Nedavno pokojni Jerry Springer je Milan Tarot prije Milana Tarota, a njegov je show Ljubav na selu i Brak nije voda i Čuvam brak i Večera za 5ipol i Udajem sina i Mr. Savršeni i Ručam mačju hranu. I kako god nazvali te rubne zabavno “zabavne” bedastoće kojima komercijalne TV postaje pecaju pažnju najranjivijeg i najneobrazovanijeg soja stanovništva, njegova izumrlog veličanstva – TV gledatelja. Onoga koji ne zna što želi, ali najčešće ne želi ništa, pa daj što daš, za koga je, predobro je. Da, onog specimena uzgojenog u kauču i fotelji u predinternetsko MTV doba koji je svoju voajerštinu zadovoljavao saznanjem kako postoje ljudi čiji su životi kaotičniji, jadniji, karikaturalniji i nemoćniji pred kaosom koji mu TV ekrani nude kao odraz reality showa u vratima do njihovih.
Smatrali ga ocem trasha, verificiranim uništavateljem TV kulture, ponuđačem najvećeg dna od svih zamislivih dna čija je ponuda bila realizam bez zerice realnog i stvaran život bez zerice stvarnosti ili tek pametnim zabavljačem i voditeljem koji je samo upotrijebio legitimni shortcut po staroj cilj opravdava sredstvo, pa Huljićevim principom kuženja komercijalnog, ponudio ljudima što razumiju i žele – Jerry Springer je jedan od punktova razvoja današnje “reality TV”. Pod ljudima čitaj kritičnoj gledateljskoj masi mahom najnezahtjevnije ladice gledatelja, prosječnih Amera čitaj Levata koji su od 1991. do 2018. ispratili preko 5000 epizoda JSS-a. Gledajući kako urlaju, drame, fejkaju, šoraju se, vrijeđaju, čupaju, optužuju, slamaju. Nije bio jedini, ali jedan od najisturenijih svakako. Da se razumijemo, Oprah Winfrey nije ništa drugo nego meka verzija Springera s mozgom eutanaziraniju publiku. Samo je paketić drugačije zamotan. I začuje se blagi “aaaaaaahhh” u publici.
Radije se nećemo potruditi da nam bude bolje
Onaj drugi kraj gladijatorske publike željne podražaja će korijene i krake dobaciti do nizozemskog Endemola i Big Brother koncepta koji je drugačijim motivima izračunao i ponudio potpuno isto. Davanje ljudima prozor u tuđe dvorište koje je prljavo, neopranog veša, psećeg dreka, razvučene robe ljubavnika i tragova tuče, razbijenog stakla, probušenih guma, suza i plača, otkaza i neuspjeha na poslu, u ljubavi, životu, bilogdje. Bitno je da susjedova krava crkla, da će bit gladni, da tele nema mater i da im je gore nego gledatelju.
Bazna je psihologija. Radije se nećemo potruditi da nam bude bolje i da se nasmijemo kad vidimo kako netko radi kvalitetno, uspijeva u tome i kako je nasmijan. Prvo ćemo sumnjati da nije jatagovanje i namještaljka. Jer sigurno nešto nije čisto. Ne može biti pogotovo balkanski da je bez štele i nečijeg talenta, poslovnog nerva, rada i sreće rezultat. Ne smije biti. Drugo ćemo htjeti da im nije tako. I veseliti se kad grom dune i pukne i munja sijevne i nastavljati te stare navade osobito ovih prostora po kojima je bolje kad nekom nije nego kad mu je. Treće je da nema trećeg. Treće je real real life. Onaj stvarnih vrata do vas. Recimo nepalskih doseljeničkih vrata. Onih kojih je oko 11 000 tisuća u RH u trenu pisanja teksta, a za koju godinu ovim progresom bit će treća mnogoljudna snaga u državi. Onih koje presretnete na biciklima dok posvuda dostavljaju hranu, šegrtare kod zidarija za 500 eura mjesečno top, odrađuju onaj proleterski radnički dio ne samo prvog maja, nego onaj koji tuzemna Jerry Springer publika ne želi.
View this post on Instagram
Premalo je love. Premalo je časti. Premalo je biločega uglavnom. S pozicije uloga i dobiti prosječne tuzemne plaće koja se komunicira kao više od 1100 E, ali realno je bitno manje, sve je to nepalsko i indijsko i sirijsko crkavica, ništa. S njihove pozicije čaše koja je napola puna to je daleko više nego predivno za ljudsko dostojanstvo u kojem su navikli obitavati. Samo je do perspektive na rad. Red i rad.
Ima svoj verificirani rok trajanja
Ono što Jerry Springer publika želi je trash. Želi glupo, ne nužno zato jer su glupi i jer ne mogu i ne znaju drugačije, ali nije ni daleko od toga. TV trash se gleda ili zato jer ne znaju za drugo ni drugačije i ne mogu dalje od dobačaja ili zato jer ih zabavlja. Ali količina smeća zaglušuje i ima svoj verificirani rok trajanja. I kajanja jer je konzumirano. Zbog Jerryja Springera? Nikako.
View this post on Instagram
On je samo ponudio. I dao vrlo jasnu odstupnicu od ponude. Sve je namještaljka. A vi ste publika točnije laboratorijski štakori, žabe, zamorčad i ostali instekti još jednog socijalnog eksperimenta koja je pristala konzumirati namješteno. Jer ne želite drugačije. Za drugačije trebalo bi truda. I kopanja. I rada. A to je, priznat ćete, previše za očekivati kad je ponuda sjest, zavalit se, otvorit pivu i gledat kako su drugi očajni, jadni i beznadni, zar ne?
Da Vam živi živi rad.