Ljubav između Nicka Cavea i mraku sklonije zagrebačke i hrvatske publike još jednom je sinoć 15. 10. 2024 pred 12 000 ljubitelja okrunjena gospelskom misom i propovjedi ljudi u crnom. Kao što je Johnny Cash bio sinonimom čovjeka u crnom, njegov mračni odraz s one strane Biblije je Nick Cave koji u ovom sazivu i promociji novog albuma ‘Wild God’ doista najbliže sakralnim momentima obasipa sve što mu pred ruke stane.
‘Fala Zagrebe’ nije bila pro forme, kad nastavi ‘I’m doing my best’. Cave osjeća i voli kad ga vole.
Svi su bili. Ali baš svi. Trebalo je biti tamo. Nick Cave je Propovjednik. Nick Cave je Divlji Bog. I svakog iz publike je činio svojim malim Bogom.
Ne nužno zbog mustsee hype momenta, niti zbog vjernosti i sklonosti Zg publike autoru, niti genijalnog novog albuma, niti zapravo bilo čega drugog osim pjesama. Pjesama kojima niti relativno traljav i loše niveliran razglas u kojem Caveov glas zasjeni kompletne sve linije instrumenata, ne može ništa. Baš ništa. Apsolutno ništa.
Cave je božanska sila ispred koje se osjećaš ponizno
Mahom tiša, sporija, baladna set lista kris krosana novim stvarima, hitovima i koncertnim klimaksima non singl materijala – dva trenutka tokom dva i pol sata svjedočenja izdvajaju kao vrhunce, kako bi on to fino biblijski motivirao. Kad u ‘Jubilee Street’; poludi ritmički crescendo u ‘Im vibrating/Im transforming…Hey Look At Me Now’. I kad mu se u ‘White Elephant’ nakon storytellinga u kojem prijeti, priključi gospel zbor, ako vam tad žmarci ne prostruje cijelim tijelom, džaba ste krečili. I cijela ta bogoslužna epizoda njegovim svećeničkim pokretima postane jasna ne samo njegovoj pastvi.
Mimo sing a long zaključavanja ‘Into My Arms’ setliste sinoć, najbliže licu i bolu ćete mu doć kroz ‘I Need You’, rasplesat podsjećajem na stare dane ‘Tupelo’, ‘From Her To Eternity’ i mass pleasere a la ‘Red Right Hand’ uz rasplesavanje s ‘Papa Won’t Leave You Henry’. Raspast ćete se i rascmoljiti na ‘Long Dark Night’, itekako si pobrojiti karmine trenutke. Bilo ih je.
Dodana vrijednost spektakla je ta hodočašća proživjeti u rukama s osobom koju volite i koja voli vas, tad je krug istinski zatvoren. I bude mir. Divljeg Boga mir. Jer se svi osjetite vrlo ponizni i božanski pred tom silom. Ponovilo se i ponavljalo se dokle je god force u njegovim pjesmama.
Ovo je zasigurno jedna od slika za zauviječno pamćenje.
Fotografije: Privatna arhiva