Zbogom loši estradni autori, dobrodošla Umjetna Inteligencijo. ZAMP je uskoro u velikim problemima oko notiranja autorstva (u pozadini se začuje smijeh poput one dvojice balkon staraca iz Muppet Showa kad naslute foru). Kao što se nekad plagiralo odasvud prije pojave interneta i potpisivalo pod tuđe pjesme, sad se otvara cijeli svemir brisanja potrebe kreativnosti.
Naime, posljednji vrisak i funtime hit globalne glazbene scene je moduliranje mogućnosti lirskog autorstva u dogovoru s OpenAI Chatom. To je ona Umjetna Inteligencija koja garnira i imitira i sublimira programirano znanje i logiku međuljudske komunikacije do te mjere da se u prepiski s robotikom čini kako imate daleko lucidnijeg sugovornika nego 90% osoba od krvi i mesa koje ste imali (ne)prilika sretati za života. Radi se o modelu GPT3, ove godine je najavljena četvorka, a kad dođe do desetke, ma petice, ljudi više neće bit potrebni.
E, ta ista, ako i kad joj napišete naredbu tj zamolbu tipa “Molim te napiši pjesmu u stilu Nicka Cavea…”, izbaci nešto što prema programerskoj robotici nalikuje lirici dotičnog. On će, naravno, u sebi svojstvenoj prepisci s fanovima komentirati i odgovoriti da nije očaran, da je to bullshit i groteskno te da imitiranju stihova fali onaj ljudski moment. I bit će potpuno u pravu. Jer se radi o lirski neupitnom i dokazanom, prokušanom, originalnom autoru čije biblijske motive i način možeš kopirati otprilike onako kako dalmatinski ili opatijski i istarski ljetni street artisti skiciraju portrete turista i Mona Lise.
No, što kad napišete “Molim te napiši mi pjesmu kakvu bi izvodili moji omiljeni Maja Šuput, Žak Hudeks i Toni Cjepinski”, a stroj odgovori naslovom “Verujem u pesmu ljubavi” (da, ekavicom) i ponudi slijedeće:
„Verujem, verujem
u ljubav koja nas okuplja
i vodi ka nebu
gde smo svi jedno
Verujem, verujem
u snagu koju nosi pjesma
u kojoj se ogleda naša duša
i koja nas uvijek vraća kući
Verujem, verujem
u svjetlost koja svijetli u mraku
u ono što nas čini ljudima
i u ono što nas čini jedinstvenima
Verujem, verujem
u tebe, u nas
u ovu ljubav koja nas spaja
i koja nas čini živima…“
Nekoliko autorskih pjesama
I ponuđeno ispadne pismenije, smislenije, kvalitetnije, logičnije, ljudskije od 90% pjesama dotičnih profila izvođača. Ups, Houston we got problem.
Bez potrebe daljnjih objašnjavanja, zabava će bit zagarantirana. Ali ispod osmijeha u drugom planu krije se zapravo prilično scarry trenutak. Jer robotika vrlo kvalitetno takes over. Pomaže ili lišava potrebe kreativnosti, izbija autorske zarade, vrlo je filozofsko pitanje.
Bez ikakve zajebancije, prvi sljedeći autorski album pisanja pop pjesama po narudžbi za domaće estradnjake pisat ćemo u suradnji s UI-om. A dotad, pogledajte samo na što liči par autorskih kombinacija:
“Molim te napiši pjesmu u stilu Arsena Dedića”
“SREĆA”
Svijet je krug, a život je put
Na kojem tragamo za srećom, ljubavlju i nutrinom
Nekad radosni, nekad tužni
Ponekad sami, a ponekad u društvu
Ljudi prolaze, vrijeme leti
A sjećanja ostaju zauvijek
Na one koje smo voljeli i one koje su nas voljele
Život je kao ples
Ponekad radosan, ponekad tužan
Ali uvijek nastavlja I mi se moramo prilagoditi
Zato se ne bojte, hrabro hodajte
I uživajte u svakom trenutku
Jer svaka trenutak je dragocjen
I svaki trenutak je život
Svijet je krug, a život je put
Na kojem tragamo za srećom, ljubavlju i nutrinom
Nekad radosni, nekad tužni
Ponekad sami, a ponekad u društvu
Ljudi prolaze, vrijeme leti
A sjećanja ostaju zauvijek
Na one koje smo voljeli I one koje su nas voljele
Život je kao ples
Ponekad radosan, ponekad tužan
Ali uvijek nastavlja I mi se moramo prilagoditi
Zato se ne bojte, hrabro hodajte
I uživajte u svakom trenutku
Jer svaka trenutak je dragocjen
I svaki trenutak je život…
“Molim te napiši pjesmu u stilu Đorđa Balaševića”
“VERUJ U LJUBAV”
Veruj u ljubav, iako je teško, jer ona je jedino što nam ostaje, kad sve drugo prođe i nestane.
Veruj u ljubav, iako je bolna, jer ona je jedina koja nas čini živima, kad sve drugo je hladno i mrtvo.
Veruj u ljubav, iako je lažna, jer ona je jedina koja nas drži nadom, kad sve drugo je samo tamna noć.
Veruj u ljubav, iako je život kratak, jer ona je jedina stvar koja se ne gubi, i koja nas vodi ka večnosti.
Veruj u ljubav, iako je teško, jer ona je jedino što nam je potrebno, da preživimo ovaj život.
“Molim te napiši pjesmu u stilu Braneta Štulića”
“SVE JE TO BILO DAVNO”
“Sve je to bilo davno, kada je svijet bio mlad
Kada su snovi bili jaki, a ljudi su vjerovali u rad
Sada smo stari i umorni, svijet se promijenio je
Sve se svodi na novac, a ljudi su postali hladni
Nekada smo bili slobodni, bez briga i straha
Sada smo robovi kapitala, živimo u strahu
Sve je to bilo davno, kada smo se radovali svakom trenu
Kada smo se smijali i plakali, bez obzira na okolnosti
Sada smo otuđeni, živimo u svijetu koji je krutan
Gdje je ljubav postala roba, a novac je gospodar
Sve je to bilo davno, kada smo živjeli punim plućima
Sada smo zarobljeni u svijetu koji je zaboravio na dušu
Želimo vratiti se tamo, gdje je sve bilo iskreno i čisto
Ali sada je kasno, sve je to bilo davno
Sve je to bilo davno, kada smo se radovali svakom trenu
Sada smo otuđeni, živimo u svijetu koji je krutan
Sve je to bilo davno, kada smo bili slobodni
Sada smo robovi kapitala, živimo u strahu.”
…
Razumjet ćete zašto kod rasnih autora UI faila i ispada apsolutno beživotnom dok kod jedva pismenih sterilnih i polupismenih pajaca koji se prozivaju tekstopiscima čini da izgledaju daleko smislenije nego im to limiti njihova talenta dozvoljavaju.
S koje god strane estradnog hranidbenog lanca došli, budućnost je počela i zabavna je iz prvog reda, s kokicama ili bez. Namjestite se, imajte dobro društvo i vežite se polijećemo. A možda i nećemo ;).