Interesantan je estradno rockerski i medijsko/radio mogulski rad Miroslava Drljače – Rusa kao kantautora za ITD Band. Zagrebačku mainstream varijantu MOR bandova s radiofoničnim ublažavanjem 80.-s štima gitara i prednika stiha i emocije level Miroslava Škore. Naime, isti se potpisivao pod gotovo generacijske himne dijela 80.-ih poput “Sonja”, “Lagano umirem”, “Elena”, “Gradske cure”, “Skidam te pogledom” i pjesama etikete Prljavog kazališta iz drugog Zg kvarta. Ili doslovnih copy pasteova Bossovog “rođenja u Zagrebu” pokazavši se autorom sposobnim lijepo i harmonično slagati melodije jednog od najboljih i najpotisnutijih vokala scene iz sjene Braneta Bekića.
Godina šutnje, neaktivacije, pisanja za druge, zadržavanja na površini rima ostavile su traga na njegov osjećaj za lako. Podrinuvši potrebu bunta i prkosa u trećoj dobi u obliku odašiljanja naslovne metafore kroz glavnu temu iz čijih akorda i hvatova vrište motivi Dylanove “All Along The Watchtower”, a kroz liriku se pokušava probiti osnovnoškolac petih razreda u najboljem slučaju – izabrati Cetinskog kao autentičnog split vokala Branetu je iznimno dvojben potez. Postoji velik broj autora i slušatelja koji brkaju tehniku pjevanja i raspon glasa s kvalitetnim emotivnim diskursom koji odnosni slavuj redovito isporučuje onom vještinom kojom je Božidar Alić preglumljavao svoje role.
Dosta je tu vrištavih diskrepancija između onoga što je bez dueta i samo Branetov rad mogla biti daleko pitkija povratnička ITD Band pjesma. Nada je u nastavak materijala u kojem forsanje dueta neće biti opterećenje potencijalno sjajnim pjesmama.
4/10