Tajland je odavno jedna od najpopularnijih svjetskih turistička destinacija. Na Instagramu ste prijatelj s barem jednom osobom koja ga je posjetila prije pandemije. Ova je zemlja poznata po prirodnim ljepotama i mnogobrojnim sadržajima za turiste, ali znate li ikoga tko je tamo otišao studirati?
Tim je zanimljivija priča Splićanske Nikoline Paut koja se sa suprugom Ninom i kćerkicom Nalani prije 10 mjeseci odselila upravo u Bankok gdje je upisala diplomski studij na Chulalongkorn University, The Master of Arts in Business and Managerial Economics.
Za Mixer otkriva koje su najveće kulturološke razlike između života u Hrvatskoj i na Tajlandu, kako izgleda svakodnevnica u dalekoj zemlji, ali i otvoreno progovara o životinjskom i seks turizmu po kojem je Tajland nadaleko poznat.
Život na Tajlandu je puno jeftiniji, a fakultet bolji od hrvatskih
Kako ste se odvažili s obitelji preseliti na Tajland i zašto baš ta zemlja?
Početkom 2019. razmišljali smo kako će doći vrijeme da upišem diplomski studij koji sam prethodno odgodila zbog trudnoće. Htjeli smo iskoristiti situaciju dok naša kćer još ne krene u školu i preseliti se negdje izvan Europe. Tajland smo posjetili tri godine prije toga i od tada nam se urezao u srce. Osim što su nas azijske države oduvijek privlačile u svakom smislu, dvoumili smo se između Balija i Tajlanda jer smo smatrali da bi nam život tamo bio puno jeftiniji. Na koncu smo se odlučili za Tajland, prvenstveno zbog kvalitete i reputacije fakulteta kojeg sam odlučila upisati. Ako nekog zanima, detaljniju priču o našem preseljenju na Tajland možete pročitati i na mom blogu lavanderlost.com
Kako izgleda studiranje u Bangkoku?
Trenutno je sve online. Kad sam tek došla, išla sam mjesec dana na predavanja, nakon čega se zbog pandemije fakultet ponovno zatvorio. Svi su pristupačni, nasmijani, zaigrani i druželjubivi, a s druge strane vrlo ozbiljni u onome što žele fakultetom postići. Kad sam bila na predavanjima, osjećala sam se kao da sam kod kuće s prijateljima. Već sam gore napomenula da je odluka primarno donesena zbog kvalitete fakulteta koji je broj jedan na Tajlandu ali i iznad svih fakulteta kod nas. Na Tajlandu je poznat i vrlo cijenjen.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako je izgledala vaša selidba s malim djetetom i pronalazak smještaja u tako dalekoj zemlji? Kako uopće tamo funkcionira dugoročni najam?
U tri kufera smo zbili i ponijeli samo nužne stvari i minimalnu količinu odjeće jer smo garderobu planirali obnoviti na Tajlandu. Nalanine potrepštine su nam, naravno, zauzele najviše prostora. Izabrali smo let koji je njoj najviše odgovarao i na svu sreću uspjeli smo sve jako dobro organizirati. Automobilom smo putovali do Beča iz kojeg smo letjeli do Dubaija. Tamo smo čekali tri sata do sljedećeg leta za Bangkok. Nalani je na prvom letu bila malo živahna, vjerojatno jer taj dan nije baš dugo spavala, ali iskreno nije nam bilo naporno onoliko koliko sam očekivala da će biti za 13-satni let avionom. Došavši u Bangkok čekala nas je 15-dnevna karantena.
Što se tiče elektroničkih uređaja, struje, vode, transporta, nekih namirnica – mnogo su niže cijene nego kod nas. Primjerice, mogu izdvojiti jedan ulični kvalitetan i zasitan ručak za samo 7 kn. Životu na Tajlandu se možete prilagoditi ovisno o količini novca kojeg posjedujete
Mi smo onaj tip koji većinu toga radi ‘u zadnji sekund’. Smještaj smo pronašli tri dana prije nego smo izašli iz karantene i mislim da nismo mogli uloviti bolji. Naravno, mjesecima unatrag razmotrili smo sve moguće lokacije, cijene i opcije koje bi nam odgovarale. Mislim da dugoročni najam funkcionira isto kao i kod nas, ne primjećujem neku razliku. Većina nudi najam najkraće na jednu godinu, a neki nude i na pola godine kao što je slučaj kod nas.
Tajlanđani su previše ljubazni, uvijek nasmijani te djecu gledaju kao svetinju
Koje su najveće kulturološke razlike i promjene na koje ste se morali naviknuti?
Mislim da ih baš i nema. Kako smo već bili na Tajlandu duži vremenski period, znali smo što možemo očekivati pa nije bilo nečeg posebnog na što smo se morali naviknuti. Jedino bi mogla izdvojiti da mi je smetalo, i još uvijek smeta, ili mi je čudno to što dosta ljudi prilazi Nalani i pokušava uspostaviti kontakt s njom ili je uslikati. Tajlanđani su previše ljubazni, uvijek nasmijani te djecu gledaju kao svetinju, tako da je na Tajlandu to za njih potpuno normalno.
Radite li? Kako izgleda jedan vaš uobičajeni dan?
Trenutno ne radimo. Dok smo živjeli u Bangkoku posljednja dva mjeseca nam je svaki dan bio isti. Zbog naglog porasta broja zaraženih većina toga, pa čak i parkovi, bili su zatvoreni i nismo imali gdje ići. Trenutno se nalazimo na Phuketu i sada su nam dani ispunjeniji i kvalitetniji. Rekla bih da nam se dani dosta razlikuju, ali u pravilu smo ujutro na plaži ili na bazenu, nakon čega se vraćamo kući da Nalani odspava do ručka. Nakon ručka idemo opet na plažu ili eventualno u neki park, obavezno pogledamo zalazak sunca, večeramo negdje vani i opet kući na spavanac. U međuvremenu pišem i diplomski rad koji bi trebao biti gotov za koji mjesec.
Koliko je “skup”, odnosno “jeftin” život na Tajlandu?
Prije nego što smo se preselili, mislila sam da će biti dosta jeftiniji nego kod nas. Da ne bude zabune, na Tajlandu možete živjeti s vrlo malo novca. Za svoju kćer želimo birati samo najbolje, tako da za nju odabiremo proizvode i usluge koje su slične cijenama u Europi. Što se tiče elektroničkih uređaja, struje, vode, transporta, nekih namirnica – mnogo su niže cijene nego kod nas. Primjerice, mogu izdvojiti jedan ulični kvalitetan i zasitan ručak za samo 7 kn. Životu na Tajlandu se možete prilagoditi ovisno o količini novca kojeg posjedujete. U prijevodu, ako imate više financijskih sredstava, naravno da ćete bolje živjeti, ali ono što sam htjela naglasiti jest da to nije nužno. Ljudi koji imaju malo novca na Tajlandu puno bolje i kvalitetnije žive nego ljudi koji imaju malo novca u Europi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Prije selidbe su mi svi punili glavu kako je Bangkok opasan, pun kriminala, prostitucije i naglašavali da pazim da mi netko ne otme dijete. Sada mi je to smješno jer se ovdje osjećam sigurnije nego kod nas
Na Tajlandu se bolje osjećamo kao stanovnici, nego kao turisti
Kako je na Nalani, vašu kćer, utjecala odluka o preseljenju? Kako se snašla?
Mislim da je ona još jako mala da bih uopće shvatila cijeli taj proces. Vrlo se brzo prilagodila i fascinirana je svime što je okružuje, životinjama posebno. Također, jako je veseli što se može kupati tijekom cijele godine.
Na vašem profilu često otkrivate razne destinacije po Tajlandu, koja lokacija Vam je omiljena? Što biste preporučili turistima?
U planu nam je bilo posjetiti i druge azijske države, ali kako nas je pandemija sve preduhitrila, za sada smo samo posjetili tajlandske otoke. Svaka je lokacija na nas ostavila jedinstvene uspomene i neizbrisiv trag. Trenutno živimo u Phuketu gdje planiramo ostati još par mjeseci. Preporučila bi svima koji žele uživati, da obavezno posjete neki od manjih otoka gdje će se moći maksimalno opustiti. S druge strane, ako žele avanturu i ubrzaniji život, Bangkok, Chiang Mai i Phuket su idealan izbor. Također, izbjegavajte putovanje na Tajland tijekom low season tj. od srpnja do listopada, tijekom kišne sezone. Poštujte Tajlanđane i ne tražite nevolju tamo gdje je nema. Druge gradove još nismo posjetili, ali nadam se da uskoro hoćemo.
Tajland mnogi vežu za Bangkok, izlaske i ludi život, ali jednako tako i za velike razlike između bogatstva i siromaštva. Je li to uistinu tako? Kako je biti jedan od stanovnika, a ne samo turist?
Istina je. Ponekad s jedne strane možete vidjeti vrhunske hotele s pet zvjezdica, a s druge strane ljude koji žive u barakama i nemaju skoro ništa. Mnogo se bolje osjećamo kao stanovnici jer smo bolje upoznati sa svime i kako stvari funkcioniraju.
Koje predrasude ste razbili nakon života tamo? Što vam se najviše sviđa?
Iako smo Tajland već posjetili, nismo se uspjeli 100% upoznati sa svime. Prije selidbe su mi svi punili glavu kako je Bangkok opasan, pun kriminala, prostitucije i naglašavali da pazim da mi netko ne otme dijete. Sada mi je to smješno jer se ovdje osjećam sigurnije nego kod nas.
Najviše nam se sviđa energija koja struji Tajlandom. Svi su nasmiješeni, ljubazni i uvijek spremni pomoći. Ne naziva se Tajland bez razloga ‘Land of smiles’. Mogu izdvojiti primjer kad smo kupovali ručak na ulici. Kao prilog smo tražili rižu koju nisu imali, nakon čega su nas zamolili da pričekamo kako bi otišli pitati na obližnji štand. I ne, nije se to dogodilo samo jednom već više puta. Dobila sam dojam da su svi kao obitelj i da si međusobno pomažu. Meni je to bilo neobično jer nigdje nisam nečemu takvom do sada svjedočila.
Kako ste se prilagodili na hranu?
Jedemo doslovno sve. Većina hrane je začinjena toliko da ju se ne usudim taknuti prstom i polizati, a s druge strane Tajlanđani rade tako ukusnu hranu da bi je mogla danima jesti. Uvijek možete napomenuti da želite više ili manje začinjeno, ako se za sastojke ne koriste namirnice koje nisu same od sebe ljute. U trgovinama se prodaje i europska hrana. Istu možete naručiti i u restoranima. Tako da, ako nekoga to sprječava da posjeti Tajland, nema brige.
Odlučili ostati na duže razdoblje i zaposliti se
Planirate li se vratiti ili ostajete još neko vrijeme?
Većina mojih članova obitelji i prijatelji ne vjeruje da planiramo tu ostati. Plan je bio da se vratimo sredinom ovog mjeseca, ali vrijeme nam tako brzo prolazi da smo ipak odlučili zaposliti se ovdje i ostati na duži period.
Tajlanđani pandemiju dosta ozbiljnije shvaćaju od nas i poštuju mjere koje su donesene. Nećete ih vidjeti gotovo nigdje bez maske iako to nije zakonom obavezno nego samo preporučeno
Nedostaje li vam Hrvatska i što najviše?
Mislim da samo meni nedostaje. Najviše naravno obitelj i prijatelji, a ponekad šetnja Rivom i malo hladnije vrijeme.
Koja je situacija s Covidom na Tajlandu?
Covid je prisutan kao i svugdje, ali u manjoj mjeri. Tajlanđani pandemiju dosta ozbiljnije shvaćaju od nas i poštuju mjere koje su donesene. Nećete ih vidjeti gotovo nigdje bez maske iako to nije zakonom obavezno nego samo preporučeno.
Koje su stvari i(li) situacije na koje se ipka nikako ne možete naviknuti?
Jako sam tužna kada vidim koliko ima pasa lutalica i u kojim uvjetima siromašni dio stanovništva živi u usporedbi na bogati. Ne sviđa mi se i količina smeća koja se nalazi na plažama, ali i po cijeloj državi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Tajland je u svijetu poznata turistička meka i po seks turizmu. Ima li istine u tome da i maloljetnice rade kao prostitutke te kako lokalci gledaju na seks turizam?
Nećete naići na takvo što slučajno, nego samo ako tražite. Točno se zna u kojim dijelovima grada je opasno i gdje se nalaze takvi lokali. U Phuketu smo vidjeli puno striptiz klubova, iako je većina zatvorena zbog pandemije i na svu sreću nisam primijetila da su u njima zaposlene jako mlade djevojčice. Istina je da Pattaya, koja se nalazi na dva sata udaljenosti od Bangkoka, podiže Tajland na vrh ljestvice svjetovnog seks turizma.
Mislim da se mlađe osobe samovoljno upuštaju u takav život zbog financijskih neprilika. Što se tiče lokalaca, ne mogu sa stopostotnom sigurnošću odgovoriti, ali čini mi se da je to njima ‘normalno’ i da je više namijenjeno turistima.
Slonovi, tigrovi, majmuni – svi se oni iskorištavaju u svrhu zarade. Dobila sam dojam da su većinom samo za zaradu, dok naravno ima i iznimki
Većina iskorištava životinje za zaradu, ali na sreću ima i iznimaka
Također, Tajland je poznat i po životinjskom turizmu. Često čitamo o drogiranju lavova i ostalih divljih životinja, a na Vašem profilu možemo vidjeti i majmuna sa hlačama. Koliko je prisutno iskorištavanja životinja u svrhu zabave turista, događaju li se neke pozitivne promjene oko toga ili su životinje tamo većinom sredstvo za zaradu?
Na ovu temu bi se mogla raspisati, ali pokušat ću biti kratka – nažalost postoji. Slonovi, tigrovi, majmuni – svi se oni iskorištavaju u svrhu zarade. Dobila sam dojam da su većinom samo za zaradu, dok naravno ima i iznimki. Tigrove smo obišli prije tri godine i to one koji odrastaju s ljudima. Možda smo nasjeli na priču, ali nisu mi se činili drogirani, iako vjerujem da ih neke takve ustanove drogiraju.
Imali smo priliku posjetiti jedno utočište za slonove i čuti njihove životne priče. Ostala sam jako dirnuta i potresena prilikom obilaska pa sam se rasplakala. Prije tri godine smo također posjetili utočište za slonove i namučili se tražeći ga, jer se većinom nude cirkusne izvedbe, jahanje slonova na koje su pričvršćene željezne stolice te hranjenje onih koji se nalaze u lancima. Vidim da većina odabire takve ustanove, ne razmišljajući pritom što sve te životinje proživljavaju da bi bile tu gdje jesu.
Na svom Instagram profilu sam već bila pokrenula ovu temu i ovim putem želim poručiti svakom od čitatelja da prije nego odaberete neku ovakvu ili sličnu ustanovu, zastanete i dobro razmislite želite li to učiniti. Pročitala sam da je većina ustanova na početku pandemiološke krize pustila slonove nazad u divljinu jer nije imala prihoda za brinuti se o njima. Eto, pronađe se i nešto dobro u lošem.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.