadio me Bergamo
Kad se u prosincu 2019. virus pojavio u Wuhanu, je li Vam se odmah upalila lampica da bi se to moglo pretvoriti u ovo što sada živimo ili ste kao i većina mislili – Kina je daleko?
Iskreno, nisam mislio da će se epidemija tom brzinom proširiti u Europi. Iznenadio me Bergamo, a i ustrašenost koja se prelila iz Italije preko Istre i bila je gotovo fizički opipljiva. Naravno da sam pratio signale iz Kine te sam već u siječnju, gledajući iskustva u Singapuru i Južnoj Koreji, počeo osmišljavati digitalnog asistenta Andriju, a početkom veljače 2020. smo u Zagrebu napravili plan i pripremu u domovima za starije.
Epidemiologija nikad nije bila vidljivija grana medicine nego što je sada. Siguran sam da biste sada dali sve da se taj reflektor nikad nije upalio. Koji je i koliki obim posla bio prije pandemije?
U Hrvatskoj godišnje rješavamo prosječno 150-200 epidemija, donosimo i provodimo program cijepljenja, bavimo se epidemiologijom kroničnih masovnih bolesti, ja i epidemiologijom starenja. Za pandemiju ovakvih razmjera teško je biti spreman, no prednost dugogodišnje edukacije i prijašnjeg iskustva je bolja mogućnost predviđanja te znanje kojim možete objasniti pojavu. To umanjuje paniku i strah koji izaziva svaka epidemija.
No, broj poziva, poruka i e-malova je nešto što je bilo preplavljujuće. Svaki dan sam uvečer imao barem 50 neodgovorenih poziva prijatelja i poznanika koji su me molili da ih informiram o onome što se događa. To je bilo zaista zahtjevno razdoblje. Kada me u prošlosti netko pitao čime se bavim, nisam se trudio puno objašnjavati, jednostavno sam rekao da se bavim znanošću. Danas svi govore o epidemiološkim mjerama i epidemiolozima pa vjerujem da do mirovine neću više morati objašnjavati čime se bavimo.
Medvednica je prirodno žarište mišje groznice
Kad ste zavoljeli viruse i kako ste se odlučili baviti epidemiologijom?
Oduvijek sam znao da ću biti liječnik. Na četvrtoj godini studija sam uživao učeći infektologiju, jer se radi o teškim akutnim stanjima koja se pravilnom dijagnostikom i terapijom mogu brzo i efikasno izliječiti. Na petoj godini studija, kada sam odslušao kolegij Epidemiologija, znao sam da ću postati specijalist epidemiologije. Naime, kako sam završio matematičku srednju školu, tadašnji MIOC, pri upisu na studij medicine onaj dio mene koji je zaljubljen u statistiku i matematiku bio je jako žalostan. Naravno, kada sam upisivao studij nisam niti znao da epidemiologija postoji.
Imao prilično tešku kliničku sliku, s visokom temperaturom, gubitkom vida, gotovo potpunim prestankom rada bubrega, epizodama eksplozivnog povraćanja i tako više od deset dana. Imao sam osjećaj da je to – to, i da neću preživjeti
Prije koronavirusa borili ste se osobno i izborili s mišjom groznicom. Jesu li usporedive te dvije borbe?
Tako je. Tijekom 2017. godine, sa specijalizanticom kojoj sam bio mentor u europskom programu iz primijenjene epidemiologije ,radili smo obradu epidemije mišje groznice u Zagrebu i tom studijom dokazali da je Medvednica prirodno žarište mišje groznice. Jedne subote dobio sam visoku temperaturu i znao sam da je riječo gripi ili mišjoj groznici. Bilo je ovo drugo. Nazvao sam kolegicu i rekao: „I mentor će Vam sada ući u studiju kao slučaj“, ona je mislila da se šalim.
No, ja sam imao prilično tešku kliničku sliku, s visokom temperaturom, gubitkom vida, gotovo potpunim prestankom rada bubrega, epizodama eksplozivnog povraćanja i tako više od deset dana. Imao sam osjećaj da je to – to, i da neću preživjeti. Obitelj je već palila svijeće i umalo pripremala pogreb… Što se tiče COVID-19 imao sam srednje tešku kliničku sliku s visokom temperaturom 13 dana. No, na sreću, bila je lakša nego mišja groznica.
Cijepljenjem ćemo steći otpornost
Je li, bez obzira na to, Sljeme i dalje Vaša oaza slobodnog vremena i kako se najbolje opuštate?
Sada imam protutijela na Pumalaa virus, uzročnika mišje groznice, pa se i ne mogu zaraziti (smijeh). Naravno da šećem i normalno živim jer ovakve epizode su ipak peh i ne možemo ih sve izbjeći.
Nadamo se da ćemo se svi zajedno uskoro moći opustiti. No, nisam realan, vjerojatno. Vi ste upućeniji i realniji pa mi recite jesam li u pravu?
Mislim da su se neki već i previše opustili (smijeh), no cijepljenjem ćemo steći otpornost i zaista s razlogom opustiti. Moram priznati da, nakon što sam prebolio COVID, a potom se i cijepio, osjećam se opuštenije. A pogotovo što se sve više dragih mi ljudi cijepi, pa nisam više ni za njihovo zdravlje zabrinut.
Fotografije: Sandra Šimunović, Tomislav Miletić i privatna arhiva