Ako ju je ona famozna “šira publika” najbolje upoznala kao suradnicu Michaela Jacksona te kao Princeovu miljenicu (veliki majstor je bio i koproducent njenog nastupnog albuma “Back In Time”), a filmofili kao jednu od “pozadinskih pjevačica” u već kultnom filmu o pjevačicama “back” vokala “20 Feet From Stardom” (za koji je dobila i Grammyja), čak i potpuni ignoranti koji su je čuli na splitskom nastupu na Prokurativama, Judith Hill mogu zvati “samo” glazbenom senzacijom. Kao headliner prvog dana Splitskog festivala s podnaslovom Blues festival, Judith je naime demonstrirala svoj drsko bogati talent vrhunske pjevačice i sjajne gitaristice (dakako i vješte klavijaturistice). Nažalost, pred ne baš brojnom splitskom publikom koja je – kako se čini – daleko sklonija glazbi “nižih estradnih bića” nego nastupima izvanserijskih glazbenika. A u malom čudesnom bandu koji je s Judith izašao na vraški atraktivnu pozornicu (s vizualima kojih se u zlatnim danima psihodelije ne bi posramili ni u Fillmore Westu) bili su njeni roditelji, sjajna klavijaturistica Michiko Hill i izvrstan basist Pee Wee Hill te bubnjar John Staten.
Vibracije koje je pokupila po gradu
Judith je znana po stalnim promjenama set liste (gotovo kao Dylan) na turnejama – pa tako i na aktualnoj. Jer, ponovila je mnogo puta, set-lista ovisi o njenom trenutnom raspoloženju, o “vibracijama” koje je pokupila u gradu u kojem nastupa te o publici. Judith je i u Splitu primjereno “pretumbala” svoj koncertni program i krenula žestoko (valjda kaneći na samom startu zapaliti publiku), no ona najvažnija obilježja njenih live izvedbi su ostala ista. Konkretno, furiozni funk koji je garniran baladama poput sjajnog broja s princeovskim štihom “Angels In The Dark”. Ovih potonjih doduše u Splitu nije bilo mnogo. Dakako, tu se ipak našla neizbježna autorska “Cry Cry Cry” koja se i na Prokurativama na kraju seta razvila u senzacionalni sporogoreći blues.
Tako je na simboličan način koncert flankiran s oba pola osebujne autorsko-izvođačke persone kakva je Judith Hill, jer je otvoren žestokim funk brojevima nadahnutim podjednako Steviem Wonderom (posebice kad se u prvi plan gurao njegov prepoznatljivi zvuk Hohnerovog clavineta koji dominira i u hitu “Turn It Up” s nastupnog albuma), Princeom i klasicima funka. Kao svojevrsna “dijagnoza” cijelog niza eksplicitnih funk tema mogla bi glasiti: sretan zagrljaj Wondera, Princea uz soulom ozračen vokal najbliži Arethi Franklin. Da je u stanju izaći na kraj s “coverima”, Judith je pokazala već na samom početku kad je vremešni funk hit Ohio Playersa “Fire” posvojila i pretvorila u žestoki funk-rock broj na amfetaminima, čiji su podugački instrumentalni pasaži iskorišteni i za predstavljanje obiteljskog banda. Konačno, i još jedno opće mjesto s turneje – cover skladba Michaela Jacksona “Another Part Of Me” – bljesnulo je kao gotovo pa autorski broj. Uz bubnjarski solo odrađen s mjerom.
Bez sekunde praznog hoda
Na koncertu koji nije imao ni jednu sekundu praznog hoda – jer cijeli je odrađen kao svojevrsni “medley” uz pretapanja jedne pjesme u drugu – teško je izdvojiti favorite, no po osobnom sudu u tu kategoriju spada svakako “Americana”. Zbog svog orijentalizirajućeg (mantričkog) gitarskog dijela koji za tren prelazi u udaraljkama i gitarskim riffom nabrijan “princeovski” funk-rock s dodatkom retro philly-sound stilistike. U drugim temama koje otvara Judithina gitara s tipičnim funk fraziranjima groovea jednih Sly & The Family Stone i Princea (pravi predstavnik je “Pepper Club”) ili skladbama u kojima se odvija “dijalog” Michikinog južnjačkog “hammond zvuka” i Judithinog električnog klavira te brojevima u kojem mama Hill vješto – onako kako je to radio Prince – koristi zvuk Moog synthesizera… zacijelo je barem trećina svake skladbe vrijedna upisa u registar glazbenih senzacija.
Ako se po prvom danu može naslutiti petodnevni program Splitskog festivala, Prokurative će svojim neobičnim, no obećavajućim glazbenim programom koji prethodi zaključnoj “zabavnoglazbenoj” večeri upisati Split kao poželjnu ljetnu koncertnu destinaciju.