Nakon prve polufinalne večeri Dore, hrvatskog izbora za pjesmu Eurovizije, osim činjenice da sve veći broj ljudi ima bizarnu potrebu pratiti taj većinski downfall domaće estrade, o samo se tri stvari priča po medijima i društvenim mrežama.
Lakše je spomenuti one koji nisu prošli
Prvo, kako je moguće da produkcija koja je u stanju korektno odraditi franšizu The Voicea može dopustiti onakvo amatersko i kardinalno poigravanje zvukom i kadriranjem nečega što bi trebalo imati neki audio vizualni dignitet. Drugo je onaj out of tune falsetto Saše Lozara i nekolicine drugih mladih no nameova. I treće je naravno, ukazanje estradne kraljice majke Severine s ružičastim mekanim batom na pijedestalu nastupa Leta 3 prilikom izvođenja njihove “Babaroge”. Čime im je vratila “uslugu” za njihovo pojavljivanje u njenom eurosongovskom pokušaju i video spotu “Moja štikla” kad su se nijemo ukazali u onome što im je Gonzo montirao i snimio.
Od 12 polufinalnih pjesama prolazilo je 8, dakle taktikom zadovoljiti većinu, formalizira se onaj prag tolerancije i popustljivosti, po kojem je lakše spomenuti one koji nisu prošli nego one koji jesu. Dakle teže je bilo ispasti nego proći, ne samo po postotnom računu. Tako nakon prvog polufinala ispadaju Erna s kantautorski najboljom pjesmom i refrenom ovogodišnje Dore “How Do You Love Me”, istarska arty kantautorica Barbara Munjas, svojevrsna Noelle i još svojevrsniji Misha čiji maskirani vizual nije impresionirao glasače, tko je već glasao i kako.
Užasno patetični Eugen
U finale prolaze očekivano gospodari cringea, pilećih krilaca i bataka, do krajnosti iskarikirani Let 3, više nego solidni retro orijentirani ABBA-esqovski novofosilski Pavel čija Tonka ima daleko najljepši glas od svih predstavljenih, jednako bajkovito baladno korektno Vinko koji je izgubio nekomercijalno prezime po eurosongovskom putu, ali mogao je biti i Wineko obzirom da pjeva engleski radi full commercial value efekta. Njihove biste pjesme mogli zapamtiti i nakon Dorasonga. Ostatak družbe koja je prošla: užasno patetični Eugen, karikirano nepotrebni i duhoviti Battifiaca i Ferlin, B verzija Nine Badrić – Stefany, već spomenuti George Michael našeg prostora i Lana Mandarić, koja nije Jurčević, ne treba kladionica da zapnu već na prvim minutama po završetku finalne večeri.
Nema tu glazbe, ima odglazbljivanja. No, druga večer a ni finale ne nude bitnu utjehu. Pokazao je to i nastup francuskog pjevača Slimanea, pobjednika njihovog izbora za pjesmu Eurovizije, jedan od njihovih Voiceovaca koji je suptilno trebao pokazati školski primjer razlike između estrade sa smislom i one naše.
Međutim, mimo korektnog baladiranja, sav je taj mainstreamaško estradni metrosex, poprilično dosadan, isti i glazbeno nematerijalan.