U 76. godini otkazalo je srce Ozzyja Osbournea. Par dana nakon oproštajnog humanitarnog koncerta u Birminghamu kojim su ga, s više sentimenta nego snage, kolege i fanovi ispratili uz redaljku niza njihovih ‘učenika’, u potezu od Toma Morella do Billyja Corgana i njihove djece, uz notornog Jacka Blacka.
I nije to bio šok. Jer Ozzy je, glazbeno gledano, već odavno bio mrtav.
View this post on Instagram
Njegovo fizičko postojanje nadživjelo je karijeru za barem dva desetljeća
Sve nakon Sabbath razdoblja bilo je hodajuća ironija, poput razvučene šale u kojoj se publika smije iz navike, a glavni lik ne zna više tko je.
Reality show ‘The Osbournes’ pretvorio je nekadašnjeg Princa tame u karikaturu – i samog sebe i žanra kojem je udahnuo krv, znoj i crne misli. Taj ”Princ tame” zadnjih je godina bio više tmuran nego taman, više meme nego mit, više medicina nego muzika. Njegova se solo karijera u pjevačkim vodama gotovo ni ne spominje.
View this post on Instagram
A sve je krenulo bombastično, neponovljivo. Uz Geezera Butlera, Tonyja Iommija i Billa Warda, Ozzy Osbourne bio je četvrtina Sabatha – stroja za riffove, apokaliptične stihove i zvučnu tjeskobu.
Album ‘Paranoid’ ostaje kao sveti tekst metala: ‘War Pigs’, ‘Iron Man’, ‘Paranoid’ – pjesme koje su pucale kao mitraljezi, zvučni napadi na institucije rata, politike, realnosti. U tim ranim danima, Ozzy je bio šaman i divljak, frontman koji je pjevao kao da mu dušu vade, čovjek koji je zauvijek promijenio pojam rock vokala.
Kako je vrijeme prolazilo, mit je pojeo čovjeka
Ozzy je postao vlastiti tribute band.
Kao što ni Dino Dvornik nikad nije stigao do zasluženog mira između ludila i talenta, tako je i Ozzy bio zatočenik tuđe gladi za njegovom legendom.
Umjesto da ode kad je trebao, dopuštao je da ga svijet guta na pozornicama, u dnevnim boravcima preko TV ekrana, u tabloidskim naslovima i YouTube kompilacijama posrtanja i nerazgovjetnih rečenica.
Smijeh, umor, žalost, čuđenje, sve su osjećaji koje izaziva njegova smrt. Više olakšanje nego šok. Kao da je svima jasno da je Ozzy konačno dobio ono što je tražio – mir. Ne možeš biti vječno Princ tame. U nekom trenutku i tama zaspi.
Ozzy Osbourne je otišao. Princ tame, kralj groteske, pionir zvuka. Lik koji je pojeo goluba, ali kojeg je pojela legenda.
Finally.
A iza njega ostaje količina ripova i oproštajki linkanih po društvenim mrežama, uplakana supruga i menadžerica Sharon, kći Kelly, sin i vojska fanova.
Izabrana diskografija i najbolji albumi Black Sabbatha
01. Paranoid (1970)
Ne samo najbolji Sabbathov album, već jedan od najvažnijih rock albuma ikad. ‘War Pigs’, ‘Paranoid’, ‘Iron Man’, ‘Planet Caravan’ – klasici koji su definirali heavy metal. Riffovi Tonyja Iommija su instant ikone. Sveta knjiga metala. Učinak sličan Beatlesima, ali mračniji.
02. Black Sabbath (1970)
Debi album, objavljen petka 13. veljače. Pjesma ‘Black Sabbath’ uvodi tritonus (zvani ‘đavolji interval’) kao trademark metala. Težak, sablastan, atmosferičan. Rođenje heavy metala. Doslovno.
03. Master of Reality (1971)
Sabbath usporava tempo i uvodi doom metal. ‘Sweet Leaf’ postaje stoner himna, ‘Children of the Grave’ militantna sabbathovska marš pjesma. Temelj sludgea, stonera, grungea i gomile podžanrova.
04. Vol. 4 (1972)
Eksperimentira bez gubitka težine. ‘Snowblind’ (koka anthem), ‘Changes’ (prva prava Sabbath balada), ‘Supernaut’ (groove kolos). Dokazuje da metal može biti svestran i emotivan.
05. Sabbath Bloody Sabbath (1973)
Prvi album na kojem kritika konačno kaže: ‘OK, ovo je ozbiljna umjetnost.’ Naslovna stvar, ‘A National Acrobat’, ‘Spiral Architect’ – sve bogatije, progresivnije kompozicije. Povezuje Sabbath s prog rock publikom, dok još uvijek zvuče kao da dolaze iz pakla.
Najbolje pjesme Black Sabbatha
Popis najutjecajnijih pjesama Black Sabbatha, uzimajući u obzir kombinaciju: glazbene snage, povijesnog značaja, riffova koji su definirali žanr i neizbrisivog mjesta u pop kulturi, je slijedeći:
1. Paranoid (Paranoid, 1970)
Brza, jednostavna i neuništiva – slučajno nastala u studiju, postala himna generacije. Troipol minute čiste metal povijesti.
2. War Pigs (Paranoid, 1970)
Antiratni epos, s riffovima kao ratnim pokličima. Jedna od najmoćnijih kritika rata u rocku. Solo dionice i Ozzyjeva interpretacija – zlatni standard.
3. Iron Man (Paranoid, 1970)
Heavy metal superheroj ili distopijska figura osvete? Taj riff Iommija je među najcitiranijima u povijesti gitare.
4. Black Sabbath (Black Sabbath, 1970)
Prva pjesma prvog albuma. Munje, kiša, đavolji interval i jeziva atmosfera – doslovno rodni trenutak heavy metala.
5. Children of the Grave (Master of Reality, 1971)
Groove, bijes i mračna energija. Protestna pjesma s doom prizvukom. Obvezna na koncertima desetljećima.
6. Heaven and Hell (Heaven and Hell, 1980)
S Ronniejem Jamesom Diom na vokalu, Sabbath redefinira sebe. Ep o dobru i zlu, balans snage i elegancije. Novi život benda.
7. Sweet Leaf (Master of Reality, 1971)
Oda marihuani, izum stoner metala. Otvaranje s kašljem, riff koji vuče kao dim – instant klasik.
8. Sabbath Bloody Sabbath (Sabbath Bloody Sabbath, 1973)
Kompleksna, dinamična, ambiciozna. Progresivni Sabbath u svom najinventivnijem izdanju.
9. N.I.B. (Black Sabbath, 1970)
Pjesma o Luciferu kao zavodniku. Bas solo otvara, riff zavodi. Ozzy zavija kao kroz podzemlje. ‘My name is Lucifer, please take my hand…’.
10. Snowblind (Vol. 4, 1972)
Pohvala kokainu zamotana u predivnu glazbenu tjeskobu. Unatoč ovisničkom tematskom okviru – jedno od najmuzikalnijih ostvarenja benda.
Ne zanemariti pri preslušavanju:
Fairies Wear Boots
Into the Void
Behind the Wall of Sleep
The Wizard
A National Acrobat
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube