Simple Minds se sjajno osjećaju u ovim krajevima. Zagreb, Split, Pula svake EU ili svjetske turneje pod isprikom novog greatest hits, the best of repertoara budu obvezna stanica. Jedini preostali Škoti od originalne postave Jim Kerr i Charlie Burchill redovni su gosti na obostrana zadovoljstva.
Spletom okolnosti imaš ih priliku gledati peti ili šesti put uživo, premda više iz glazbeno novinarske znatiželje i profesionalne deformacije nego činjenice osobite ljubavi prema bendu. Dapače, riječ je o bendu koji su tokom pulsirajućih 80.-ih s U2 vodili bitku najvećeg otočkog rock benda na svijetu, ali su se tokom 90.-ih povukli na vrijeme prije Bona Voxa i društva ne bi li izbjegli grotesku. Bendu koji je na tim povratničkim susretima i opetovanjima znao zvučati izvrsno, kao u najboljim danima (Dom sportova) ili otužno umorno gažerski (Šalata), sve su opcije u njihovim godinama otvorene i ne možeš im zamjeriti.
Svirka koja na svoj način ispunjava očekivanja
Ne potpuno krcata Arena, sa svim svojim vizualnim prednostima, zvučnim trikovima i izazovima ovalnog prostora, osim što je prekrasan prirodni ambijent i zgodan prostor samim izvođačima, zahvalan je za sve vrste actova, od Dua Lipe preko Foo Fightersa sve do retro sastanaka ovog tipa. Presjek publike s druge polovice života i aktivnih 40.-ih i 50.-ih je isto činio štimung i reakcije osjećaja sastanka članova grupa za ugodno starenje.
Riječki Grad su sasvim solidno poslužili kao logično zagrijavanje, dočim su već prvim taktovima ‘Waterfronta’ do klimaksa s ‘Alive And Kicking’, Kerr i Burchill pozicionirali koncert u smjeru boljih susreta i provoda koje ste imali. I onih kojima predvidljivost ne zamjerate već držite kao kvalitet ispunjavanja očekivanja. Ono što drži Simple Mindse su pjesme s potpisom, pjesme koje su izdržale dekade i test vremena.
Set listom su prošarali bez značajnih oscilacija, najviše naravno računajući na teme 80.-ih. Našlo se prostora za aktivističke ‘Mandela Day’, ‘Belfast Child’, za preživljavanje 90.-ih (‘Let There Be Love’, ‘See The Lights’), ali ponajviše za klasike ‘Glittering Prize’, ‘Promised You A Miracle’, ‘Someone Somewhere in Summertime’, ‘Sanctify Yourself’, naravno i neizbježna ‘Don`t You (Forget About Me)’. Zvučno i svirkom prilično čvrsto, ritmički bazirano nostalgično i ugodno starenje za sve kojima je potreban taj osjećaj. A sudeći prema svakoj posjeti Simple Mindsa, kritična masa od par tisuća optimista postoji.
Ništa senzacionalno, samo lijepo novo prisjećanje jednog od retro actova ovog ljeta, između Grace Jones, Duran Duran i The Culta. I nekog novog posjeta jer sudeći prema publici i bendu, nikako nije zadnje.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube