Danijela Vidas je buduća ekonomistica zaljubljena u pjevanje. Ona skija, glumi, piše pjesme… Ipak, ako bi morala birati između ekonomije i pjevanja – izabrala bi ekonomiju. Od snova ne odustaje, ali realnost grli. Pjeva otkad zna za sebe, a kako kaže propjevala je prije nego što je progovorila.
Pozitivna trema je uvijek prisutna
Od malena čest je gost na različitim događanjima, a događanje na koje se uvijek rado vraća je Festival jednakih mogućnosti koji se svake godine iznova održava u Zagrebu. Međutim, iako ima ”utakmica u nogama”, trema joj je još uvijek prijateljica koja ju nigdje ne pušta samu.
”Najizazovnije na putu u profesionalnu pjevačicu mi je zasigurno to što se bez obzira koliko dugo pjevam još uvijek jako borim sa strahom od javnog nastupa pa stvari često ne ispadnu onako kako sam željela” ističe Danijela.
Ali kako saznajemo – stvari se ipak kreću. Polako, ali sigurno. Svojstveno za nju.
”Za mene je glazba lijek te pjevam kad god nađem vremena pa čak i u pauzi od online predavanja i učenja. U doba pandemije izazvane korona virusom baš kao i sve, tako sam i to vrijeme iskoristila da radim pozitivne stvari te sam nastupila na nekoliko online glazbenih i modnih natjecanja i osvojila nekoliko nagrada”, dodaje Danijela.
Nastup u talent showu ‘Zvijezde’
Jedan od koraka na njenom pjevačkom putu bio je i nastup na talent showu “Zvijezde”, a kako doznajemo iz razgovora s njom to iskustvo pomiješano joj je s gorko-slatkim sjećanjima. Osim onih dobrih stvari kao što su upoznavanje novih ljudi, putovanja na snimanje u drugu zemlju i povratne informacije od glazbenih stručnjaka, dogodile su se i neke stvari zbog kojih o istom sudjelovanju progovara i s malo prijezira.
”Malo me razljutilo što su od mene tražili da za vrijeme nastupa nosim crne naočale jer su one karakteristika slijepih ljudi, a ja sam rekla da neću jer da se stvari mijenjaju te da ću na scenu radije doći u pratnji prijateljice s bijelim štapom u ruci koji mi ionako inače pomaže u kretanju”, prisjeća se Danijela Vidas.
Tako je na kraju i bilo. Drugo loše iskustvo kojeg se prisjeća su članci koji su sljepoću stavljali u prvi plan, a njezin talent bio je omeđen karitativnim medijskim pristupom. Bilo je to nešto zbog čega su je, ne znajući da ona nije utjecala na formiranje naslove, osuđivale osobe s invaliditetom.
Kazalište je, uz glazbu, još jedna Danijelina ljubav
Iako ju je nerijetko u tom razdoblju bilo čak i sram, njezin stav je i u tim trenutcima prevagnuo pred svim negativnostima. Umjetnost je teče krvi, a u ovom trenutku Danijela je članica kazališne udruge Mist. Hobiju iz djetinjstva odlučila se vratiti kako bi potaknula svoj profesionalni razvoj.
”Razlog zbog kojeg sam se opet vratila hobiju iz djetinjstva je zasigurno to što primjećujem da mi javni nastup predstavlja velik problem pa sam mišljenja da će mi ovakav oblik javnog nastupa kad moram na sceni biti netko drugi možda pomoći da umanjim taj strah. S obzirom da tamo glumi i moja jako dobra prijateljica, tim više sam motivirana jer se onda ne družimo samo privatno, već ako to mogu nazvati poslom, onda i poslovno”, naglašava Danijela.
Nedavno je s prijateljicom napisala i pjesmicu za djecu
”Pjesmicu koju smo napisale moja prijateljica, a za koju je moj prijatelj napisao glazbu i odradio aranžman, došli smo na ideju zbog predstave koju trenutačno osmišljavamo, a koja je na temu toga da smo drugačiji i da je to baš cool. U predstavi i u pjesmici, koja je dječja, radi se o tome kako se još od malih nogu djecu treba educirati o tome da smo svi isti te da nam invaliditet nikako nije identitet. Sva djeca vole društvo, ići na rođendane, u park… Sva djeca uče, svi dječaci vole igrati se loptom, sve djevojčice vole lijepo izgledati, nositi modernu odjeću i frizure… Sva djeca vole uspjeti u onom što dobro rade, baš o tome govori ova naša pjesmica”, objašnjava Danijela.
Važno je redovito izlaziti iz zone komfora
U svakom novom danu Danijela vidi priliku za osobni i profesionalni rast, što dokazuju i njeni uspješno odrađeni angažmani te mindset kojeg bi se posramili i najveći. Izlazak iz zone komfora vidi kao nešto pozitivno s čime planira nastaviti i u sljedećoj godini. Tako je na svoju listu za sljedeću godinu stavila ispite i pronalazak posla, za početak studentskoga s ciljem obogaćivanja svojeg radnog iskustva.
Dominik Janović – humorom protiv svih oblika stigmatizacije!
”Iz zone komfora je ponekad teško izaći, pogotovo ako se tamo oduvijek ili predugo nalazimo. Kada je riječ o osobama s invaliditetom, mislim da bismo svi trebali prihvatiti holistički pristup, pristup u kojem smo svi jednaki. To je pristup u kojem se često možda nećemo osjećati 100 posto dobro u svojoj koži, ali sam pri stavu da je zona komfora puno gora opcija. Izlaz iz nje je način da nas okolina počne uvažavati i doživljavati ozbiljno. Moramo biti spremni da će nečija 3 koraka zasigurno biti naših 5, ali kad dođemo do cilja sigurna sam da ćemo biti sretniji i ponosniji što smo napravili nešto dobro za sebe, nešto dobro za okolinu, osjećat ćemo se korisno u društvu, a i na taj način ćemo kod ostatka ljudi stvoriti pozitivnu percepciju o svim osobama s invaliditetom”, zaključuje Danijela.
Anja Mihaljević: Na pragu 2022. kao društvo moramo napredovati, a ne ići unatrag
Tekst je napisan u sklopu kampanje Moj Validitet koja za cilj ima promijeniti lijevak medijskog izvještavanja o osobama s invaliditetom u suradnji s projektom ‘Social Innovators’ Inicijative mladih za ljudska prava.
The Social Innovators project is funded by Iceland, Liechtenstein and Norway through the EEA and Norway Grants Fund for Youth Employment. Working Together for a Green, Competitive and Inclusive Europe.
Projektu pomažu: Učilište Profokus, Square One Coworking i Robert Sever.
Foto & Video: Luka Lajić