Jedna je vječnost i jedna je Tina. Žena ne samo glasa i energije nego takvog drčnog i prkosnog stava kakav je rijetko tko mimo Arethe Franklin u soul funk pop rock glazbi imao. Ako je netko bio simbolom jednog vremena – ona je.
Koja je mogla stati uz najveće glasove ikad i svih vremena – pa čuj samo kako je zvučalo s Bowiem u “Tonight”, pa kako je uz Jaggera požderala scenu na Live Aidu, pa kad je uz Bossa na stage stala, pa uz Palmera “Addicted To Love”, pa kako je uz sve one megahitove zvučala kad zapjeva veličanstvenu “Private Dancer”, najdražu mi njenu izvedbu predivne Knopflerove teme. Ili kad uzme “Proud Mary” i učini je svojom u onoj “we never ever play it easy, but we always play it rough”. Ježenje svaki put kad čuješ tu furiju izvedbe.
Vole je sve generacije
I žena koja se znala povući na vrijeme kad joj je dosta bilo više parada i showbizz sranja. Transgeneracijska, ta nije znala za prepreke, nju je jednako lako bilo voljeti i klinci od 7 i njena generacija blizu 87.
Ona, koja je u šezdesetima mogla pokazati noge i zasjeniti gro mlađih. Koja se borila i za svoju boju kože i prava rase i protiv mužjaka nasilnika ex Ikea i bila jedna od prvih realnih glasnih borkinja za ženska prava. I opet, ne umiru samo ljudi, umire jedno drugo, drugačije, toplije i prisnije vrijeme. Kraljica Tina ga je nosila na dlanu i u svom toplom glasu. Jedna od onih za kojom kad zaplačeš itekako znaš da je vrijedilo svake suze i tuge za tim soundtrackom njenih vremena. Hvala joj na tome.
U njenu čast smo probrali desetak nezaboravnih evergreena i glazbenih ukazanja u njenim izvedbama, bilo da se radilo o stvarima s Ikeom, solo, duetima ili coverima pjesama. Namjerno preskačući “The Best” i još neke mainstream prva lopta hitove po kojima bi je radio publika poznavala na prvu. Njen glas je bio njena osobnost i davao je svim tim stvarima osoben i osebujan pečat.
1/ PRIVATE DANCER (1984)