Jedan od najbitnijih, najpoštenijih i najhrabrijih alternativnih bendova novog milenija, poslije vriska zbog optužbi na račun pjevača Wina Butlera, a više od dvije dekade od ‘Funerala’, jednog od najbitnijih albuma ne samo novog milenija i ne samo indie scene, nastavljaju pulsirati i parafirati svoje promjene.
Nije ih bez vraga, uz Pixiese, volio David Bowie i prokazivao prstima u smjeru njihova zvuka. Da, uzeli su melankoličnu frekvu Springsteena, oduzeli joj mainstream i dodali vrlo indie vibrato. Na tom su gradili svoj kunst i gradili ga itekako. Dovoljno lucidno da budu ‘svoji’, dovoljno šarmantno i entuzijastično da nikad ne izmaknu mainstreamaškim radarima. I lirski i harmonično njihova ugradnja harmonika u indie rock je zvala neki novi vibe. A onda su se samo odlučili nakon tri albuma mijenjati. Kao što se i Radiohead mijenjaju, ne mareći za očekivanja publike ili mainstremaški feedback.
Nova stvar je logični nastavak i prijelazna faza između ‘Reflektora’, ‘Everything Now’, poluslušljivog prednika ‘We’ i najave novog albuma ‘Pink Elephant’ koji će, kažu, podsjetiti na ‘Suburbs’. Ako je pratiti tijek pulsiranja i puzanja godine zmije, za očekivati je nove sjajne narative. Poružičastiti s njima nije stvar izbora, već ukusa.
Ocjena: 8/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube