Nedjelja, 9 siječnja, 2022

Parangall: Sara Renar, Šuti i pjevaj – Sjajan transžanrovski zagrljaj

Ovo svakako nije album koji se želi pod svaku cijenu svidjeti, često progovara vrlo eksplicitno i ne podilazi slušatelju. Međutim, ovo je ujedno album gdje se, priznaje i sama Sara, najviše i najranjivije otvara do sada

SARA RENAR

Šuti i pjevaj

Croatia records

**** 

Sara Renar je prošla put prilično sličan genezi Tracey Thorn od dana Marine Girls, Everything But The Girl pa do samostalne karijere koja se rasplamasala nakon ‘Out In The Woods’ iz već davne 2007. godine.
Baš kao i Tracey i Sara se postupno sve više okretala slojevitijoj produkciji (čitaj: elektronici) i eksperimentalnoj zvukovnici sljubljenoj uz njen prepoznatljiv autorski (kantautorski) iskaz ne prežući od smionih kombinacija pomno odabranih žanrovskih krhotina.

Raskoš aranžersko-producentske dogradnje Sarinom vokalu i tekstu

Poput jazzy umetaka (s trubom Igora Pavlice) u uvodnoj ‘Hana je već dugo budna’; skladbi u kojoj su u harmoničnom suživotu višeznačni tekst (kojeg nije teško pročitati kao referencu na ‘novo nenormalno’), razigrani beatovi i sintovi, dramatični kreni-stani dijelovi, iznimne dionice trube te mantričko ponavljanje teksta-naslova skladbe. ‘Marija budi oprezna’ maestralno posvaja liturgijski napjev uz ‘sudbinski’ programirani mukli bas, sugestivni narativ te opet razigranu potku beatova koji bi broj mogli lako odvući i na plesni podij dok je naslovna ‘Šuti i pjevaj’ – ključni broj albuma – obdarena razigranim ritmom uz dramatične brejkove i znakovitu poruku (uz zgodne umetke sintova naslonjene i na poetiku electro-popa osamdesetih). 
Albumska verzija singla ‘Držali smo se za ruke’ u uvodu priziva poduke gospela (s ‘pripovjedačem’ i gospel pozadinskim vokalom u ulozi kora koji čak vuče na ambijentalne slojeve jedne Enye) zamišljena je i odrađena kao prava glazbena drama, ‘Kapital’ – s  rap dvojcem Playground Hustle – također ima strukturu sakralnog napjeva te nudi jasnu  ironičnu molitvu-poruku svemoćnom kapitalu dok fascinantna ‘Medeja’ – s lucidnim uvodnim sparivanjem klavira i elektronike iznad lijeno kotrljajućeg ritma otkriva svu raskoš aranžersko-producentske formule glazbene transžanrovske dogradnje Sarinom vokalu i tekstu.

Album koji i zvučno i lirički obuhvaća ludilo, strah i nadu koju svi proživljavamo

I ‘U što ti vjeruješ’ vješto zbraja lirski klavir, pseudo sakralnu maniru te elektroničku potku prije nego li se tema razigra u eksperimentalni kolaž sa ‘zbornim’ vokalima, moćnim basom i efektno ubačenim narativom na francuskom… ‘Mlad kao mi’ je slično postavljena no s istim učinkom te gotovo raspojasanim srednjim dijelom teme  ponovo s odličnim instrumentalnim jazzy umetcima dokazujući da formula mantričkog ponavljanja dijela teksta (najčešće naslova) koja se provlači kroz cijeli album stvara gotovo hipnotički učinak. Zaključna ‘Epilog’ ima elektronični ambijentalno rasplinut uvod kojeg na zemlju sidre bas i naglašeni klavir dajući mu dojam nove ‘nabožne’ teme u koju je pak učahurena melodija koja bi u drugom obličju mogla biti i pop broj ili čak štogod od Laurie Anderson. 

“Ovo svakako nije album koji se želi pod svaku cijenu svidjeti, često progovara vrlo eksplicitno i ne podilazi slušatelju. Međutim, ovo je ujedno album gdje se možda najviše i najranjivije otvaram do sada. Od prvog singla do danas naši su životi doživjeli tektonske pomake i htjela sam napraviti album koji i zvučno i lirički obuhvaća to ludilo, strah i nadu”, rekla je Sara Renar u promotivno izjavi koja je pratila najavu albuma.

I sama tako dala najbolju uputnicu i dijagnozu njenog – možda i najupečatljivijeg albuma u ionako zavidnoj diskografiji. 

Pročitajte još...

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

PARANGALL / Kings of Leon, When You See Yourself – U ‘svići’ još ima ulja

Kings Of Leon nisu novim albumom otvorili neka nova vrata no posezanjem za onim što vraški dobro znaju pokazali su da u staroj 'svići' još ima ulja

PARANGALL | Gabi Novak – film, jazz i festivali: Diskobiografija najveće domaće dive

Ako za ijednu hrvatsku pjevačicu – za mene uvijek "prvu damu hrvatske glazbe" ili pak autentičnu divu – vrijedi fraza da joj je život obilježen nosačima zvuka (pločama svih formata, kazetama te CD i glazbenim DVD izdanjima) tada je to Gabi Novak

PARANGALL / ALEJUANDRO BUENDIJA, Škrinja – Najbolji domaći album u korona sezoni

Da nije bilo lockdowna i zamiranja koncertne djelatnosti te da je ovoga ljeta i rane jeseni TBF radio ustaljenim ritmom, sigurno je da svjetlo dana ne bi (još) ugledao album Saše Antića iliti Alejandra Buendije. ... za okorjele fanove benda koji žele korak naprijed no bez paljenja mostova za sobom te za fanove (sjajnih) Sašinih rima album stiže kao blagovijest

Povezano

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – King Crimson; najutjecajniji band prog-rocka

Hvalili su ih i glazbenici koji su s prezirom na isteku70-ih i početkom80-ih gledali na 'dinosaure rocka' i zvijezde prog-rock ere. S razlogom jer vječno mutirajuća družina oko genijalnog ekscentrika Roberta Frippa utjecala je ne samo na art/prog rockere, nego i na heavy i punk metal, jazz ili classic-fusion, synt-pop, noise, avangard rock...

Čiste petice: Top 15 domaćih izdanja u 2021. prema izboru Zlatka Galla

Od brojnih domaćih albuma koji su izdani u 2021. godini, naš kolumnist Zlatko Gall izdvojio je njih 15 koji su zaslužili - čiste petice!

Parangall: Ruzina Frankulin, Croatian Popular Music – Ruzina nikad ne spava

Glazba koju je ne koristeći se ni jednim 'pravim' glazbalom stvorio bila je dio jedinstvenog multimedijalnog projekta/izložbe 'Festival' iz 2017. realiziranog zajedno sa Ratkom Ilijićem koji je potpisao vizualni dio, no sada konačno dostupna i kao samosvojni album

Parangall: Neil Yung & Crazy Horse, Barn – Više nego solidan album iz štaglja

Lišen produkcijske cifranosti, snimljen očito 'na dah' kao organski album, 'Barn' možda nije u rangu 'Psychedelic Pill' ili 'Colorada', no za njima ne zaostaje mnogo.  Najkraće rečeno, još jedan više nego solidan album Neila Younga koji mora zadovoljiti sve stare fanove

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime