Nakon revolucionarno kardinalnog cringea prvog singla i popravnog testa s drugim, politizirana radničkofrontna ljevica udara na sigurno i pokušava se coverom odšlepati na narodno prepoznatu partizansku talijansku budnicu.
Uz što veće otklanjanje autorstva i oslonac na narodnu stvar u izvrsnom instrumental aranžmanu kompozitora/dirigenta Alana Bjelinskog i pleh glazba pristupom, Kata Peović je dobila prostor pokušati biti vokalno uvjerljivom i zvonkom. Koliko je u tome uspjela svako će uho čuti drugačije, ali studijska snimka ne pokazuje tragove vantonalitetnosti. Isto kao što ni estetski efektan lyric video Vida Ćosića ne daje slovima ni titlovima novi monument. Ono što ostaje je igra na sigurno i predvidljivost motiva i buba u uho namjerama Fronte da se prijave iduće godine na Doru. Polufinalu kreme domaće estradne revolucije s ovakvim pristupom zasigurno pripadaju.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube