Nema mira, niti skrivanja od Elle Dvornik. Ni njene poslovne ili privatne ambicije ostvariti se na nekoliko medijskih terena na kojima može figurirati među publikom kojoj kritičnost nije jedan od kriterija za sisanje novih stvari. U svijetu u kojem je lajk valuta i mjera “kvalitete”, njen glazbeni projekt Alterella i album “Teška vremena za sanjare” je referentan i moderno produciran prvi pokušaj trap ženke ovih terena.
Obzirom na siromaštvo ideja i ponude novog Internet trap mainstreama Ellina pionirska i “prosvjetiteljska” uloga može biti više nego znakovita. Sparena s trenutno vrućim beat makerskim imenima kao što su Kukus momci ili Arian Vuica a ka Strapazoot (da, Alkin sin, op. a) Ella se predstavlja kroz generički trap beat koji zvuči kao klonirana Senidah i trenutno deseci sličnih autotune paketića koji nemaju jednaki launch background poput jedne od najprisutnijih i zaposlenijih influenserica i Instragram radnica i ratnica za bolje marketinško sutra.
Ono što je apsolutno neloše je kratkoća trajanja stvari koja u punkerske dvije minute ima naznaku vokalne melodije i ritma. Ujedno i drskost vječne “male Dvornikove” nad kojom Dinina sjena mora postojati. I koja, ako joj ovo ne ostane “one album pokušaj” i zabava, uz ovakav back up može graditi i glazbenu karijeru smislenije od drugih mediokritetskih YouTuberskih i vlogerskih pokušaja sličnih influenpresera po kojima su se Baka Prase i Vojaž od Jutjubera pokušavali na konto klik baze nekritične mase etablirati kao “glazbenici”.
Stvari koje žude za nastavkom
Nema to puno veze s glazbom, ali ni veze s vezom. Za koga je predobro je. Alterellin debi album, kao i prve poguranije stvari tipa “Mijenjam se” naprosto žude za hologramskim video nastavcima i tehničkim “mikrorevolucijama” po kojima će formom zamaskirati nedostatak uzbudljivog glazbenog sadržaja. Obzirom da je krenula nadopunjavati poslovne ambicije i nastavljati karijeru unutar glazbenog stila izniklog na moduliranju nepjevača i pretvaranja istih u iole funkcionalne, Ella Dvornik ima i vrijeme i produkciju na svojoj strani da prvenstveno sebe, a tada i vojsku obožavatelja zabavi.
Jednako kao što je trap mood u kontekstu metamorfoze rapa postao metastazom glazbene scene koja je na račun deformiranja zvuka dala značajan prostor nekreativnima da se osjećaju kreativno, tako i neka nova imena poput Alterelle etablirana na odlično produciranom, ali ne osobito kreativnom ni maštovitom stilskom glazbenom terenu, upravo počinje svoj glazbeno medijski život. PR dio je vuče odlično sam za sobom, onaj sadržajni nije neka sreća, ali niti ne urušava bitnije standarde postavljene otkad se trap komunicira kao najisplativiji glazbeni žanr trenutka.
6/10