U jeku premijere novog igranog filma u kinima ‘Joker: Folie à Deux’ u kojem Lady Gaga tumači lik Harley Quinn, pjevačica objavljuje i novi studijski album programatski neslučajno nazvan ‘Harlequin’, a koji služi kao svojevrsni paralelni soundtrack filmu, premda to nominalno i nije. Sve PR alate će iskoristiti za savršen timing i marketinški dobro plasirati kako bi se izvuklo najbolje od hitmejkerskog potencijala ranije dokazanog superhittinzima s ‘Poker Face’, ‘Bad Romance’, ‘Paparazzi’ i sličnih, ili pak post festum šlepanja na Madonnu u ‘Born This Way’. Ili pak u mjuzikl preradi ‘A Star Is Born’.
Ničega tome sličnom nećete naći na ovom koncept albumu pretežno covera tuđih stvari. Stilski, ‘Harlequin’ je vraća na teritorij swinga, vintage popa, uslovno rečeno pop jazzy old school varijanti, čime evocira razdoblje klasike i standarda, slično onome što je ranije radila u suradnji s Tonyjem Bennettom.
Lady Gaga upleće jazz, swing i teatralnost u album koji je podijelio publiku
Album otvara ‘Good Morning’ koja postavlja ton raskošnim swingerajem, dok ‘Get Happy (2024)’ donosi energičniji ritam evocirajući klasične showtune hitove. U ‘Oh, When the Saints’ uzima tradicionalni gospel klasik transformirajući je u jazz-swing ruho. Jedna od najupečatljivijih originalnih pjesama na albumu je trebala biti podnaslovna ‘Folie à Deux’, koja je na svoj način oslikavala emocionalnu dinamiku između likova Harley Quinn i Jokera.
Iako se ističe tišom, melankoličnom izvedbom, Gaga dokazuje vokalnu zrelost i emo suptilnost, a kao ni rola u filmu ne uspijeva izbjeći uobičajenu teatralnost i preglumljavanje ‘uloge’. ‘Happy Mistake’ je pokušaj stvaranja ambicioznih i emotivno snažnih momenata koji će istovremeno zadržati osjećaj za zabavu, što duguje suradnji s producentom Bloodpopom, koji je pomogao oblikovati stvar u nešto što odjekuje Gaginim prethodnim radom na albumu ‘Chromatica’.
Jedna od zanimljivijih obrada je ‘Close to You’, originalno grupe The Carpenters koju Gaga pretvara u toplu i gotovo sanjivo nostalgičnu izvedbu. Gubljenje kohezije i motivacije u pjesmama poput ‘If My Friends Could See Me Now’ i ‘That’s Entertainment’, čija tehnička savršenost ne iskopava ikakvu emotivnu angažiranost već služi kao pokazatelj Gaginih vokalnih sposobnosti nego kao nositelji tematske cjeline albuma. Dotle ‘Joker’, umalo naslovna stvar, prilično jeftino opisuje zatečenu situaciju uz odgovor ‘Who the real Joker is?’.
‘Smile’ i ‘That’s Life’, čute već u prvom dijelu, donekle izvlače stvar iz sivila prosječnosti, a ‘Harlequin’ ostaje album koji će podijeliti publiku. Za fanove Lady Gage i njenog teatralnog pristupa predstavlja njen povratak korijenima, ako je teatralnost bila goal, no oni koji traže emocionalnu povezanost s pjesmama i malčice zahtjevniju naraciju djeluje kao kolekcija sjajnih izvedbi kojima mahom nedostaje razlog postojanja.
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube