SARA RENAR
Šuti i pjevaj
Croatia records
****
Sara Renar je prošla put prilično sličan genezi Tracey Thorn od dana Marine Girls, Everything But The Girl pa do samostalne karijere koja se rasplamasala nakon ‘Out In The Woods’ iz već davne 2007. godine.
Baš kao i Tracey i Sara se postupno sve više okretala slojevitijoj produkciji (čitaj: elektronici) i eksperimentalnoj zvukovnici sljubljenoj uz njen prepoznatljiv autorski (kantautorski) iskaz ne prežući od smionih kombinacija pomno odabranih žanrovskih krhotina.
Raskoš aranžersko-producentske dogradnje Sarinom vokalu i tekstu
Poput jazzy umetaka (s trubom Igora Pavlice) u uvodnoj ‘Hana je već dugo budna’; skladbi u kojoj su u harmoničnom suživotu višeznačni tekst (kojeg nije teško pročitati kao referencu na ‘novo nenormalno’), razigrani beatovi i sintovi, dramatični kreni-stani dijelovi, iznimne dionice trube te mantričko ponavljanje teksta-naslova skladbe. ‘Marija budi oprezna’ maestralno posvaja liturgijski napjev uz ‘sudbinski’ programirani mukli bas, sugestivni narativ te opet razigranu potku beatova koji bi broj mogli lako odvući i na plesni podij dok je naslovna ‘Šuti i pjevaj’ – ključni broj albuma – obdarena razigranim ritmom uz dramatične brejkove i znakovitu poruku (uz zgodne umetke sintova naslonjene i na poetiku electro-popa osamdesetih).
Albumska verzija singla ‘Držali smo se za ruke’ u uvodu priziva poduke gospela (s ‘pripovjedačem’ i gospel pozadinskim vokalom u ulozi kora koji čak vuče na ambijentalne slojeve jedne Enye) zamišljena je i odrađena kao prava glazbena drama, ‘Kapital’ – s rap dvojcem Playground Hustle – također ima strukturu sakralnog napjeva te nudi jasnu ironičnu molitvu-poruku svemoćnom kapitalu dok fascinantna ‘Medeja’ – s lucidnim uvodnim sparivanjem klavira i elektronike iznad lijeno kotrljajućeg ritma otkriva svu raskoš aranžersko-producentske formule glazbene transžanrovske dogradnje Sarinom vokalu i tekstu.
Album koji i zvučno i lirički obuhvaća ludilo, strah i nadu koju svi proživljavamo
I ‘U što ti vjeruješ’ vješto zbraja lirski klavir, pseudo sakralnu maniru te elektroničku potku prije nego li se tema razigra u eksperimentalni kolaž sa ‘zbornim’ vokalima, moćnim basom i efektno ubačenim narativom na francuskom… ‘Mlad kao mi’ je slično postavljena no s istim učinkom te gotovo raspojasanim srednjim dijelom teme ponovo s odličnim instrumentalnim jazzy umetcima dokazujući da formula mantričkog ponavljanja dijela teksta (najčešće naslova) koja se provlači kroz cijeli album stvara gotovo hipnotički učinak. Zaključna ‘Epilog’ ima elektronični ambijentalno rasplinut uvod kojeg na zemlju sidre bas i naglašeni klavir dajući mu dojam nove ‘nabožne’ teme u koju je pak učahurena melodija koja bi u drugom obličju mogla biti i pop broj ili čak štogod od Laurie Anderson.
“Ovo svakako nije album koji se želi pod svaku cijenu svidjeti, često progovara vrlo eksplicitno i ne podilazi slušatelju. Međutim, ovo je ujedno album gdje se možda najviše i najranjivije otvaram do sada. Od prvog singla do danas naši su životi doživjeli tektonske pomake i htjela sam napraviti album koji i zvučno i lirički obuhvaća to ludilo, strah i nadu”, rekla je Sara Renar u promotivno izjavi koja je pratila najavu albuma.
I sama tako dala najbolju uputnicu i dijagnozu njenog – možda i najupečatljivijeg albuma u ionako zavidnoj diskografiji.