Vodeća rap njuška domaće scene i jedini korektor downdrop kriterija novopopularnih trap predstavnika ‘svega onoga što vole mladi’ od Grše do Bake Praseta, Dizajnerice i sličnih stock ritmovi nabrajača koji su patentirali Krankšvesterov electro rap, ex Dječak i ex Kiša metaka splitski brbljavac, Vojko V će poslije dva studijska albuma imati dovoljno publike i materijala za krcati zagrebački Mali Dom sportova. Ovo je ukazanje zapravo bilo reprizom istog bum tras nastupa nakon debi albuma.
Koncert na kojem budeš i fizički prisutan skraja prošle godine ne bi li posvjedočio tajni uspjeha live and loud, većinski odrađen uz dominaciju matrica i Vojkova verbalnog dominiuma te nekoliko simpatičnih gostovanja (Huljć junior, Matija Dedić, …).
Ono što se potvrđuje je činjenica da tajna njegova uspjeha bude kombinacijom otprije bildanog višegodišnjeg underground rap statusa kroz djelovanje u Dječacima i Kiši Metaka ali da je pečatiranje solo karijere isključivo zbog bezbrojnih, iznimno inteligentnih i duhovitih baza i fora izbačenih nevjerojatnom brzinom.
Publika ne mari za nivo, ali Vojko ga mora nastaviti održavati
Od šprahfelera i gutanja ‘R’ pretvorenog u prednost i znak prepoznavanja, Vojko kroz presjek stvari s oba albuma (genijalnih singlova ‘Kako to’, ‘Evo me opet’, ‘Ne može’, ‘Zovi čovika’ ili preskočenih vrsnjaka i verbalnih nabrajalica baza ‘Sharebedžija’, ‘Opa’) i dodavanje namjenske popularne dječje brojalice ‘Papučice’ ili izvlačenja dječačkih ‘Punjenih paprika’, ‘Narodne’ ili ‘Lovrinca’, tempira vrisak tri i pol tisuće ljudi s plastičnjacima u zraku. Klimaks DJ press play koncerta matrice završava s plesnjacima ‘Bunga Party’ i ‘Mamacita’, sadržajno najtanjim stvarima ali na koje publika vrhunski reagira jer im naprosto nudi najmanje slušateljskog truda u jednostavnim pam pam ritmovima.
Zvučni zapis albuma i koncerta je solidan, ne više od toga (niveliranje jačine vokala i instrumentala bitno oscilira), a velika tajna njegova uspjeha je prihvaćanje od strane iste publike koja će sutra jednako skakati na Desingericu, Voyagea, Baku Praseta i Gršeta ili Bejbe Lazanje. Jer je popularno. Postoje nivoi, za što velika većina publike s Vojkova koncerta ne mari. Jer i Rozga je sutra i tamo se dižu plastičnjaci. Ali za taj dio je on najmanje odgovoran. Ono za što jest odgovoran je nastaviti nuditi sjajne albume i držati onaj gornji dom kriterija glazbe koja svakim novim likom tragično spušta kriterije.
Ako je slijediti putanju uspjeha ovo je tek korak do krcate Arene nakon trećeg ili četvrtog albuma. Samo nek požuri jer spomenuta ‘konkurencija’ opasno prijeti daljnjim kontaminiranjem klinaca i slušatelja.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot Youtube