U svijetu modernih klasičara i pijanista poput Ludovica Einaudija ili Olafura Arnaldsa, pojava nježne i suptilne poljske pijanistice imena Hania Rani, jedan je od dašaka maestrala čije skladbe nježnošću i pozadinskim šarmom plijene pažnju publike otvorene instrumentalnim komadićima ljepote. Kao što vokalne suradnje često budu spojem “the best of both worlds” trenucima, tako se ne često dese trenuci poput instrumentalne nadgradnje dvaju klavirskih autora da se od jam sessiona razviju prekrasne minimalističke minijature čija atmosfera nadilazi pojavnu skromnost.
S novog albuma “Ghosts“, ona predstavlja najbolje od post-klasike i new age instrumentalizma. Poput namjenske glazbe za landscape video i music score kratkog pejzaža i panorame s plaže na pučinu mora, plavkaste nijanse njihova zajedničkog šapta dosljedne su i prekrasne dispozicije u kojima autorstvo šarmira i zavodi na najprimarniji i bazični način.Za razliku od lažnjaka i isforsiranih ‘show’ trenutaka, kakvima razni glazbenici pokušavaju privući slušateljsku površnost, izvođačica i autorica Hania Rani dosljedno nivelira i vraća stvari svom izvoru. Ljepoti stvaranja.
9/10