Pulsku Arenu, jednu od najljepših koncertnih destinacija u Hrvatskoj, 30. srpnja 2024. godine, dan nakon poziranja isforsiranog Lennyja Kravitza, ispunila je energija i uzbuđenje oko 6000 obožavatelja (mahom fanova preko 40 godina) zbog nastupa legendarne britanske
mod rock – post disco – new romantics grupe
Duran Duran.
S gotovo originalnom postavom Nick Rhodes, John Taylor, Roger Taylor i Simon Le Bon bend je die hard fanovima nudio nezaboravan glazbeni doživljaj, promovirajući svoj najnoviji album ‘Dance Maccabre’ u kombinaciji s najvećim hitovima. Svima ostalima daju znati kako je prvi boy bend globalne scene koji je naučio svirati i pisati svoje pjesme, našao model i recept za ugodno i pristojno glazbeno starenje nevezano za činjenicu kako im konstantni autorski rad odavna ne doseže kreativne vrhunce.
Koncert započinje AI videom iz svemira
Ne odustajući od modernizma, koncert počinje AI video screen uvodom prikaza njihovih karaktera kako iz svemira putuju prema zemlji završavajući u Areni. A tamo se reprizira nastup sa zagrebačke Šalate prije nekoliko godina. Prvim taktovima uvodne laganice “Night Boat” prisežu konceptu vjernosti i novim stvarima, premda se izbor iste po dinamici čini potpuno promašenim za otvaranje koncerta.
Stvari sjedaju na svoje mjesto s nekoliko najpoznatijih hitova ‘Wild Boys’, ‘Hungry Like the Wolf’, ‘A View To A Kill’ na koje publika jedino i reagira. Treba razumjeti okoštavanje godina s obje strane, nema tu više glazbene magije, ali niti dojam odrađivanja i sviranja preko onog organa. Što bi trebalo biti već dovoljno za zadovoljštinu i pohvalu.
Doduše zvuk u Areni je bio tokom cijelog koncerta pretih i ispod limita pretih za doživljaj dizanja ošita, Nick Rhodes provodi doslovno više vremena fotkajući svojim mobitelom članove benda i publiku nego za synthevima i klavijaturama, Simon Le Bon mimo naučenih par riječi na hrvatskom, kao i ne tako davno Ian Astbury iz The Culta, odaje dojam lika koji ima toliko neiskorištenog frontmenskog kapaciteta za razvaljivanje britanskim humorom publiku, no ipak odlučuje igrati mod posvećivanja ‘Ordinary World’ za žrtve rata u Ukrajini, Gazi i Izraelu. Povremeno se doimalo kao da im live nastup backaju zvukovi nasnimljenih vokala s matrica, da ne uđu u crveno s kompletnim play backom. Najefektniji po stage appereancu su braća John i Roger Taylor čija ritam sekcija funkcionira uigrano, kompletno, zabavno.
Bend je donio dašak nostalgije, ali i svježine
Album ‘Dance Maccabre’, iako nije prošao najbolje kod kritike, našao je svoje mjesto na setlisti. Bend kroz koncert izvodi nekoliko pjesama s novog albuma, uključujući i njihove interpretacije popularnih hitova drugih izvođača. Nažalost, te obrade nisu naišle na široko prihvaćanje, slično kao i njihov prethodni album obrada ‘Thank You’. U tom kontekstu više nego efektno su spajali ‘Super Lonely Freak’ interpoliranjem Ricka Jamesa poslije MC Hammera ili ‘Girls On Film’ s coverom Talking Headsa ‘Psycho Killer’ te podsjetili na Grandmaster Melle Melove ‘White Lines (Don`t Do It)’.
Koncert je trajao nešto više od sat i pol vremena, neselektivna publika reagira mahom samo na starije stvari i hitove (‘Careless Memories’, ‘The Chauffeur’, ‘New Moon On Monday’, ‘Planet Earth’), a završnica koncerta s energičnom izvedbom ‘The Reflex’ i spomenutog mash upa ‘Girls on Film’ je podigla cijelu Arenu na noge i preko bisa ‘Save A Prayer’ te ‘Rio’.
Izvedba u pulskoj Areni bila je prvenstveno korektna predstava prožeta nostalgijom, ali i svježinom novog materijala koji sadržajno ne prati kvalitetom najbolje stvari, što opet nikako ne znači da mu se ne treba dati mjesta, pače, čini se poštenijim pristupom nego jedino opetovanje samo the of selekcija.
Pokazujući kako su još uvijek relevantni na glazbenoj sceni, Duranovci ostavljaju prostora za ponovne susrete ikona pop glazbe koje više ne dosežu epicentar glazbene magije ali njihove slike i prilike kroz dekade se doimaju više nego fer i pošteno.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube
