Priča je čudna i nije uopće čudna, ako za tren ne zaboravite gdje i kada živite. Ali je istovremeno iznimno znakovita za sve online kužere i ljubitelje pravednog, ispravnog, čistog, pravilnog. By the book.
Prije otprilike mjesec dana, startom prosinca prošle godine, četiri su para iz Hrvatske s namjerom posvajanja maloljetne djece u dobi od jedne do tri godine iz Konga uhićeni su u Međunarodnoj zračnoj luci Simon Mwansa Kapwepwe i pritvoreni u zambijskom gradu Ndolliju pod sumnjom krivotvorenja dokumenata i pokušaja trgovine djecom. U prijevodu, pokušaja posvajanja nejačadi, kao što su to činili deseci parova iz RH prije njih. S tom razlikom da je prema administrativnim propisima linkanim s provjerljivih stranica, usvajanje tj. posvajanje djece iz DR Kongo posljednjih nekoliko godina zabranjeno. I s tom razlikom da je javnost prepoznala identitet dvoje njih koji su sa svojim partnerima pokušali realizirati postupak posvajanja. Jednog, političara vladajuće zagrebačke platforme i još k tome pripadnika homoseksualne točnije transrodne populacije i drugog, člana popularne rock grupe.
Podjele po političkim, seksualnim i ljudskim osnovama
Kao i obično, količina ćudorednih katolika i pravdaša zgraženih na pederizmom i pedofilijom, trgovinom robljem i inim malicioznostima koje su automatski osvanule u dijelu medija podijelit će se prvo na političkim, potom seksualnim, zatim ljudskim osnovama. Ovisno o širini spektra lijevo ili desno tako se intoniraju i naslovi u novinama te se od prvorazrednog skandala do nesretnog slučaja i nespretnog ili naivnog povjerenja u tvrtke koje posreduju procesom, osmero građana našlo suočenih s višegodišnjim potencijalnim zatvorskim kaznama ako se protiv njih podignu optužnice.
O zakonima DR Konga i Zambije ne zna se puno. Stoga ne čudi da su površni najglasniji. Količina dezinformacija i ružnih nagađanja oko “slučaja” pokušaja posvojenja djece iz Konga je grozna. Ne možete povjerovati svemu što piše, što govore i koliko ljudi apriori budu zli. Kod nas je dovoljno dreknut “lopov” automatski si lopov bez ikakvih provjera činjenica i audiatur et alter pars trenutaka. Naslov i zla volja je dovoljna, antipatija i malignost, neistomišljenje također. Ljudi blate, tračaju, jedva čekaju nekog iza leđa kinjit. Jer zašto bi bilo drugačije.
Bolji i drugačiji život od siromaštva
Temeljem četverogodišnjeg rada na produkciji dokumentarnog filma u nastanku “Crno bijeli svijet” i kroz istraživačko novinarstvo, brojne razgovore sa svjedocima, direktne uvide u funkcioniranje posvojiteljskih tuzemnih obitelji, a sve uslijed nemogućnosti ili dugotrajnosti posvojenja po naškim zakonima jer se čeka po više godina. Ono što se zna iz prve ruke, jest da većina hrvatskih parova s kojima smo imali prilike pričati i koji su htjeli posvojiti ili su uspjeli u naumu dovesti malene Afrikance, željeli su samo omogućiti njima drugačiji i bolji život od siromaštva. U Kongu i mnogim afričkim državama 100 eura mjesečno je lova od koje četveročlana obitelj živi carski. Također, prva ruka razgovora s filmašima iz Afrike koji pomažu pri realizaciji odnosnog dokumentarnog filma.
Dakle, ako ikog zanimaju činjenice. Broj siročadi ili malih Afrikanaca za usvajanje uglavnom iz DR Konga je cca 4 milijuna. Broj domaćih obitelji koje bi posvojile djecu je oko 1000 godišnje u registru i mimo registra. U RH je oko 4500 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, od toga ih je polovica smješteno u domovima, a polovica u udomiteljskim obiteljima. Za legalna usvajanja i posvojenja uvijek je nužno ići preko preporuka i papirologije tuzemnog Ministarstva rada i obitelji, zatim unutarnjih i vanjskih poslova.
90% djece je prodano u grozne uvjete
Jedan od narativa kako posluju afričke “agencije za đoranje djece” s kojim smo bili suočeni je da je 90% djece prodano u roblje, za seksualna iskorištavanja, xyz kriminalnih užasa kakve ne možete zamisliti jer dark web i metaverse naših sigurnih civilnih života ne ide tako daleko do mraka ljudskih umova. No, to nikad nitko neće potvrditi jer je lanac korupcije duboko premrežen preko državnih institucija. Također, koje njemačke, švedske, nizozemske, američke, kanadske, latinoameričke, britanske i ine obitelji naručuju djecu i za koje svrhe ne znači automatski da su svi ljudi u procesu pokušaja posvojenja potencijalni trgovci robljem, pedofili i slične insinuacije.
Činjenica da agencije koje se bave “trgovinom djece” nerijetko muljaju papirologije u dogovoru s organima države u kojoj su nema i ne bi trebala imati ikakve veze s momentom ako su u zabludu dovedeni parovi koji su u najboljoj namjeri željeli klincima omogućiti bolje sutra. Bez ikakve namjere advokature ikome koga ne znate gledajući ga u oči, ovo je upravo zato jer jednog od uhićenih ljudi znam gledajući ga u oči i dao bih bubreg za činjenicu da je čist i da su namjere posvojenja bile najhumanije na svijetu. Na kraju krajeva, svi oni koji imaju i malo ljudskog u sebi, nikad ali nikad ne bi bez provjere podataka vikali i palili lomače da su ikada proveli dan, ma sat, s klincima iz Afrike koji žive u domaćim obiteljima već godinama. I da su vidjeli kako se ta djeca smiju.
Neke stvari nisu jasne…
Jesu li papiri svih parova potencijalnih posvojitelja bili čisti i potpuni, nije jasno. Jer su prema navodima medija koji prenose izjavu Ministarstva rada, obitelji i socijalne politike, dva u registru potencijalnih posvojitelja te su dobili pozitivno mišljenje o podobnosti i prikladnosti za posvojenje. U ovom slučaju odnosno Ministarstvo nije nadležno za posvajanje djece iz DR Konga s obzirom na to da DR Kongo nije potpisnica Haške konvencije o posvajanju djece.
Osobe koje imaju prebivalište ili boravište u Hrvatskoj, a žele posvojiti dijete iz druge države ugovornice odnosne konvencije, nakon postupka pred centrom za socijalnu skrb radi utvrđivanja podobnosti za posvojenje djeteta podnose zahtjev Ministarstvu kao središnjem tijelu, s naznakom države iz koje žele posvojiti dijete. Po zaprimanju zahtjeva Ministarstvo rada i obitelji obavještava potencijalne posvojitelje o mogućnosti međudržavnog posvojenja djeteta iz navedene države ugovornice, kao i o potrebnoj dokumentaciji.
Ako država nije članica te konvencije tada potencijalni posvojitelji moraju ispuniti sve uvjete za posvajanje djece u Hrvatskoj, a onda biti odobreni za posvajanje djece u državi u kojoj posvajaju djecu. Dosadašnja sudska praksa u slučajevima posvajanja djece iz zemalja koja nisu potpisnice Haške konvencije potvrđuju hrvatski općinski sudovi na temelju pozitivne odluke suda u Kongu.
Javna je tajna da je trgovina afričkom djecom kao robljem unosan biznis za ljude koji krijumčare djecu iz DR Konga preko granica za određenu cijenu, nakon čega ih posvojitelji preuzimaju u Etiopiji, Zambiji, Ruandi ili drugim afričkim državama uz falsificirane dokumente, a sve u sprezi s agencijama koje manipuliraju “posvajanjima” koja zapravo zamjenjuju prodaju klinaca u roblje ili u bolji život.
Upomoć, žele nam pomoći
Sumnja, na žalost ili sreću, nije dovoljna niti bi trebala biti dovoljnom za paljenje lomače, a na temelju dosad dostupnih informacija, hrvatski parovi su nesvjesno ili nemarom dovedeni u zabludu da je s papirima i dozvolama oko preuzimanja i usvajanja djece sve u redu. Nikakav trafficing niti izrabljivanje djece u konkretnim slučajevima nije bilo u pitanju. Što ljudima žednim tuđe krvi naravno ne znači apsolutno ništa. Ali je znakovito kako se odjednom suočite s velikim količinama komentatora i upućenih poziva na striktno poštivanje zakona i slijepo držanje istih kad je netko drugi u pitanju. I kako se sudbinama i životima maloljetne nejačadi iz Afrike lako prepriječe administrativne potvrde jer.
Za to vrijeme osumnjičeni hrvatski državljani su i dalje u pritvoru dok traje istraga zambijske policije. Mjesec dana. Za utvrđivanje četiri para dokumenata i valjanih dozvola. Ako po nečem hrvatski državljani razumiju “efikasnost” zambijskih organa. Dobrodošli u 2023. Jer “upomoć, žele nam pomoći”.