Dinu Škaru, Dinu Tremensa ili Dinu Morea, kako mu sve službena prezimena glase, niste mogli promašiti ako ste si dali truda pogledati neobične ljudske sudbine i živote atipičnih predaka milenijalaca.
Njegov život od glumca, repera, vozača, humanitarca… do oca i natrag je sve samo ne tipična hrvatska slika i neprilika. Popričali smo s njim dan nakon izlaska iz rodilišta, u kojem je u naručje primio malenu Rimu, o tome kakav svijet očekuje i ostavlja svojoj klinki.
Želim raditi na tome da svijet bude bolje mjesto
Ako su nekom korona godine game changing – teško da će se naći bolji primjer od tvog. Nikad toliko interesa medija za tvoj lik i djelo, faks pri kraju, humanitarna epizoda s potresom, udomljivanje beskućnika, kućenje i konačno najveći break – postao si otac Rime koja će kad je udaš za malog Rimca bit opaka igračica. Kakav je tvoj jučer danas sutra ovih dana?
Da, istina je. Život mi se poprilično promijenio otkad je korone. Mislim, svima nam se promijenio. Samo što sam ja unaprijed odlučio da ne želim stagnirati ili nazadovati zbog novonastale situacije. Proučavao sam što se događa u svijetu, i bio spreman. U startu sam prihvatio da je to globalna pandemija i da će biti teško. Nisam znao kako će točno biti, ali sebi i obitelji sam rekao da je zdravlje prioritet broj jedan, a za sve ostalo ćemo reagirati prema situaciji, na način da izvučemo iz toga svega najbolje što možemo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Naučio sam raditi svašta, kupio alat, i evo, podigao sam vrijednost kuće za barem 10.000 eura samo namještajem koji sam napravio za vrijeme lockdowna. Onda su počeli potresi, reagirao sam brzo jer imam veliki kombi i volim pomagati – i tako se nekako dogodilo da sam proveo puno dana na Baniji nakon potresa. To nisam planirao, i svaki dan sam govorio da je to zadnji dan jer mi je žena doma trudna, ali jednostavno je bilo puno ljudi koji trebaju pomoć, a ja nisam imao srca odbiti ih.
Jako vjerujem u potencijal čovječanstva, i zato uvijek želim biti čovjek koji će raditi na tome da i drugi vjeruju u ljude. Mnogi ljudi nisu ni svjesni što sve mogu sami, a ni što sve možemo kao kolektiv
Jako vjerujem u potencijal čovječanstva, i zato uvijek želim biti čovjek koji će raditi na tome da i drugi vjeruju u ljude. Mnogi ljudi nisu ni svjesni što sve mogu sami, a ni što sve možemo kao kolektiv. Zato mi je važno pomoći, biti iskren i vratiti povjerenje u ljude. Želim bolji svijet za svoje dijete, a to je vrlo ostvarivo ako ljudi imaju povjerenja jedni u druge, i ako stvarno jesu dobri ljudi, tj. vole sebe i druge. Beskućnika sam udomio jer je čovjek bio u strahu i tražio pomoć. Sad je već godinu dana kod nas. Nisam planirao udomiti ga zauvijek, niti na godinu dana, mislio sam mu pružiti dom par dana dok se ne snađe. Ali uskoro ćemo morati potražiti novo rješenje. Rodila mi se beba i moram se pobrinuti za obitelj u svojoj kući.
Želim naći optimalno rješenje za Hrvoja, neću ga izbaciti na ulicu. Rima, da, moje prvo dijete, moja kćer, rodila se prekjučer, i čekam sutra ili preksutra da odem po njih u bolnicu i dovezem ih doma, jedva čekam! Jučer, danas, sutra? Sve po istim ovim principima. Brinuti se za sebe, svoju obitelj i bolji život, ali isto tako i raditi na tome da svijet bude bolje mjesto preko ljudskog međusobnog povjerenja i zajedničkog cilja da nam svima bude bolje, da bolje brinemo o okolišu, jedni o drugima, o zdravlju…
Obožavam sve poslove koje radim
Dinamika je za tri života – i suprugin i djetetov i tvoj. Koji je pogonski motor i adrenalinski poremećaj koji te gura? Glumac, reper, handyman, vozač, sad otac… puno uloga za jedno tijelo. U kojoj se kako osjećaš?
Obožavam sve poslove koje radim! Tek od nedavno su mi neki ukazali da možda imam ADHD. Moguće, a ako i je tako, ne vidim to kao neki problem. Posložio sam si život dobro, radim što volim, radim za samoga sebe i biram čime ću se baviti. Transport, gluma, turizam, fizički poslovi, pisanje, nastupi, sport… Ništa mi još nije dosadilo. Obožavam i cestu i kazalište. Obožavam alat i fizičke poslove. Stvarno ne muljam.
Nema alter ega, niti podvojenih ličnosti. Sve sam to ja. Ime je samo konstrukt za najkraći opis. A s obzirom na to da me je ionako teško opisati, zašto ne i da teško znaju tko sam?
Entuzijazam mi je konstantno pri vrhu. Često ne mogu spavati jer previše razmišljam o tome koje ću probleme i kako riješiti sljedeći dan. Radije bih spavao, ali previše uzbuđen sam početi raditi to što mi je palo na pamet. U svemu se osjećam odlično. U zadnje sam vrijeme počeo, najiskrenije, birati što mi je najisplativije. Dijete mi dolazi doma, želim svaku sekundu provesti s njom. Zato ako idem raditi neki posao, želim da mi se to odvajanje od djeteta isplati.
Dino Škare. Dino Tremens. Dino More. Je li to podijeljena ličnost ili alter ego na kubik spika? U tvom privatnom i javnom radu zapravo nema puno znakova nejednakosti. What you see is what you get uglavnom, ne? Ali koja je granica privatnosti koju ne dijeliš? Kada je povučena crta?
Eh, promjena prezimena i pseudonim. To je kombinacija svega i svačega. Radoznalosti, motivacije, prkosa… Promijenio sam prezime, izmislio novo jer – zašto ne? Ako stupiš u brak kao novi život, zašto ne izmisliti i novo prezime? Ionako je i tvoje prezime s kojim si se rodio izmišljeno. Nekad je netko u prošlosti izmislio to prezime. Eto, u redu, nosio sam to prezime, sad sam si izmislio novo. Moj život, moj izbor. Uzbudljivo je i zanimljivo živjeti tako. Raditi stvari izvan svih običaja. Nisam tradicionalist. Poštujem ljude, neka oni biraju za sebe, ali meni je moj život puno draži s promjenama koje želim. I uopće mi ne smeta kako god me ljudi nazivaju ili oslovljavaju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nema alter ega, niti podvojenih ličnosti. Sve sam to ja. Ime je samo konstrukt za najkraći opis. A s obzirom na to da me je ionako teško opisati, zašto ne i da teško znaju tko sam? Puno pišem po Facebooku. Jako puno. Toliko svojih misli, ideja i stavova želim podijeliti s drugima da to stvarno već i meni izgleda kao ovisnost. To je neka čudna želja da dam svoj doprinos svijetu. Pero je jače od mača. Ako pomognem svojim načinom razmišljanja, ako utječem na nekoga, ako ima ikakve koristi od mojih piskaranja – to je to! A često mi se javljaju ljudi da im nešto znače moji tekstovi.
Kažem, meni je to bitno, iskoristiti vrijeme koje imam na ovome svijetu da utječem na pozitivan način, da pomažem evoluciji, životu. Komunikacija je vrhunac čovječanstva. Ne želim drugima soliti pamet i govoriti izravno što bi trebali, ili u čemu griješe, pa često radije uzimam svoj primjer, za dobro i loše. Puno ljudi je utjecalo na mene putem Facebooka. Promijenio sam jako puno svojih mišljenja i stavova kad vidim da netko piše i argumentira pametnije, bolje, logičnije. Obožavam taj proces učenja od pametnijih. Zato baš volim Facebook. Možeš puno naučiti ako pratiš pametne ljude. Naravno, nema ih puno, ima jako puno budalaština, dezinformacija, nezrelosti i čiste gluposti. Ali tako je to. Statistika. Možda i ti ljudi samo trebaju više iskustva s drugim pametnijim ljudima da nešto shvate. Bio sam i ja glup za puno stvari, i još uvijek jesam za mnoge.
Što se tiče privatnosti, vjerujem da mnogi misle da sve znaju o meni, i da sve dijelim sa svijetom. Ali to je daleko od istine. Manje-više s javnosti dijelim poučne priče i neke svoje ideje. Često radim poslove u kojima se zahtijeva diskrecija i ne smijem dijeliti nikakve fotke, videa, informacije gdje sam… Dobro sam plaćen i ne govorim nikome ništa o tome, ni o poslu, ni o lokacijama. Pravilo struke. Isto tako i s privatnim životom. Ljudi znaju samo mali dio. Ono što javno objavim. Ali ipak – uvijek iskreno! Iskrenost cijenim više od svega jer sam odrastao okružen lažima, i ne želim ikad više u životu biti u takvom okruženju. Tako da ipak postoji crta, granica informacija koje dijelim s drugima. Informacije koje bi mogle štetiti drugima izbjegavam. Ustvari pokušavam se uvijek voditi etično. Objaviti samo informacije od kojih netko može imati koristi.
Društvene mreže su fenomenalan alat
Kako inače doživljavaš društvene mreže na način kako ih ti koristiš, a kako primjećuješ da ih društvo koristi? Koji je omjer štete i koristi, naravno da je stvar individualna?
Društvene mreže su fenomenalan alat, ako ih posložiš tako da imaš neke koristi od njih. Dakle, ako pratiš pametne ljude, skupljaš ideje i informacije, pomažeš sebi i drugima. Svoju ženu sam upoznao preko Facebooka. Bili smo virtualni prijatelji na mreži nekih 6 godina, ako se ne varam, prije nego smo se upoznali. Dobio sam nevjerojatno puno poslova i angažmana zahvaljujući Facebooku. Ako je netko lažan i prodaje se za ono što nije, to skužiš dosta brzo. Ako netko objavljuje samo pozitivne informacije o sebi i uzdiže svoj ego, lako to primijetiš uz malo inteligencije.
Kao i one žene koje imaju hrpu svojih duckface selfija. Vidiš da nešto ne štima. Neki kompleks ili drugi psihički problem se krije iza toga. U svakom slučaju, jako puno možeš saznati o ljudima preko njihovih profila na društvenim mrežama. Samo trebaš znati malo psihologije i razmišljati što je osoba htjela reći, što skriva, kakav je način komunikacije te osobe, jezik, vokabular, koliko je pismena, kakve teme je zanimaju, kako podnosi kritiku, različita mišljenja…
Za sve to bi se nekad prvo trebao sprijateljiti s osobom i onda polako otkrivati. Možda i godinama. Ovako možeš saznati jako puno o mentalnom sklopu, osjećajima i stavovima vrlo brzo, ako te interesira, samo malo vremena uložiš u analizu objava. Prezentirani smo. Svi. Tvoj profil je “ovo sam ja ukratko”. Odlično mi je to. Uopće se ne slažem s mišljenjima da društvene mreže udaljavaju ljude. Preko društvenih mreža sam upoznao i prijatelje iz svih dijelova svijeta, pa putovao, primjerice, u Švedsku. Neke od najboljih ljudi sam upoznao preko društvenih mreža. Uključujući svoju ženu. I naravno, ponekad danima ne pogledam fejs. Kad radim ove elitne poslove, ili kad učim za nešto bitno. Deinstaliram si fejs i bavim se stvarima koje zahtijevaju potpuni fokus.
Nisam se cijepio zato što vjerujem HDZ-u ili farmaceutskoj industriji, nego zato što imam nekoliko prijatelja koji o svemu tome znaju puno više od mene, a imam puno povjerenje u njih
Aktivan si i vokalan oko puno aktualnosti, imaš potrebu za komuniciranjem i razmjenom mišljenja, nemaš problema ispričati se ako pogriješiš i živjeti s kulturno argumentiranim dijametralno suprotnim stavovima od tvojeg, ali duboko polarizirano hrvatsko društvo često ne komunicira tako već samo čeka mrvice oko kojih će se dijeliti. Cijepljenje je aktualni primjer. Tvoje mrvice kruha i iskustva oko teme…
Cijepio sam se jer sam uvjeren da je to pametno. To nam je jedino dobro rješenje koje imamo. Nisam se cijepio zato što vjerujem HDZ-u ili farmaceutskoj industriji, nego zato što imam nekoliko prijatelja koji o svemu tome znaju puno više od mene, a imam puno povjerenje u njih. Primjerice, moj prijatelj Natko Beck, liječnik, cijepio se prije mene, i baš smo se sreli tih dana nakon njegovog cijepljenja. Taj čovjek mi je puno puta u životu pomogao svojim medicinskim znanjem, možda je i spasio život mog starog u kritičnim situacijama.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Mene isto, svaki put kad sam se slomio na nekim sportovima, prvo bih zvao Natka da mi kaže realno što sam napravio, i što trebam dalje. Dakle, ako se taj čovjek cijepi, i kaže mi da je to pametno, samo to mi je već dovoljno. Ima moje puno povjerenje. A i svi ostali moji prijatelji liječnici, farmaceuti, medicinski stručnjaci su se cijepili. Ja ne znam dovoljno o tome da bih se pravio pametan, pa ne govorim drugima što da rade. Ljudi imaju svoj mozak, emocije, etiku… Po meni je to ispravno, i uvijek ću rado reći da sam se cijepio, ako nekoga zanima.
No, družim se i ljudima koji se nisu cijepili. Grlimo se, družimo, smijemo, sve super. Nisu oni ni glupi, ni loši ljudi. Samo su skloniji drugim emocijama. Boje se. Razumijem strah. Razumijem i nepovjerenje. Tko njih uvjerava? Vlada? Oni nemaju Natka ili neku stručnu osobu od povjerenja možda. Moram priznati da su se ljudi iz mojeg okruženja koje najviše cijenim prema inteligenciji, znanju i pameti – svi cijepili. Oni koji imaju manje znanja o tim temama nisu, premda su uvjereni da znaju najviše. Na temelju vlastite intuicije ili proučavanja putem alternativnih informacija.
Završio sam drugi stupanj ronjenja s bocama, i znam koliko fatalno može biti postupati prema intuiciji ili informacijama ljudi koji nisu stručni. Kad je nešto toliko važno, ipak je pametnije slušati stručnjake, ne stvarati konfuziju i paničariti. Žao mi je što riskiramo puno problema time što se premalo ljudi cijepi. Vjerovao sam i ja teorijama zavjere prije koju godinu, znam koliko je teško izaći iz toga. Ali kažem, ja sam samo ja. Odlučujem za sebe, i pomažem svojoj obitelji donijeti odluke. Moja se žena cijepila trudna, i rodila zdravu kćer. Prema iskustvima mene i moje obitelji, cijepljenje je najpametnija stvar u ovoj situaciji. Drugima dopuštam njihov razum i odluke.
Moraš preuzeti inicijativu
Sudjelovao si u humanitarkama oko potresa Petrinji, Sisku, Glini početkom godine. Post festum si s Marijem Kovačom i ekipom igrao kazališne predstave za djecu. Koliko se riješilo, a koliko stihijski polako zaboravilo pokušati popraviti živote obitelji potresenih područja?
Neki dan smo opet darovali predstave u Sisku i Glini. Popravlja se situacija, baš smo gledali. U Petrinji je centar napola srušen, građevinski strojevi su aktivni. Nešto se radi, to je dobro. Ali opet, siguran sam da bi situacija bila bolja da i sami ti ljudi koji su žrtve potresa preuzmu neku inicijativu. Ima odličnih volontera koje sam upoznao, oni su također ljudi koji žive tamo. Dado, volonter kojemu smo darovali auto u veljači, stalno nešto radi i pomaže drugima. Takvim ljudima mi je baš gušt pomoći. Oni pomažu drugima. Tako treba funkcionirati. A mnogi ljudi, muškarci, mladi i zdravi, sposobni, sjede pred televizorom i gledaju u to kao hipnotizirani.
Jedan je danas u grupi na Facebooku napisao da mu kontejner prokišnjava i pita kome se treba javiti za to. Ne možeš tako. Moraš preuzeti inicijativu, kontrolu nad svojim životom! Inače ćeš zauvijek ostati žrtva. Po meni je to jedna od najgorih mogućnosti. Ljudi prihvate svoju ulogu žrtve, i stalno čekaju da im netko drugi pomogne. Onda političari to iskorištavaju za prazna obećanja, i idemo svi u propast. Žrtvama je najlakše manipulirati.
Za svoje dobro, za dobro ljudi oko sebe, i zbog budućih generacija, skupi volje, trgni se, napravi nešto. Popravi, uredi, pomogni nekome, poduzmi nešto da svima bude bolje. Nemoj kukati i čekati pomoć. Ako ne smiješ sam popravljati kuću, uredi kontejner, uredi okolicu, pomogni nekome da mu ne curi voda. Budimo na raspolaganju jedni drugima. Ali ne možeš ni samo davati. Kako se već dugo bavim humanitarnim radom, nekoliko puta sam se zapitao kakvog sve to smisla ima.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Primjerice, dovezemo pun kombi humanitarne pomoći u Bosnu, u neko jadno selo, a ljudi čekaju u redu, svađaju se, skoro se i potuku tko će prvi doći na red. Katastrofa! Čekaju pomoć, i samo od toga žive. U redu, nismo svi sposobni i pametni, entuzijastični za napraviti nešto od sebe, ali ponekad to sve djeluje užasno kontraproduktivno i demotivirajuće. Svi ponekad trebaju tuđu pomoć, naravno! Ali prava promjena nastupa jedino tada kad čovjek koji je primio pomoć to iskoristi pametno i uzdigne se, pobrine se za sebe i pomogne drugima. Jedino to ima smisla. Ne sjesti, prepustiti se sudbini i kukati da život nije fer. To je najgore što si možeš napraviti.
Zapostavio sam jedan od svojih najvećih užitaka. Bavim se i slam poezijom, kombiniram slam i rap, prvak Hrvatske u slam poeziji sam 2016. i 2019. godine
Tvoj DIY ili sljedeći reperski solo album “Iznenađenje” mi stoji na desktopu još uvijek. Što je s glazbenom karijerom? Bilo je planova spotova i ulaska u war zone s treperima i old school reperima koji ne praštaju individualce i nepripadanje grupama i njihovom krdu. Često si nailazio na nerazumijevanje s te strane, zar ne?
Jesam. Zeznuo sam dosta toga u vezi s realizacijom albuma. Bio sam mjesecima u Grčkoj na turama kad sam dovršio album, umrla mi je teta, stara je dobila rak, buraz je odselio u Berlin, ja sam se preselio, pa ovo, pa ono… Zapostavio sam jedan od svojih najvećih užitaka. Bavim se i slam poezijom, kombiniram slam i rap, prvak Hrvatske u slam poeziji sam 2016. i 2019. godine. Prvi hrvatski vice-prvak. Tako da znam da s tog albuma ima ubojica od pjesama.
Ljudi se pretrgaju kad ih čuju. Sve je apsolutno drugačije od cijelog hrvatskog hip hopa. Uključujući i mene, koji nikad nisam probao travu, droge, cigarete, ne promoviram nikakvu mizoginiju i druga reperska sranja. Reperi me ne vole. Ali obećavam ovim putem, javno, da uskoro krećem u snimanje spotova. Sva sreća da su teme pjesama univerzalno trajne, tako da koju godinu odgode i ne znači puno. Jedva čekam snimiti spotove, a već imam hrpu ideja i za novi album. Uskoro, dakle, uskoro. Hvala na podršci.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
A glumački dio? Kako se na tom polju stvari kreću mimo povremenih gostovanja? Imaš li neke planove za nove predstave ili će pričekati neko vrijeme kad kraljica Rima odraste?
Zvali su me neki dan za glumački angažman u jednoj novoj predstavi. Puno sam u životu glumio iz strasti, za male honorare. To je razdoblje gotovo. Nemam više vremena zadovoljavati strast ako nije isplativo. Iz tog razloga, za dobar honorar glumit ću i više nego rado, obožavam glumu, to je najbolji posao na svijetu! Ali imam dijete doma, i moram razmišljati kako omogućiti što sigurniji život svojoj obitelji. Dobar honorar, to mi je uvjet. Obećavam vrhunsku glumu. 🙂
Reklamirat ću samo ono što pomaže ljudima
Nedavno si pokleknuo pred čarima influencerstva i objavio plaćeni oglas za nekog financijaša. Koliko košta taj vid života i bi li mogao da se pokrene bujica producirati sadržaje tog tipa na tjednim bazama? Trebaju li Ella Dvornik, Dean Kotiga, Dalibor Petko i Doris Pinčić strepiti ili je i to bio samo izlet s obzirom na tvoju zaigranu narav?
Ovo mi je bio prvi unaprijed “plaćeni oglas”, tj. čovjek mi je prezentirao odmah što dobijem ako mu pomognem oglasiti njegov seminar. Do sad je bilo “slučajno plaćenih oglasa”, tj. objavio bih nešto jer sam oduševljen time, pa su me sami ljudi koje sam tako reklamirao kasnije kontaktirali da mi daju neku kompenzaciju, popust ili dar zbog toga. U svakom slučaju držim se svoje etike da ću reklamirati samo ono što pomaže ljudima, čovječanstvu, životinjama, prirodi, uglavnom – ono što je meni moralno i etično. Zvali su me jednom da snimimo reklamu za dobar honorar, ali reklamirao se proizvod koji mislim da je štetan, i odbio sam. Moja je žena pokrenula svoju liniju odjevnih predmeta, ali kad je skužila da pravi ekološku štetu, prestala je. Zaustavila je sve. Iako je posao stvarno brzo rastao.
Ne možemo se praviti da se nas ne tiče utjecaj na planet, samo zato što mi dobro zarađujemo od nečega. Ne. To je licemjerno. Svi kritiziramo korporacije koje profitiraju na štetu drugih, a onda prihvatimo to isto ako je nama u interesu? Svi kritiziraju korupciju u politici, ali bi prihvatili to ako i oni dobiju “dio kolača”? Ne, ne i ne!
Svaka tvoja odluka utječe na svijet! Budi pošten i iskren prema sebi prvo, ako živiš lažno i licemjerno, stradat će ti psiha, zdravlje, a posljedično život, obitelj, zajednica… Influencere baš ne pratim. Nije da imam pozitivno ili negativno mišljenje o njima ili tome što rade, ali ja znam da ostavljam utjecaj na svoj način. Ako mi netko ponudi nešto za reklamiranje dobrog proizvoda – bring it on, hvala!
Život u Kanadi u mnogim je segmentima daleko bolji nego u Hrvatskoj. Isto tako u Njemačkoj. U bilo kojoj razvijenoj zemlji. Ali te su prednosti uglavnom materijalne prirode
A inozemstvo i iskustva od Kanade gdje si studirao, Njemačke gdje pomažeš bratu, Španjolske kamo si prevozio ture – u kakvoj je relaciji sa zatečenim u Hrvatskoj? Tvoje poredbe i doživljaji? Koliko si sretan što živiš ovdje, a koliko si potencijalno daleko uzeti Sunčanu i malenu i fijuk pečalba?
Život u Kanadi u mnogim je segmentima daleko bolji nego u Hrvatskoj. Isto tako u Njemačkoj. U bilo kojoj razvijenoj zemlji. Ali te su prednosti uglavnom materijalne prirode. Evo, moj stari je studirao strojarstvo, njegov najbliži kolega iz mladosti živi u Kanadi, ima jahtu, bijesni audi, vilu, i živi kao u raju. Moj stari krpa kraj s krajem. Brat mi se prije 5 godina preselio u Berlin, ima odličan posao, kao i žena mu, grade kućerinu (doduše mi je gradimo sami obiteljski jer je iz svih razloga to najpametnije)… A ja se ovdje u Hrvatskoj ubijam od posla i neću reći da živim loše, ipak imam dobru kuću, vozila, ali bome nemam fasadu na kući i ne znam kad ću skupiti lovu za nju.
Ne znam još ništa o izradi fasade. Najvjerojatnije ću je iduće godine sam napraviti, ali svejedno – trebam novac i za to. A s druge strane, u Hrvatskoj imam genijalne prijatelje, poznajem odlične ljude, znam život, volim život. Mi smo za dva sata na moru, pa uživamo kao da nema brige na svijetu. Radim što volim, volim obitelj, život… Nije da mi nešto baš nedostaje i da sam nesretan. Sretan sam! Ne znam bih li bio sretniji negdje vani. Možda iz inata, tvrdoglavosti, ali želim uspjeti baš u Hrvatskoj! Volim Hrvatsku. Volim te svoje prijatelje, poznanike, ljude, način života…
Koji su budući i neostvareni planovi, koja je tvoja petoljetka osim biti divan otac zdravoj i sretnoj djevojčici i isto takav suprug?
Dakle, biti najbolji otac i suprug što mogu. Biti zdrav. Napraviti fasadu na kući. Stvoriti dugoročne mogućnosti priljeva novca preko svojih ideja. Raditi. Biti sretan. A sretan sam ispunjavajući sve ove ciljeve. Sreća je i u samom procesu, ne samo u postizanju cilja.