Još kao 16-godišnjak aranžirao je prve albume koji su se prodavali u zlatnim nakladama. Do danas njegov autorski rad broji stotine pjesama koje su otpjevali neki od najpopularnijih izvođača u regiji te neki inozemni izvođači među kojima su njemački superstar Jürgen Drews, bugarske dive Preslava i Ivana te Talijanka Ana Oxa.
Njegov je rad objavljen na više od dvije tisuće diskografskih izdanja. Suvlasnik je produkcijske i diskografske tvrtke Karpo Media te redoviti član Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
U pripremama za Eurosong ulovili smo nagrađivanog producenta pobjedničke pjesme Branimira Mihaljevića da nam progovori o korona krizi glazbene industrije iz pozicije osobe koja je uspijeva prebroditi.
Ja znam da više nikada neću propustiti koncert koji me zanima, a istodobno nema teorije da ikad više odem na neki koncert samo onako da izađem van
Korona je napravila svojevrstan reset
Aktualni trenutak nikad nije bio teži za estradu i pop industriju. Korona i pandemija su fino markirale, resetirale i pečatirale pop svijet. S druge strane, tvoje malo produkcijsko carstvo uspijeva na nekoliko frontova pokazivati kako ima svjetla na kraju tunela. Što preko vlastite produkcije, što preko preuzimanja palice direktora Zagrebačkog festivala, supruginog videorada, eurovizijskog iščekivanja. Koja je, iz tvoje perspektive, formula i savjet za slamku spasa kolegama glazbenicima?
Već je sad jasno da je korona napravila svojevrstan reset i da svijet općenito, pa samim time i svijet glazbe više nikad neće biti isti. Nekom će biti lošiji, nekom bolji, ali svakako neće biti isti. Kao što se svijet promijenio nakon, primjerice, pojave interneta ili svjetskog rata.
Ja znam da više nikada neću propustiti koncert koji me zanima, a istodobno nema teorije da ikad više odem na neki koncert samo onako da izađem van. Što se posla tiče, s vlastitim studijem i diskografskim labelom omogućio sam sebi uvjete za ostvarivanje svojih autorskih radoholičarskih ideja. A nekako mi je lakše kada radim na više frontova. Jedno me odmara od drugoga i onemogućuje mi da se predugo zadržim u jednom projektu, što je svakako dobro. Još kad tome pridodamo supruginu video produkciju, možemo reći da se lijepo nadopunjavamo.
Što se Zagrebačkog festivala tiče, jako sam vezan za taj festival. Bio sam kao klinac valjda na svakom. Pamtim one slavne dane iz Lisinskog, ali i one spektakularne u Ciboni i Domu sportova. Volio bih u svom mandatu zadržati sve ono dobro što su učinili moji prethodnici Ante Pecotić i Neno Belan, ali na toj kući sagraditi još jedan kat i približiti Festival publici koliko je god to moguće.
Što ti se fenomenološki čini kako se države odnose prema event industriji i glazbenim organizatorima tijekom pandemije – čini se da je prema dosadašnjim potezima aktualnoj vlasti pop industrija važna otprilike poput maestrala na Surinamu. Ili?
Ne bih se složio. Mi smo u HDS-u u nekoliko puta pomogli našim članovima. Mnogi od njih su stradali i od potresa, ne samo od korone. Znam da su i HGU i HZSU te Ministarstvo kulture pomagali više puta svojim članovima, no teško je preživjeti tako dugo razdoblje samo na pomoći, bez mogućnosti da rade ono što najbolje znaju.
Event industrija prva je zatvorena i zadnja će proraditi. Glazbenici su često zanesenjaci, njima je prije svega do svirke. Nažalost, mnogi od njih prije ove krize nisu brinuli za računovodstvo i administraciju pa im je bilo teže dokazati pad prihoda, a tada je strukovnim udrugama i državnim organizacijama teško ili nemoguće da im pomognu. Nadam se da će uskoro situacija na bolje. Svirke po ljeti na otvorenim prostorima te privatne zabave poput svatova bit će jedno vrijeme svjetlo na kraju tunela.
Na svakom snimanju s kolegama, koji su u poslu znatno dulje nego ja, upio sam neku mudrost koju pokušavam svakodnevno upotrijebiti i prenijeti na mladu generaciju
Postoji vrijeme u kojem se moraš opravdati publici
Dugo si godina na estradnoj sceni. Prošao si sve faze rada. Od sebe kao izvođača u vrijeme cro dance eksplozija, uz mentorstvo oca kao liričara, do uloge producenta, skladatelja, aranžera. Pisao si za desetke i desetke izvođača od Feminnem preko Bebeka do Franke i Albine, isklesao svoj pop nerv i osjećaj za moderno. Koliko se glazba u tebi mijenjala cijelo to vrijeme sazrijevanja i gdje si sad u smislu glazbenog puta? Polovica ili tek zagrijavanje?
Ja sam oduvijek bio skladatelj, aranžer i producent. Samo mi je u jednom trenutku palo na pamet da bi mogao i ja nešto otpjevati. Onda mi je to 1998. čak i prošlo kod publike pa je “Daj daj” bila najemitiranija pjesma u toj godini. Otac mi nikad nije bio mentor. On ne zna biti nepristran i sve mu je super što god bih napravio, pa sam mu vrlo rano prestao puštati svoje radove. U posljednjih trideset godina stekao sam neprocjenjivo iskustvo jer sam imao čast i priliku raditi s velikanima kao što su Oliver Dragojević, Mišo Kovač, Nina Bardić, Tereza Kesovija, Kemal Monteno, Hari Mata Hari, Crvena Jabuka, Thompson, Neda Ukraden, Dino Merlin i mnogi, mnogi drugi.
Prije 10 godina Željko Bebek mi je poklonio svoje povjerenje nakon što 12 godina nije ništa snimio. Naši rezultati danas su zlatne ploče, Porini, Cesarice, prva mjesta na top listama, pjesme bez kojih više ne može ni jedna zabava, ali i rasprodane Arene. Osim za njega, u posljednjih nekoliko godina najviše sam pjesama napisao za Franku, Indiru, Luku Nižetića i Giuliana, a jako me raduje ova nova suradnja sa Albinom. Na svakom snimanju s kolegama koji su u poslu znatno dulje nego ja, upio sam neku mudrost koju pokušavam svakodnevno upotrijebiti i prenijeti na mladu generaciju. Naš producentski posao je zapravo niz sitnih odluka koje u konačnici čine cjelokupnu sliku. Ne možemo ih sve donijeti na osnovi predosjećaja, za neke postoje pravila, a za neke je potrebno iskustvo. U kojoj fazi sam sad? Na najboljem mjestu, radim samo ono što volim i ono u čemu mislim da mogu dati svoj maksimum.
Ono što često zanemaruje gro domaćih izvođača je zakon malih brojeva. Puno ih se želi uspoređivati i reflektirati na zapadnjačke uzore, ali ispuštaju važan moment potencijalnog tržišta – zemlje od jedva 4 milijuna ljudi od kojih je moguće 10 posto zainteresirano za glazbu u tom obliku kako je domaća estrada nudi. Kako se, osim biti izdržljivim, postaje uspješnim i što sve treba za uspjeh na domaćoj pop sceni? Ne nužno recept ni tajne sastojke, ali možda neki shortcut…
Znaš koja je najveća laž koju ljudi ponavljaju? Samo uporno radi, snimaj pjesme i jednog dana ćeš uspjeti. To možda vrijedi dok si “ispod radara”, ali čim upere TV kameru i reflektor u tebe, počinje tvojih pet minuta. I ne kaže se bezveze “pet minuta”. Postoji vrijeme u kojem se moraš opravdati publici, a u tih dva, tri, maksimalno pet singlova ljudi te stave u jednu od ladica, stvore viziju što ti za njih predstavljaš i svrstaju te u neku svoju kategoriju. Znači shortcut savjet bio bi: nema muljanja, nema prodavanja laži i nema polovičnih rješenja. Nađeš pjesmu u kojoj uistinu i sam uživaš, za koju si siguran da te definira i onda odigraš “all in”. Nema jamstva da će uspjeti, ali uistinu rijetkima uspijeva ako nisu svi ti elementi ispunjeni.
Eurosong je najveći TV show, ali izvođač postaje ‘reprezentacija Hrvatske’ i tada ta velika čast postaje i velika odgovornost
Dora meets Eurovizija. Dance pattern Albine je ispao pun pogodak svima osim Nini Kraljić :). Ne tako davno išao si s Frankom. Je li Eurosong išta osim finog kratkotrajnog PR katapulta ili kako vidiš tu manifestaciju?
Dora je fenomenalno mjesto za katapultiranje novog izvođača. Zato jer se pita publika koja glasa, daje ti svoje povjerenje. Instant feedback. Eurosong je najveći TV show, ali izvođač postaje “reprezentacija Hrvatske” i tada ta velika čast postaje i velika odgovornost. Mi govorimo “Eurosong”, ali pravi naziv je “Eurovision”. Nekada je bila važna samo pjesma, ali danas je ona dio kompletnog audio-vizualnog doživljaja.
View this post on Instagram
Ove godine na Euroviziji imamo ‘all in’
Očekivanja s Albinom osim onog klasičnog “da se dobro zabavimo i predstavimo zemlju u najboljem svijetlu”?
Prvo treba proći polufinale. Imamo veliku konkurenciju u svojoj polufinalnoj večeri, s dosta favorita, ali vidim da nas sve projekcije svrstavaju u sam vrh. A onda u finalu je svašta moguće. Da svi pjevaju istu pjesmu, opet bi jedna pobijedila, a neka bila zadnja. Iskustva s prošlih ESC-a omogućuju mi da sve eventualne pogreške i neugodna iznenađenja svedemo na minimum. Mogu reći da ove godine idemo na “all in”.
Mislim da eventualna uloga hrvatskog Max Martina čeka nekoga iz nove generacije. Iskreno, više bih volio da to bude moj sin nego ja
Može li se Balkanu dogoditi neki Max Martin ili sličan producent kako ga, primjerice, ispucaju Skandinavci, koji onda opslužuje velikane globalne pop scene? Kako se uopće uspije vani?
Ne mogu ja odgovoriti na to pitanje. Imam nekih pjesama vani, ali sve se to svodi na šlager hitove u Njemačkoj i chalga hitove u Bugarskoj i Rumunjskoj. Možda je moguće zbog internet globalizacije. Ali svaki put kada se vratim iz tih nekih stranih studija doma, uđem u neki svoj ritam i taj pogled prema van mi ostane iza nekog zamagljenog prozora. Mislim da eventualna uloga hrvatskog Max Martina čeka nekoga iz nove generacije. Iskreno, više bih volio da to bude moj sin nego ja.
Tko su domaće pjevačke zvijezde s globalnim pop potencijalom mimo Franke, Žanamari, Gine, Lane Jurčevićke i Albine? I što trebaju učiniti da bi postale globalno milijunski klikani pop proizvod poput Dua Lipe, Rite Oro, Bebe Rexha, Aleyne Tilki i drugih pjevačica bliskih Balkanu?
Albina i Franka svakako imaju taj potencijal. Uz dosta već uloženog truda i izazivanja sreće, svašta je moguće. S Lanom i Žanom nisam godinama radio, ali vidio sam da idu u tom smjeru. Tko zna. Ako ne probaju, nećemo ni znati.
Jednom kad krene, krenut će onako zapravo
Pratiš li off scenu klasnih autorica poput Mary May i Irene Žilić?
Irena Žilić mi je odlična. Nju sam otkrio preko jednog domaćeg filma u kojem je bila neka njezina glazba koja mi se svidjela pa sam išao otkrivati njezin opus. Mary May iskreno nisam još ubrao, ali sad kad ste je spomenuli, baš me zanima.
Slušat ćemo nove singlove Albine, Luke Nižetića i Giuliana, te još nekih izvođača s kojima surađujem, a izlazi i jedan dobar World Music projekt koji sam radio za Universal
Komentar uopće situacije na domaćoj glazbenoj sceni i kako nostradamovski predviđaš do kada i u kojem smjeru ide ovo koprcanje s korona virusom što se tiče aktivnog djelatnika u više sfera glazbene industrije?
Ma bit će dobro. Jer kad krene, onda će krenuti onako zapravo. Veliki izvođač koji bi napunio jednu Arenu, sada će možda napuniti i tri dana za redom. Sve što je kvalitetno i originalno doživjet će procvat a sa druge strane, sve što je prosječno će nestati. Ali nisu samo koncerti izvori prihoda. Radiji sviraju novu glazbu, održavaju se festivali, snimaju se TV emisije, ljudi sve više koriste digitalne servise i sve to u konačnici generira neki novac. Zašto da kreativci stanu sa stvaranjem? Doći će bolje vrijeme, eto već kreću svadbe, dosta glazbenika će barem tamo ponovo svirati.
Planovi i projekti, osim Eurosonga, za ovu godinu iz tvoje produkcijske radionice? Ima li im uopće mjesta u ovakvom stanju svijeta ili je go with the flow taktika?
Mislim da bi se raspao da radim neplanski. Bebek, Franka i Indira izdat će nove albume najkasnije prije ljeta, koje sam u cijelosti ili najvećim dijelom ja za njih napisao i isproducirao. Slušat ćemo nove singlove Albine, Luke Nižetića i Giuliana, te još nekih izvođača s kojima surađujem, a izlazi i jedan dobar World Music projekt koji sam radio za Universal.