Četvrtak, 21 ožujka, 2024

Pop Cooltura: 2021. godina nulta. Dinosaurusi nisu preživjeli!

Svejedno, stvari će se događati ma koliko vi oprezni bili prema njima. Pod pretpostavkama da će sve biti ok, povratak regularnom slijedu zbivanja značio bi da vam je dozvoljeno očekivati. I kino i koncerte i knjige i live and loud. Hajde da se probamo boostat optimizmom. 

I? Moglo je izgledati i ovako. 



Probudili ste se 01. 01. 2021. Jutro je. Snijeg izostao i ove godine. Vaša ljubav samo što vam nije poslužila kavu u krevet, poljubila nježno u obraz i čelo da taj mamurluk od prošle najluđe noći na svijetu lakše prođe. Smanji bubnjanja i glavobolju. Pseto u dvorištu ili predsoblju maše repom i drži u ustima uzicu za jutarnju šetnju.

Numerolozi samo što nisu putem educational videa na YouTubeu objasnili što znači taj redoslijed brojci u kozmičkoj konstelaciji i matematičkom smislu izračuna i objašnjenja predviđanja budućnosti. Dežurni pacijenti s društvenih mreža pokljucali su Morseovom abecedom još jedan top nickhorbyjevskih top 5  od mogućih kataklizmičkih teorija zavjera. 

Stvari će se događati ma koliko vi oprezni bili prema njima

Korona malo je malo nije pod kontrolom, čas je sve ružnije i ne popravlja zube, čas se čini da će ljudi puknut i izać na ulice jer ne mogu više ne znat što im je. Ali svi puni iluzija i novih početaka još uvijek dajete prostora i vremena skepsi da produženo odspava na njenoj strani kreveta. 
Lokalno, još su i potresi dali znati koliki smo silni naspram svih čuda prirode. 
Za to vrijeme vaši globalni i lokalni pop kulturni interesi i strasti, a ponajviše zdrav razum koji se opasno opekao logikom u isto vrijeme istog datuma lani, naprosto vam ne dozvoljava ufati se očekivati bilo što.

Svejedno, stvari će se događati ma koliko vi oprezni bili prema njima

Pod pretpostavkama da će sve biti ok, povratak regularnom slijedu zbivanja značio bi da vam je dozvoljeno očekivati. I kino i koncerte i knjige i live and loud. 
Hajde da se probamo boostat optimizmom. 

Kino život.

Negdje tokom ovog perioda lani u kinima je upravo bio najavljivan superzabavni povratak Guya Ritchieja u Snatch meets Lock, Stock, Two Smoking Barrels formu, s urnebesnom brit gengsta zajebancijom ‘The Gentlemen’. Ujedno i posljednjim zbilja dobrim filmom premijerno objavljenim u kinima. Jes da su pokušali eksperimentirati s nabildavanim Nolanovim Tenetom, ali masa dobrih ideja poigravanja s vremenima upala je u procijep ambicija, krivog vremena launcha i bila žrtvovana onako kako Inception nije bio. Jes da je Harley Quinn svim ljubiteljima strip zajebancija bila više nego forna i sexy u pretjerivanjima „Birds Of Prey“. Jes da bi akcijska pretjerancija s Charlize Theron „Old Guard“ bila potencijalnih 100, 200, 300 milijuna dolara na kino blagajnama da je imala offline a ne online stream TV i komp premijere, a ljubitelji uvrnutih scenarističkih ideja Charlieja Kaufmanna bi uživali u „I’m Thinking Of Ending Things“. No, bygone. Ono što je očekivanje od kino godine su zaostaci. 

10 najvećih blockbustera koje zbog pandemije nismo vidjeli u 2020.

Prema provedenim internim anketama i istraživanjima u lockdownu, više od 60%, dapače 2/3 publike bi zadržali komoditet doma i ne bi imali ništa protiv da im se novi Bond, zadnji s Danielom Craigom kojeg ste trebali gledati prošlog ljeta, dogodi u njihovim domovima i pod njihovima dekicama. Ali kako zasad sam Netflix ili susjedne platforme HBO i ostala ekipa worldwide tek bildaju prema više stotina milijuna pretplatnika, novi Bond naprosto želi puno više i love i potencijalnih gledatelja jer ne očekuju da bi se, kad bi ga pustili premijerno na Netflixu, svih potencijalnih 500, 600, 700 milijuna gledatelja iz kino svijeta samo zbog njih prebacili na Netflix. Ili HBO. Traženje individualnog approacha i rješenja je full ongoing. 

Traženje individualnog approacha i rješenja je full ongoing

I dok se filmska industrija, bar ovaj superherojsko blockbusterski ogranak ne domisli novih modela snimanja, malo odmora od tih silnih prebildavanja i prepucavanja u obliku ove pauze uopće nije zgorega došlo. Je li to dovoljno politički korektno tako umotati?

Ono što je još postponed za nekad tokom 2021. a već ste odavna trebali apsolvirati jest povratak Top Guna. Hej, botoksirani Tom Cruise u svom Maverick letačkom odijelu. Ma koliko trailer upozoravao da će taj model šminke bit teško probavljiv i najhardcore fanovima prvog dijela, jedva ga čekamo vidjeti. „Free Guy“ obećavajuća spec efekt zajebancija s Ryanom Reynoldsom o liku koji upadne u video igricu čeka svoje ljeto, pa i nastavak „Hitman`s Bodyguarda“ sniman i u Rijeci pretprošle godine čeka novi kino datum. Nastavci SF triler horora iz svijeta tišine „Quiet Placea“, feminističkog superhero odgovora na maskulinska pretjerivanja „Wonder Woman“, novi dio zlokobnih horora „Conjuring“, pa oživljavanja Michaela Myersa u reboostanim „Helloweenima“ crtani „Minionsi“, „Spužva Bob“, novi „Venom“, „Godzilla vs Kong“ pa sve do „French Dispatcha“ novog Wesa Andersona. Ponuda je fingerlicking good za svakog iole zainteresiranog ljubitelja kino rituala. 

Ali doista nećemo umrijeti ako ispadne da ih moramo gledati i na TV-ima ili laptop screenovima. Samo kepp it coming. Nek se kotrlja

‘Nema se love’? Nema se strasti i ima se volje za isprikama

Što se hrvatskog udjela u tom kino kolaču tiče, kao i obično će kulturni produkcijski moment značiti da je filmsko stvaralaštvo 95% ovisno o HAVC-u i državnim dotacijama, stipulacijama i 60%-nim sudjelovanjima u sufinanciranju djela, što će se snimati, a što ne. Film u ovakvoj ekonomski i kulturno nesređenoj imitaciji države bez bazne ideje što bi to kultura gledanja i podrške domaćih filmova trebala biti – i nema neku pretjeranu budućnost kao što je nema posljednjih 30 godina.
Naime, kako se ne radi o isplativoj djelatnosti nego visokorizičnom i nelakom poslu daleko je više onih koji će podviti rep i reći ne može se, nego dići bradu i reći fukkit, mora se i može se. Kad bi bila veća koncentracija filmskih entuzijasta i strastvenih zaljubljenika u rad, onda bi bilo i manje opravdanja tipa nema se love.

Pop Cooltura: Nije umro Sean Connery, umire jedno bitno drugačije vrijeme

„Nema se love“ nisu govorili ni Robert Rodriguez kad je snimao Mariachija ni Desperada, ni tvorci odlične horor franšize „Paranormal Activity“, ni groundbreaking horora „Blair Witch Project“ ili „Open Water“ likovi. Nema se strasti i ima se volje za isprikama. Da nije tako, ovakvi kataklizmički scenariji su dušu dali za procvat indie industrije i likova koji će snimati nove potencijalne low ili no budget blockbustere, ako ni iz čega, onda samog prkosa i inata kontra državnog kulturnjačkog centralizma. Ali Hrvatska. Svjetski prvak u kukanju. I traženju opravdanja. Ku kuuuu. 

Live and loud. 

Glazba nije stala, dapače. Kataklizmička godina je albumski bila jednako vitalna, interesantna, potentna i zanimljiva. Snimalo se sve u osamnaest a ne u 16. Kako u svijetu tako i u našoj ladici. Ma koliko im digitalije dropnule za trećinu i sva ta autorska prava bila trećinski umanjenom srećom, svi oni koji su objavili izvrsne albume najavili su ili su trebali najaviti od open airova do solo turneja. Namjesto redanja evo tip top 10 izvođača vani koji su objavljivali nove albume i trebali biti na turnejama ali je sve stavljeno na poček.

  1. IDLES – okrutno energični i straight to yer face britanski proto punkeri na tragu The Clash 
  2. BILLIE EILISH – najdivnije teen pop čedo ikad stvoreno u glazbenoj industriji
  3. RUN THE JEWELS – kao support RATM reunionu i posljedica najboljeg rap albuma godine
  4. BOSS & THE E STREET BAND – njega trebate uvijek i zauvijek u stadionsko sobnom obliku
  5. BOB DYLAN – stari grintavi Nobelovac s jednim od naj albuma zadnjih 20 godina
  6. FIONA APPLE – njene neuro glazbene drame i slobode naprosto su neodoljive
  7. NORAH JONES – intima njenih sobnih YouTube snimki je sve što zagrije srca
  8. VIAGRA BOYS – suludo zabavni švedski alter rockeri s phat bass groove osnovama
  9. TOMAHAWK – alternativni superbend Mikea Pattona i Duane Denisona najavljuje opakost
  10. DALAI LAMA – bilo bi fora uloviti starog majstora na nekoj od plaža kako slovka uz atmosferične ambijentalne instrumentale

Nove albume a samim time i koncertne nastavke najavili su novim singlovima već mnogi miljenici ovog pop kulturnog miljea: Peppersi, Foo Fighters, Lana Del Rey, Sting, Garbage, Pixies, Adele. Jednako tako FKA Twigs, Kendrick Lamar, Sia, Alicia Keys, Die Antwood, Azelia Banks, Rihanna su oni čiji nas pop komadi zanimaju.
Metljivii i kremasti B i C pop ubojice Travis Scott, Drake, Weeknd i slični nisu u predmetu interesa, kao ni armija trap nedonoščadi.

Alter scena premda polako, ali sigurno izdiše i umire, svako toliko podsjeti ili kroz revitalizaciju starih imena tipa My Bloody Valentine, Tomahawk i polunovijih Modest Mouse ili Royal Blood da će biti nekog brujanja.

A kruna svega je trebalo biti veliko Gallagher pomirenje i povratak Oasisa na stadionske staze. Također, šuškalo se o skupljanju crveno crne Jack i Meg White kombinacije

A ni Stonese ne bi po posljednji put opet bilo zgorega vidjeti s obzirom na najave Keitha Richardsa o pisanju novih pjesama. Iggy Pop isto ne miruje premda mu ne stoje mirnije faze karijere i komentari društvene zbilje. Zack De La Rocha – legendarno RATM grlo bi konačno trebao ispljunuti solo debi album. 

Koga bi bilo zabavno vidjeti unutar RH i regije?

Unutar RH i regije osim već tisuću puta utvrđenih koncentričnih krugova i poznatih izvođača koje jedva čekate gledati uživo a la Urban ili Kawasaki 3P, bilo bi zabavno vidjeti Who See i Sašu Antića kao Alexandra Buendiju kako repaju nove stvari i albume zajedno. Srpski rap zabavnjak Bvana iz Lagune se prijeti s odličnim materijalom, a Repetitori će trebat odsvirat to što su lani pukli kao album koji ih razdvaja od ostalih wannabe bukača ovih prostora.
Čut će se kako i kamo će Irena Žilić po objavi njenog singla „The Moon“ glasom Skye Edwards iz Morcheebe, a kamo La Lana s obradom „How Will I Know“ Whitney Houston. Što sprema samozatajna i indie poklopljena Mary May, gdje se u estradnim kolaboracijama pogubio Miki Solus i kad je spreman vratiti svoj dadaistički talent na tvorničke postavke odakle se izmislio, što je novo za Vojka Vrućinu i kad se opet okupljaju Dječaci? Severina će objaviti nešto novo to je sigurno. I bit će je.ena. 

Literatura. 

Generacije 20. protiv 21. stoljeća. 

Tržište knjiga u tiskanom izdanju svake godine zabilježava značajan pad dok se pritom nove generacije bar ovih terena nimalo ne zainteresiraju na e book varijante i Kindle fazone. Taj modernistički pristup plaćanja autorima za ono na čemu mjesecima rade naprostor nije pustio korijena na ovim prostorima pa ljubitelji literature postaju kao žitelji starih zanata, ljudi kojima se pristupa s pomalo sažaljivim smiješkom kao da se radi o nekom milenijskom bugu koji se provukao kroz crvotočinu. 

Na globalnom planu zna se što već godinama čini dobar biznis, bliskoistočna noveliranja o smislu života i pogledu na drugu stranu sunca. Nobelovac Kazuo Ishiguro najavljuje novi roman „Klara And The Sun“, zatim zabrinutost o klimatskim promjenama s publicističke strane o kojima će lamentirati nitko drugi no Bill „Želim Vas Čipirati Hrvati“ Gates „How To Avoid A Climate Disaster“, potom sjajna Afrikanka Imbolo Mbue najavljuje „How Beutiful We Were“, priču o dolasku naftne kompanije u njeno selo i prirodni netaknuti afrički raj i kraj. Murakami, osobito voljen na ovim prostorima se vraća s novom zbirkom osam novela „First Person Singular: Stories“. Podcasteri su i pisci ne biste vjerovali, jedna od njih je Ashley C. Judd koja će sjećanja na život s ocem objaviti u obliku memoara „Somebody`s Daughter“. Ameri su ludi za pisanjem, što dokazuje i drugi roman/novela suradnje bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona s novelistom Jamesom Pattersonom na romanu „President`s Daughter“ koji je svojevrsni nastavak njihovog prvog spoja iz 2018. „President is Missing“. Seksualne i rasne manjine su uvijek sjajno prolazile, tako će finalist lanjskog Bookera za „Real Life“ Brandon Taylor najaviti „Filthy Animals: Stories“ u kojem problematizira gay crnca studenta i njegove muke i tegobe. High fantasy master JRR Tolkien ima sređenu kolekciju dosad neobjavljenih eseja „The Nature Of The Middle Earth“. Megan Abbot najavljuje knjigu „Turnout“ o sestrama plesačicama čija mama umire i čiji život tim događajem dobiva potpuno novu dimenziju. 

U takvoj konstelaciji snaga biti knjiškim i literarnim autorom na prostoru RH doista je čin za strasne zaljubljenike svog posla i ne pretjerano puno drugih.

Tko će i tko neće objavljivati i što će pisati prosto je svejedno ako su početne tiraže od 300 do 500 primjeraka i ako se 1000 prodanih komada bilo čega smatra uspjehom

Mediji.

Mediji će užurbano eksploatirati new now moment post posljedica koronavirus pandemije prebacivanjem sve više i više na web video forme komuniciranja. Vidljivo je to u porastu talk showova koje je sad popularno zvati podcastima, a radi se bazno o uvezenom američkom YouTuberskom principu u kojem dvoje likova ili više njih lamentira i priča svakodnevne priče koje bi prežvakali i u birtijama samo bez kamera.
Taj realitet pristupa u nečije intime ima dvije strane. S jedne, sjajno da se u vrijeme brze potrošnje pokušava staviti pozornost na onu bazu ljudske komunikacije, s druge u moru podcasta jako ih je malo smislenih i jako puno previše rubnih koji uz zagovaranje svojih premisa i stavova ne idu dalje na širenju horizonta već sektaškim principima zatvaranje torova. 

Posljedično vlogeri su samo ona neozbiljnija varijanta tog tiktokerskog, instagramskog i youtuberskog ekspresionizma u kojem se kamera okreće prema sebi i nešto se vrlo važno ili samo vrlo promovirano ima reći. Ali i gameri su nove internetske i medijske zvijezde. Njihova gameplay video igrališta još uvijek bivaju ono što su nekad značili glazbeni i filmski kritičari. Stranputice ili filtere kroz najpopularnije igrice. Koje su i dalje najluktarivniji dio showbizz svijeta. Od Hitmana 3, preko Yakuza, Nioh kolekcije, Outridersa, Monster Hunter Risea, Terminator Enhancenda, Human Kinda, Deathloopa, kombinatorike akcić pucačina s avanturističkim ili gotik mitskim fantasy elemntima još uvijek su broj jedan tematski drive.

Čudovišta, jurnjave, ubojice, tako zabavu vide game developeri

Političari su ako nikad kao dosad u 2020. preuzeli dobar dio atraktivnosti pop kulturne fenomenologije jer su jedini proaktivni u vrijeme kad je showbizz scena skresana na otkucavanja i respirator. Zastupajući pritom svoje ideološke obrasce ne čine pretjeranu globalnu korist koliko samopromotivno, ali i to je neki vid komunikacije novog milenija. 

Domaće nacionalne TV postaje i privatne i nacionalne te njihovu ponudu mimo informativnog dijela iz bazne pristojnosti i osnove kulture, preskočit komentirati. To je prostor posebnog serijala. Censored. 

Godina je nulta. Dinosaurusi nisu preživjeli. ;). 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime