Nema tu puno filozofije. The Kills su sinoć u zagrebačkoj Tvornici kulture pred 700 do 800 ljudi pokazali kako dvoje ljudi na pozornici, kad znaju što rade, mogu zvučati beatnije od benda s 12 članova i 50 tona opreme.
Bez suvišnih dodataka, bez buke izvan njihove vlastite, bez podilaženja. Samo Jamie Hince, gitarski gospon kuler prljavštine i ritma i Alison Mosshart, najseksi vještica garage rocka čiji glas i stav ne možete promašiti. Njegove gitare zvuče južnjačko ljepljivo bluzerski, praćeni i utopljeni u programirani beat i bas predložak, kao ni činjenicu da Alison gotovo da nema ženskog pandana u povlaci od energije Amyl Sniffersa, vječnog šarma Kim Deal i izostale prezentnosti cura poput Brody Dale.
The Kills su nas podsjetili zašto su tako moćni
Od trenutka kad su otvorili repetitivni minimalizam s ‘Kissy Kissy’, bilo je jasno da će repriza one magije otprije sedam-osam godina biti u još ogoljenijem obliku. Kraljevstvo ritam mašine, bez benda, bez trikova The Killsi se ćute prljavo, znojno, moćno. Setlista je ‘best of’ za festivale – od klasika ‘URA Fever’, ‘Baby Says’, ‘103’, do nezaobilaznih ‘Doing It To Death’ i ‘Future Starts Slow’ pred sam kraj glavnog dijela.
View this post on Instagram
Publika raspoložena, ali ne histerična. Ovo nije bio koncert za masovne ekstaze, već fanove koji znaju kako The Killsi izgledaju kul već po stavu. Kad im pridodaš svu potrebnu glazbenu ikonografiju – nastup je upravo odmjeren. Kratak 70 minuta s bisom, taman da poželiš još, a ne da tražiš kraj. Možda se nekome učinilo prekratko, ali to je cijena kad gledaš bend koji ne pokušava dokazivati ništa.
The Kills su došli, svirali, razorili i otišli. Bez pompe. Bez ‘Encore please’ patetike. Samo su još jednom podsjetili zašto je duo kao format tako moćan kad znaš s kim si i zašto na pozornici.
Ponovilo, točnije ponavljalo se.
Fotografije: Privatna arhiva