Dominaciji vremena i glazbe apsurda savršeni vizualizer je hiperkomercijalni Drake. Lik čiji su mediokritetski prosječni swag popušili milijuni mladih kojima je reklama bitnija od reklamiranog i forma bitnija od sadržaja. Neobjašnjivi pop uspon dotičnog je poput najboljih iluzija Copperfielda i Dynama zajedno. Ali zajednički nazivnik je magla.
Teško se sjetiti jedne stvari njegovih zadnjih desetak godina koja u produkcijskom opisu nije imala neke superhit pretenzije i PR segmente zbog kojih je vlogerska i jutjuberska publika u njegovoj teletini od pogleda pokušala zinuti na autentiku. Ovaj puta su instrumentalni zadatak i brainstorming do brainwashinga izveli su Noah ’40’ Shebib, Lil Yachty, Sadpony, Wesley Curtis i Bnyx, kojima je trebalo silnog mozganja oko piano akorda ne bi li došli do win formule za novi nepjevni vox dio glavne zvijezde.
Drake patetizira o tome kako bi bilo silno fora da ga se voli zbog ovca, a ne novca i slične bogataške gluposti koje prolaze u emo svijetu Ana Bučević. Samo se čekaju Travis Scott i Weeknd s novim singlovima da poravnaju i podebljaju ove pop autotune magluštine.
3/10
Naslovna fotografija: @champagnepapi