Zagrebačka kantautorica Sara Renar u svojoj novoj music art epizodi nemalo je na tribute foru vizualno opčinjena Davidom Lynchom. Glazbeno je to mash up Coodera i Lynchevih igrica. Bilo bi tu preslušavanja Goribor diskografije također. Na tragu inih elektro iscrpnih metafora drugog joj dijela karijere, sad tuzemne pustinje motivski preslikava na njegov Lost Highway. Instrumentalno fino se i iznimno efektno naslanja na južnjačke američke utjehe i na slideove prašnjavih čizama. Doduše, u domaćem ogoljenom kamenjaru i minimalističkim prostorima puno je placa za htijenja.
U lirskom segmentu, kroz storytelling moment Sara narativno prevodi hrvatski na engleski. Bilingvalno ta vrsta doskočice moguće i upali kad su metafore i dramski punktovi dovoljno jaki. U ovom slučaju sve se pušta atmosferi, a vizualnost je isto njen autorski potpis, obzirom da je režirala svoj video.
Lijepih je tu izbora kadrova s pozicije direktora fotografije i namještaljki da se hrvatska izba i pustopoljina čita američanskom pustinjom. U namjeri je naglašeno komunicirati opservacije storytellerice koja kuži igru velikih momaka, pače drži ih pod palcem, dok joj vjetar mrsi kose šibajući po drumu. Aj prostranstva, aj drumski ratnici i Mad Maxovi da ste znali u što će se borba za opstanak pretvarati 2025. U prijevodu na Renar način: ‘You’d never know’.
Ocjena: 7.5 / 10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube