Petak, 17 studenoga, 2023

Koncert report: Final Lap: 50 Cent, Busta Rhymes & Jeremih: Publika kao najveća zvijezda pozerskog rap giga

U sklopu 'Final Lap tour', potpomognut Busta Rhymesom i Jeremihom kao otvaračima i supportom, 50 Cent ima obljetničku retro revival turneju

Šesnaest godina nakon čuvenog upada Ante Batinovića u backstage sobe zagrebačkog Doma sportova, kad s kamerama nacionalne TV glazbeni novinar zatiče Curtisa Jacksona kako u čučim pozi “šalje mailove” pored interesantnih bijelih crta i štaub šećera prosutog po staklenim stolovima, post festum uleta je izjava 50 Centa kako nikad više neće doći ovdje. Poslije sinoćnjeg koncerta 50 Cent naplaćuje susrete s fanovima tj. možete u backstageu dobiti njegov zagrljaj i fotku s nenamještenim osmijehom ako platite traženu svotu.



U sklopu “Final Lap toura”, potpomognut Busta Rhymesom i Jeremihom kao otvaračima i supportom, 50 Cent otvara obljetničku retro revival turneju povodom obljetnice 20 godina od kultnog albuma “Get Rich Or Die Tryin” u krcatoj Areni Zagreb. Netom prije skorašnje dominacije Aleksandre Prijović ispucavaju se urbani i moderni ne bi li dokazali kako ima nade za rap nomade koji znaju što rade na kraju parade. Ante Batinovića nije bilo pa je nastup mogao početi.

Pozamašno gangstersko zaleđe

50 Cent je reper s pozamašnim CV-jem gangsterskog zaleđa i kao takav zanimljiv zagrebačkim kvartovskim reprezentima, no osim komercijalne vrijednosti odnosnog albuma i nekoliko hitova te sjajno komunicirane medijske pojavnosti i kroz svoj G Unit gang – nije ostavio osobitih tragova u vremenu i prostoru što se tiče konstanti karijere i nezaboravnih radova. Kao takvog ga se uvijek može komunicirati kao Eminemovog i Dr. Dreovog “malog” kojem su dali mikrofon i prostor za mixtapeove.

“PIMP”, “Candy Shop”, “Many men”, “What Up Gangsta”, “Hustler Ambition”, “Just A Lil Bit” i slične stvari s repertoara, realno, sve su posljedica snažnog feedbacka superhita “In Da Club” koji je također harao scenom lansirne godine, ali mimo simpatične muvalice za bokove i trzalice za bow down pokrete ne radi se o hitu zbog kojeg ćete se preznojavati. Kao uostalom ni 50 Cent koji se tijekom nastupa uspio nekoliko puta presvući i ne oznojiti se unatoč masivnom gruvanju basova i povremenoj potpori udaranja benda. Što može dovoljno govoriti o angažmanu na pozornici.

Više šala nego repanja

Čini se dobro i profesionalno odrađeno poziranje i posao. No, to je samo na prvu loptu. Fino složena scenografija u dva sloja i plesački back up vizualno je bildala činjenicu da matrice nose 90% showa sve trojice repera. Puno je poze u nastupu dviju glavnih zvijezda. Premda verbalno najjači od repera na stageu, Busta Rhymes je više odrađivao stand up nastup s jedva navučenim šalama i MC-anjem te motiviranjem ionako “pijemo vam s dlana” publike pa mu zadatak nije bio težak.

Šteta jer se u dobrom dijelu nastupa oslanjao na prekide pjesama i kupovanje onstage vremena nego kvalitetnog rap nastupa u kojem bi beat bio glavnom zvijezdom a uz kretanje s remix verzijom “Ante Up” i provlačenje općih mjesta poput “Scenario” A Tribe Called Questa, naslanjanje na Daft Punk do White Stripes “Seven Nation Army” chantove ili pak sramežljivo provlačenje aktualne “Luxury Life” i najvećih hitova poput “Break Ya Neck” ili “I Know What You Want”. Uz potpuno promašene klasične seksističke opaske o ljepoti Hrvatica i aluzije na blowjob koje naravno nailaze na masovno odobravanje i vrisak publike željne banganja više vrsta i previše lomljenja dinamike nastupa Bustin stage time je nudio najmanje.

Valjda ga se sjećati kao dobrog tuluma

Odavna publika nije ovoliko afirmativna bila i objeručke razgaljeno prihvatila retro rappere koji mašu svojoj komercijalnoj prošlosti. I postala apsolutnim kradljivcem showa i razlogom zašto se večerašnjeg nastupa valja sjećati kao dobrog tuluma, a ne tek redaljke trojice više ili manje zanimljivih repera okruženih više ili manje polugolim plesačicama svedenih na skakanje i twerkanje. Ono što je nosilo sva tri rappera, uključujući Jeremihino zagrijavanje, je sjajan beat rad i ozvučenje koje je povremeno brujalo tribinama podrhtavajući stolice i pod dvorane umjesto malih Richtera do 2, 3 stupnja.

Nadodate li, još jednom valja istaknuti, fantastično raspoloženu publiku, zamjerkama nema mjesta. Ali ni potrebi ovakvih retro rap nostalgija. Daleko bi zanimljivije bilo vidjeti Kendricka Lamara, Eminema, JID-a, Pusha T, Run The Jewels ili ine aktualne i autorski daleko nadutije rap glavešine trenutka.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime