“Kaže mi danas taksist koji ima masku i sjedi naprijed (a ja otraga) da stavim masku. Kažem da ne nosim masku. A on meni, ali ja imam doma oca od 80 godina. A ja kažem – ne vidim poveznicu između mene i vašeg oca. Ako se tako panično bojite onda stanite da izađem van i nastavim s drugim taksijem. Vozio me do željene destinacije”, cca je dio prepiske koja svojevrsna gospođa Alis Marić ostavlja na društvenoj mreži ‘prepričavajući’ jedan dnevni događaj iz taksija. Ilustrativno pokazujući odraz svog stava. Ona ne nosi maske. Bravo.
Ovo je cca dosta zoran odraz onoga orwelizma iz kombinacije ‘1984’ i ‘Životinjske farme’ u što se Hrvatska pretvara. Sekundarni i tercijarni val posljedica korone.
Lynch mob je spreman, baklje samo što ne potpaljuju…
Rekao je jedan sjajan liječnik u nedavnom razgovoru: “Ne brine mene toliko što će biti s virusom, stavit ćemo koronu pod kontrolu kao i druge prije ili poslije. Više je bad u što će se ljudi pretvoriti i kakvi socijalni nemiri iz toga mogu izaći”.
Ne treba Hrvatinama i Hrvaticama puno. Lynch mob je spreman, baklje samo što ne potpaljuju, lomače su spremne, kolci za nabit našiljeni, potencijalnih vještaca i vještica odasvud, samo treba prstom uperit. Psihe su krhke, ljudi su na rubovima, treba se negdje istovarit. Zatvorene su teretane, zatvoreno je sve osim crkvi i shopping mallova, bolnice pucaju po šavovima, ljudi maltene umiru na loto principu, nema se gdje izduvat’. Ako se već suzdržavate svađati među četiri zida jer je ručak preslan ili je klavir one male koja vježba dva kata ispod preglasan pa nećete jebat mater ženi jer bi mogla i uzvratit, a ćaća malene dva kata dolje može pozvat na PTSP i prekoračenje nužne obrane. Ajmo online, savršeno mjesto za anonimni ili onaj jad pak s imenom i prezimenom.
Severina, Bog, ustaše, Srbi, Dinamo, repka, Milanovski, Plankijević, korona, youname it theygot it. Dajte nabacite nešto novo. Evo na primjer, Alice.
Alis. Elis. Alice. Who the fuck is Alice?
Ne, ne iz onog melodičnog i pjevnog refrena Smokiea u kojem se glamsweetrockeri sedamdesetih pitaju koja je to nextdoor Alice kraj koje je lik živio godinama, točnije 24 godine. Naša Alis je vrlo literarni online lik. Koja offline putuje taksijem, ne nosi masku i docira ubogom naivnom seljaku ispranog mozga taksistu za njeno pravo na slobodu ne nositi masku. Jer. Korona. Nije. Opasna. A. Ona. Ne. Da. Da. Se. Njome. Manipulira. Ako ti taksistu daš tko ti je kriv, to je tvoje pravo.
U času Indexove objave kritički intoniranog teksta njene društvene uloge i propagiranja pseudoznanosti i teorija zavjera na svojim privatnim profilima, ona je upravo ostavljala neki online dnevni trag citirajući Deepaka Chopru: “Oslobodite se ovisnosti o tuđem odobravanju. Vi ste jedini koji možete suditi o vlastitoj vrijednosti a vaš cilj je otkriti beskrajnu vrijednost u sebi, bez obzira na tuđa mišljenja. Kada to shvatite, osjetit ćete veliku slobodu. Kada primijetite da reagirate ljutnjom ili kontrirate nekome, osvijestite da se borite jedino sa samima sobom. Opiranje je obrambena reakcija koja je nastala kao odgovor na stare boli”.
I zagovarala bi da vibrirate protiv korone.
Energijama koje tjeraju viruse cca kao Pernarov vitamin C. Jerbo ako ne vibrirate onda vas Mjesec ne poštuje pa ne šapne Suncu da vam ne makne viruse. Otprilike kao i kad uđete u vortex Ane Bučević pa na kruzanju Jadranom od 5 iljada Eura za 2 tjedna uz Ivu Todorić skužite smisao života, bosi u bijelom. I ako vas izliječi Bracin pogled. Pa mu počnete pisat pjesme. Taj lifecoaching rad. Ne kad vibrirate ako pustite vjetar poslije obilnog ručka graha s lukom, nego ono intelektualno, znate, vrlo energetski, duhovno, znanstveno dokazano, svemirski moguće, megasvjesno.
“Voljeti, smiješiti se, blagosloviti, zahvaljivati, igrati se, slikati, pjevati, plesati, jogu, Tai Chi, meditirati, šetati po suncu, vježbati, uživati u prirodi, jesti hranjivu gustu živu hranu sa zemlje, piti čistu vodu” samo su neki od vrlo light motiva i humanih preporuka kojima vas dotična Samarićanka vodi za rukice. Pomoći ubogima, popraćeno zlatnim iskrenim osmijehom. Osviještenim nakon dvadesetak korporacijskih godina. To je cilj i modus vivendi. Radite što i ona, slijedite upute, to je dobar put u zdrav i sretan život. Njenom osmijehu, naravno, uvijek ćete vjerovati jer napose je nenamješten i iskreno zadovoljan. Odiše osobnošću osobe velikog duhovnog mira. Ako posumnjate u to, to je naravno vaše pravo, ali ste ipak malo manje pametni tada jer je dobra šansa da ne razumijete. Naprosto, ne razumijete bit. Dubinski ne kužite. Zatvoreni ste. Onako, malo ste do gležnja. Ali i to je vaše pravo i sloboda.
Monetizacija strasti za čitanjem knjiga
Novopopularna istovremeno omražena od podijeljenog dijela Hrvatske i Rvacke, Elis je nakon godina korporacijske karijere, cca isto koliko i ona nextdoor Alice, odlučila pred ulazak u jesen života totalno zaokrenuti smjer i monetizirati svoju strast za čitanjem knjiga. Pokrenula je blog Čitaj knjigu i laganini godinama bildala pratnju od pulpchick lit do serioznih čitateljica i čitatelja. Svima onima kojima je trebao neki smjerokaz u pogledu dobre i ‘dobre’ literature.
Paralelno s tim aktivizmom njeni profili na društvenim mrežama zrcalit će pojedincima prihvatljive teorije o kreposnom životu, kozmosu, međuljudskim odnosima, ali i svemu ostalom gore nabrojenom od čega se brojni Levati ne libe imati mišljenje. Evo ajde pa i toj nesretnoj koroni i covidu, na primjer.
Ne predaleko od Coelha zakeljenog na bocama traubisode, inke, žutog i narančastog švepsa i radenske, ali tu negdje, Alis će zauzeti i vrlo gorljivo, ponekad nametljivo komentirati i zagovarati svoje životne odabire – poput najrecentnijeg da korona ne postoji. Ili ako postoji, sigurno nije opasna. Maske ne treba nositi. Trump je prevaren i izigran na izborima – krivo su izborili glasove on je pobjednik, a vi ste glupi ako ne vjerujete isto. Život je divan.
“Sreća je ako živite sretno, a nesreća je ako nemate love”. Tu negdje cca. Poput Grunfovih natpisa na majicama u najboljim Alan Ford epizodama. E, ta će susjedskija gospoja na koju se srušio gnjev i polarizacija dobrog dijela zdravorazumske i, reklo bi se, zdravo logičke javnosti, prepričati kako je rekla taksisti zabrinutom za svog 80-godišnjeg oca što ga ide. A ha. Ne bu nju niko jebal.
Public Enemy meta na čelu
Nakon jednog od minornijih Facebook evenata i minornijih lifecoachinga kako se treba i mora ponašati, u što se treba i kako vjerovati i sličnih naravo učenja iz područja Doktora Cjepinskog i sličnih openminded „influencera“, Alis je dobila onu Public Enemy metu na čelu podno blonde uredne zurke i onog već dobro poznatog vibrantnog osmijeha mudrosti, iskustva, znanja, staloženosti.
Dapače, new age literat i žemska koja je nakon svoje diplomirano pravničke karijere i stažiranja od menadžeriranja do inih korporiranja u highbudget kompanijama, fino zaokružila svoju online armiju pratitelja, dala je prostora ljudima da se iscipelare, izvrijeđaju, prozovu je bešćutnom, patološkom, ograničenom, opasnom, bezosjećajnom, što joj sve nisu u tilom času natovarili samo zato jer se ne slažu s njenim postupkom. Bio on nadmen ili ne. Ali uzeli su je na online bakljadu pa pljas tras u sav glas. A ona je samo napisala što misli ili ne misli i imala tu nesreću da je Index brutalno čitan pa kad tamo od nje naprave temu i zauzmu stav, lomača je spremna.
Godina je na izmaku, strpljenje je na izmaku, korona je daleko od izmaka, dapače samo raste uzlaznom putanjom, službene dnevne brojke zaraženih su oko 5000. Pomnožite ih sa 2. Mrtvi idu sigurno prema stotki, njih nemojte množit zasad. Nema jasnih ni pouzdanih izvora informacija. Stožer je prokockao svoju vjerodostojnost kad su počeli pred izbore HDZ-u namještati glasačke listiće. Sav onaj profesionalni trud i integritet stavili psu na kraćoj uzici da digne nosu i popiša se dok vlasnica ili vlasnik fućkaju i gledaju na drugu stranu. Stručnjaci se gotovo klinički precizno polariziraju i oko predviđanja u kojem smjeru nepoznata bolest i pandemija vodi i kako se ponašati. Lauc jednu, Rudan drugo, Štagljar treće, Đikić četvrto, Radman peto, Primorac šesto, dovraga i bestraga kakofonija živa. Kome vjerovati? Koje je vjerodostojan izvor informacije? Koji nam daje najviše nade u ono što želimo čuti i vjerovati, da korona polako postaje nešto što nam ne nosi dnevnik bodycount i upravlja životima poput tihog Trećeg svjetskog rata. Jer Doktor Bog kao i obično mudro šuti. Njega čuju odabrani ali obično bude gluhi telefon pa dok dođe do zemlje ispada doslovno da je rekao: „Nisam. Bzzzzzzz“.
Zanimljiva su vremena jer štogod radio ne radio sigurno je samo da ne valja i da si u krivu.
Nosiš masku – glup si i manipuliraju tobom. Ne nosiš masku – sebičan si i ugrožavaš druge.
Smiješ se – bešćutan si i lažan jer nije vrijeme smijeha. Ne smiješ se – gdje ti je pozitiva i optimizam.
Vjeruješ medijima – haaaaa, naivčino jesu te. Ne vjeruješ im – teoretičar si zavjera i Srbin. I Alis.
Radiš, snimaš, pišeš – debilu zašto kome čemu? Ne radiš – lijenčino je.ena zbog tebe država propada.
Eto. Nemaš brige. Obožavaš ljude i ne podnosiš ih, sve je ok. Rat i Mir je s tobom u svakom trenu.
Ono, naime, što meni nikako nije jasno, zašto postoji ta potreba gorljivog napadanja i osude osoba drugačijeg mišljenja od našeg? U čemu su njeni Facebook aktivizmi napast i prijetnja? I kome? Ljudima kojeg kvocijenta IQ-a natpis jedne notorne ili manje notorne Alice, Elis ili Alis može značiti i treba značiti bilo što osim za skrolanje dalje. I zašto se tako lako daju navući na govor mržnje?
Ono što je još tužnije je činjenica da, ako te toliki čitateljski staž i godine rada na sebi, čini toliko ograničenom osobom da ne možeš bolje od toga nego izgovoriti rečenicu da ne vidiš kakve veze tvoj građanski neposluh nenošenjem maske ima veze s potencijalnim prenošenjem zaraze, onda je zbilja genijalno da nam klinci više niš ne čitaju i da se literatura 21. stoljeća ima svesti na 160 znakova u Twitter porukama.
Naime, manja šansa da će im se ta silna intelektualna čitateljska širina moć razvit u nešto toliko, hm, dvojbeno u najmanju ruku. Ili je licemjerno prava riječ? Jer kad govoriš da ne namećeš drugima svoje stavove i to osuđuješ kad drugi čine, a istovremeno upravo to činiš, zbunjujuće je pomalo, zar ne?
“Oprostite, ali trenutno ne vidim poveznicu između vas i respiratora”
Jer, ako se ne daj Vraže, Bože, Braco, Ana Bučević, Cjepinski, Pernar i slični doktori skupa na hrpi zajedno, da se dogodi da dotična Elis, Alis, Alice oboli od težeg oblika korone koja ne postoji. I da joj zatreba respirator za full oporavak – bi liječnica ili liječnik mogli njoj, dok se bori između dva udaha, uz kristalan osmijeh, reći i izgovorili rečenicu poput: “Oprostite, ali trenutno ne vidim poveznicu između vas i respiratora”.
Srećom već sutra ćemo imati novi rakurs na istu temu, a prekosutra zaborav. S njenim uvjerenjima koja su baš upravo ista ili različita vašima, zemlja će se okrenut i na žalost neće nestat struje na Facebooku. Jer na kraju krajeva, uzrok svih tih sitnih dnevnih nezadovoljstava i kod Elis i kod Alice i kod Alis i kod mora njenih oponenata i štovatelja, odavna je vrlo precizno detektirao Freud. U onoj tezi odakle se i uslijed nedostatka čega razvijaju ključni poeni čovjekove nezadovoljštine i kompleksa.
Još jednom, ono, molim vas, who the fuck is Alice?
I koga briga za to što piše, misli, proklamira i govori. Neka ostane retorički.