Sintetička i plastificirana pop diva, čije se namigivanje i koketiranje sa seksualnim i SM aluzijama u svijetu uškopljene i emotivno nezrele autocenzurirane generacije doživljava provokativnim, samo lijepo u produkcijskim paketima naplaćuje moment.
Sabrina Carpenter je bezličnija od Barbie i na tragu platinaste plavuše vizualno, a glazbeno produkcijski osvježene Madonne 80-ih, samo plasira i utažuje žeđ površnih za ritmikom bez ikakvog identiteta, ali s bazičnim osnovnoškolskim rimama i ritmikama te melodijskim refrenima. Ovo je najbazičniji i najklasičniji pop kakvim ga se sjećate i očekujete i zamišljate, ako ga plasira sama industrija. Bez trunke identiteta, produkcijski ušminkano preko Broadway razina, uključene ‘zabavne’ plesne koreografije s trans muškarcima rubno zombie izgleda. O čemu se pjeva je toliko nebitno da se i novi singlovi Maje Šuput, kao balkanske pandanke tog estradiziranja, doimaju polusmisleno.
Karikaža i koketiranje s horor komedijama su zapravo kompletno zabavni momenti, poput kraja video spota u kojem Sabrina objašnjava jedva preživjelom liku kako netko uvijek mora umrijeti na kraju njenih video spotova.
Ocjena: 6/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube