Nedjelja, 9 siječnja, 2022

Lavica Leonida: Kako je doista biti žena s invaliditetom u Hrvatskoj?

Otkako sam javno progovorila o izazovu zvanom invaliditet, dobila sam divne poruke ljudi koji su spremni i dalje u meni gledati ljudsko biće ženskog roda, međutim, dobila sam i 'savjete' pa i nekoliko 'upozorenja' da neću 'dobro proći' ako nastavim javno govoriti o temama koje se ne govore

Ovaj tjedan je započeo obilježavanjem Međunarodnog dana žena. Upravo zato odlučila sam prenijeti svima vama kako se osjećam kao žena s invaliditetom u 21. stoljeću u Republici Hrvatskoj.

Odbacit ću u daljinu ruže i karanfile i ponovno zagrebati u svoju unutrašnjost i povezati je sa činjenicama koje često odbacujemo sa strane, upakirane u celofan zaborava i nemara.

Jesam li uopće žena ili samo etiketa ‘osobe s invaliditetom’?

Ima trenutaka kada si postavljam pitanje jesam li uopće žena… ili samo etiketa ‘osobe s invaliditetom’ kako me mnogi pojedinci percipiraju? Netko će reći: ‘Sama si se dovela do toga kada si odlučila javno progovoriti o svom invaliditeti, nitko te nije tjerao.’
I dijelom će takvi ljudi biti u pravu. Nitko me nije tjerao. Isto tako nitko nije tjerao sve one žene u našoj prošlosti zbog kojih i danas obilježavamo Dan žena. Nije nitko nikoga natjerao da progovori o nejednakostima, diskriminaciji, ponižavanju, lošijem postupanju, neravnopravnosti…
Nitko ih nije tjerao… tjerala ih je naprijed samo želja da kao žene budu jednako priznate u društvu, na radnom mjestu i u radnom okruženju. To nije bila bitka samo za ravnopravnost i jednake radne uvjete, bila je to bitka za preživljavanje.

Sonja Švec Španjol: Pandemija je rezultirala većim nasiljem nad ženama u društvu i u obitelji

Te su žene imale u sebi snagu Lavice u sebi. Za mene su heroine, jer biti u okolnostima u kojima su se one nalazile i progovoriti o tematici o kojoj su – ne govorile – nego vikale, čin je heroja. Sebe ne smatram heroinom, ja sam samo običan čovjek i ako me zapamte po ljudskosti, više nego je dovoljno – no tjera me jednaka snaga kao i žene koje su obilježile povijest!

Što više zakona, deklaracija i uredbi imamo, to kao ljudi imamo manja prava

Pitate se kakve veze ima Dan žena s osobama s invaliditetom? Nikakve. Ako tako gledamo na svijet. I višestoljetne, iz mog kuta gledanja. Po pitanju žena osoba s invaliditetom, čak se i Lavica u meni ponekad pokunji i poželi spustiti glavu u trenutku očaja kada vidi koliko toga još uvijek nismo kao čovječanstvo i društvo učinili da se svatko osjeća i bude jednakim onome do njega.

Baš sam danas pročitala članak u kojem pučka pravobraniteljica povodom Dana žena iznosi u priopćenju nekoliko podataka koji su me rasplakali. I dok pišem ove retke, proživljavam jednaku bol, osjećam se nemoćno i žao mi je što sam zapela u ovoj dimenziji u kojoj izgleda da što više zakona, deklaracija i uredbi imamo, to kao ljudi imamo manja prava. Možda i nismo ljudi, možda smo uistinu ‘oni invalidi’ ili ‘žene s greškom’…
Često pratim različite grupe žena poduzetnica, žena koje nešto pokreću, pratim razna događanja vezana uz žene i ako izuzmemo one u civilnom sektoru koje su vrlo često predsjednice udruga određene ciljane skupine, ne vidim da su žene osobe s invaliditetom na upravljačkim funkcijama.

Od ukupnog broja osoba s invaliditetom čak je 42,7% žena

Pučka pravobraniteljica iznosi podatak da trenutno u Hrvatskoj imamo 42,7% žene sa statusom osobe s invaliditetom u odnosu na ukupan broj osoba s invaliditetom, da na rukovodećim mjestima gotovo i nema žena osoba s invaliditetom, a u zastupničkom tijelu (Sabor) se nalazi samo jedna žena s invaliditetom. 

Lavica Leonida: Osobna invalidnina – pravo za koje mnoge osobe s invaliditetom ni ne znaju

Otkako sam javno progovorila o izazovu zvanom invaliditet, dobila sam divne poruke ljudi koji su spremni i dalje u meni gledati ljudsko biće ženskog roda, međutim, dobila sam i ‘savjete’ pa i nekoliko ‘upozorenja’ da neću ‘dobro proći’ ako nastavim javno govoriti o temama koje se ne govore.

Rekli su mi da nažalost ne živimo u svijetu u kojem se greške toleriraju (uz kasnije obrazloženje da invaliditet nije moja greška, ali eto, dio je mene)!

Da mi to nisu govorile žene koje u javnosti promoviraju i brane žensko zajedništvo, povezivanje i podršku, vjerojatno ne bih zapamtila. Ali, kad ti to kaže netko tko pred kamerama i publikom glasno ističe jedne vrijednosti i način razmišljanja, a kasnije ti u polušaptu kaže nešto potpuno drugačije… boli. Uistinu boli. 

U sebi ne vidim robu s greškom, u sebi vidim jedno posebno biće

Rekli su mi da se nikada neću udati ako budem govorila ‘da sam invalid’ jer nitko ne želi ‘robu s greškom’. I danas mi to mnogi govore, izravno i ne izravno – ne pitajući me što uopće želim i što jesam.
Na stranu činjenica kako dan danas mnogi misle da žena nije ‘potpuno’ žena dok se ne uda i ne rodi (to je tema za druga vremena), ono što mene boli i što snažno proživljavam zadnjih dana, to je misao trebam li se odreći sama sebe da bih zadovoljila ovu dimenziju i kako da se odreknem bolova i kraće noge – kad to nisam ni birala ni željela.

Lavica Leonida: Želiš nešto što ti ne pripada? Evo ti moji bolovi…

U sebi ne vidim robu s greškom, u sebi vidim jedno posebno biće, osobu koja nije ukalupljena i koju zanima toliko toga i koja toliko puno može. No, ponekad, ponekad sama sebe pitam trebam li svoje ‘naočale razmišljanja’ oprati jer možda uistinu ne gledam na svijet ‘ispravno’… Možda trebam poštovati i živjeti namete – možda se trebam stidjeti sebe, možda trebam lagati kako sam zdrava, možda trebam ubiti Lavicu u sebi koja se snažno opire ukalupljivanju…

Ako izgubimo sami sebe, sve smo izgubili!

A ako ubijem Lavicu u sebi, svjesna sam da ću iznevjeriti sve one žene koje su se borile za jednakost svih ljudi u puno težim okolnostima. Iznevjeriti ću djecu svojih prijatelja. I sebe. A sebe jedino imamo čitav svoj život, i ako izgubimo sami sebe, sve smo izgubili!

Invaliditet žene nije problem. On je izazov. Nepredvidljiv kao vožnja u Disneylandu. Prisutan poput sunca na nebu, prisutan čak i kad ga oblaci ‘o tome se ne govori’ prekriju. I ne čini nikoga greškom

I tako, u 2021. završavam tekst u suzama puštajući sve vas da razmislite o ljudskosti, o ljudskim pravima, jednakosti…

Molim vas, nemojte diskriminirati nikoga! Nemojte donositi cvjetove prihvaćanja reda radi ni pričati o zajedništvu ako ga zaista uvijek i svugdje ne živite. Nemojte. Radije nemojte ništa nego graditi zid tamo gdje ima prostora za mostove zajedništva.

Pročitajte još...

Leonida Kifer: Lavica koja se za svoj život bori od prvog udisaja!

Roditi se kao palčica, odrastati kroz djetinjstvo 'okovana' u pomagalo za ispravljanje kralježnice, uz stalne bolove po cijelom tijelu... Ni rat, pa ni bolest i smrt majke - ni brojne životne nedaće nisu u ovom mladoj djevojci uništili želju da 'živi kao svi drugi ljudi'. A možda su za njezin životni optimizam ipak 'krive' supermoći jedne Lavice?

Lavica Leonida: Jesu li osobe s invaliditetom – u prometu građani drugog reda?

Kada sam o svojim iskustvima o vožnji autobusima porazgovarala s drugim osoba s invaliditetom, iz različitih krajeva Hrvatske, dobila sam većinom negativna iskustva i gorčinu. Od neljubaznosti, drskosti, ismijavanja invalidnosti… Uopće me ne čudi što mnogi izbjegavaju javni linijski promet

Lavica Leonida: Osobna invalidnina – pravo za koje mnoge osobe s invaliditetom ni ne znaju

Ovih dana se ponovno aktualiziralo pitanje povećanja osobne invalidnine, koja trenutno u RH iznosi 1.500 kn - manje od pola minimalne plaće. Zašto pišem o ovome? Zato što je politika odlučila da neće povećavati ovaj iznos, smatrajući da je dovoljno velik. Iz iskustva ću reći – ništa što ostvarujemo na temelju invaliditeta nije dovoljno veliko, jer ono jedino veliko – zdravlje, to zauvijek nemamo

Lavica Leonida: Koliko brinemo o osobama s invaliditetom za vrijeme potresa?

nekima je biti bez terapije kao zdravima kad izgube kuću koju su godinama gradili. I ako nemaš uvjete za odraditi terapiju, nemaš krevet ni vode, neće ti ništa značiti ni milijun terapeuta, a svaka propuštena terapija, propuštena je prilika za život...

Povezano

Dejan Nemčić: Inflacija 5,0 prosjeka dovela je do psihičkih problema učenika

Godine 2020. proglašen najbolji učiteljem geografije na svijetu, Dejan Nemčić govori o percepcijii realnosti našeg obrazovnog sustava, utjecaju koji nastavnici imaju na djecu, ali i pandemiji 5,0 prosjeka te negatovnom publicitetu koji nastavnici imaju u Hrvatskoj

Što kažu zvijezde: Kada je svaki planet retrogradan u 2022. i što to znači za nas?

Uzmite svoj kalendar i zapišite datume kada se sve retrogradnosti događaju u 2022. godini. Uz njih ćete imati dovoljno 'krivaca' za razne zgode i nezgode koje će vam se možda događati u ovoj godini

Zapisano u zvijezdama: Kojim horoskopskim znakovima je 2022. sretna, a kojima izazovna godina?

Samo nekoliko dana prije kraja 2021., planet Jupiter je ušao u sanjive Ribe, gdje će ploviti veći dio godine. Ovaj ulazak donosi osjećaj idealizma i sreće svim znakovima zodijaka te razdoblje velikog rasta kada je u pitanju duhovnost, kreativnost, pa čak i romantika

Za praznike bez mobitela: Donosimo najbolje društvene igre koje možete kupiti online

Stavite mobitel sa strane i ostanete u sadašnjosti dok provodite kvalitetno vrijeme sa svojim voljenima. Ove praznike iskoristite da se vratite u djetinjstvo i prisjetite zašto su društvene igre omiljeni oblik zabave mnogima

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime