Interliber svake godine aktualizira čitateljske navike domaće publike. Na pola puta između gubljenja čitateljskih navika i sutrašnjih novih modela, poslagalo se ponešto novih, a ponešto naslova vrijednih rekapitulacije posljednjih godina s ovih prostora, ako je tematika pisanje i knjige o glazbi, domaćoj, regionalnoj pop rock glazbi kao supkulturnom i pop kulturnom fenomenu.
Stavite li postrani službene i neslužbene biografije kultnih, popularnih ili ekonomski isplativih i životno interesantnih likova (Oliver, Gibonni, Đoni Štulić, Elemental, Vatra, Rundek, PCVC, 2Cellos, etc) ili novog hita slikovnica glazbenika samih (Vojko V, Mile Kekin, Mrle & Ivanka, Damir Urban, između ostalih), Hrvatska i ex-YU scena ima obzirom na brojnost predložaka, ne pretjerano bogatu literaturu koja se ozbiljnije bavi pop glazbom kao pop kulturnim fenomenom, i to u više formata od kritičkih eseja do opsežnih almanaha.
Također, pop kultura kao izgovor i opravdanje za prozne i esejističke pristupe mash up-anja publicistike (Andrija Škare ‘Slušaj me’, Vlado Simcich Vava ‘Srce od gume’, moja malenkost ‘Off The Record: Priče sa svijetle strane’, Ante Perković ‘Sedma republika’, Darko Glavan ‘Punk: Potpuno uvjerljivo negiranje klasike’) nečesto bi bila povodom za zbirke eseja ili izgovora za pisanje o pop glazbi kao uzbudljivom i čitateljima zanimljivom štivu.
View this post on Instagram
Novi trendovi u multimedijskim izdanjima
Trendovi multi kulti hibridizacije bazno literarnih projekata (tekst + audio + video izdanja) trebali bi biti pro futuro standardom i kolektivnim kanonima kao načinima osvještavanja
publike i ponude proširenog 3D iskustva slušanja kao vrijedne i sveprisutne teme. Ako bismo htjeli kritički ispuniti praznine, sljedeći koraci bili bi više metodoloških studija o ‘važnosti’ albuma, pjesama, spotova, izvođača i sistematsko povezivanje lokalnih kanona s
međunarodnim diskursima, ne bi li pronašli dodirne točke i momente razdvajanja koji su
sveprisutni na tržištu literarne pop kulture. Navike čitateljstva se stubokom mijenjaju od onih zatečenih korijenski u 20. stoljeću i kako je novi milenij područjem vizualne kulture, tako se uz strmoglavi pad klasičnog čitateljstva a ka interesa za klasičnim knjigama klinaca od cca 2005. nadalje veže i smišljanje novih modela i načina komuniciranja negdašnjih tiskanih, ukoričenih knjiga. Danas će to biti tranzicije prema e-book pdf izdanjima, ili audio bookovima (a ka čitanim knjigama).
Knjige bilježe glazbenu scenu regije
Obzirom na iznimno vitalnu pop scenu i numerološki brojnu količinu novih spotova, singlova, albuma, koncerata, novih izvođača, poprilično je malen broj dobro iskomuniciranih knjiga koje tematiziraju i reflektiraju glazbu ovih terena kao objektom svog interesa. Po zakonu dostupnih ne velikih ni malih brojeva, logično bi bilo da se svake godine priča o nekolicini aktivnih i dobro marketingiranih naslova. Pregled knjiga koje tematiziraju pop/glazbenu kulturu je područje u kojem se reflektiraju i kolektivna sjećanja i estetske vrijednosti scene. Pregled radova koji ne ulaze u striktne biografije (npr. Gall o Gibonniju ili Oliveru, Horvat o Štuliću, Podrug o Vatri ili Elementalu, moja malenkost o 2Cellos, pokojni Perković o Rundeku ili Pipsima) nego se usredotočuje na pop-kulturno i fenomenološko pisanje o pjesmama, albumima i samoj praksi slušanja u regiji (RH i ex-YU) komunicira s nekoliko vidova literarnosti od kojih prednjače esejistika, almanasi-album-priručnici, kolektivne liste i kritičko povijesno promišljanje.
Književno i novinarsko pisanje o pop-glazbi u regiji često balansira između strasti obožavatelja i metodične kulturne analize. To rezultira dvjema jasnim vrstama knjiga: a)
esejističko-kritičke studije koje traže društveni kontekst i značenje (npr. Ante Perković), b)
almanasi/album-priručnici/„365/1000“» knjige koje sustavno popisuju i vrednuju albume,
pjesme, izvođače, često služeći i kao prva baza filtriranja za nove generacije slušatelja (npr. Bez Rocka Trajanja – Glazbeno dešifriranje Balkana, Soundtrack života – Samopomoć
glazbom, Album na dan/365 najvažnijih albuma Ex Yu i RH).
Pop kultura kao soundtrack života
Od sedamdesetih pa sve do danas, popularna glazba na prostoru Hrvatske i bivše Jugoslavije nije bila samo popratni soundtrack života već aktivni sudionik društvenih promjena, identitetskih previranja i kulturnih prijelaza. Knjige poput Ante Perkovićeve Sedme republike: Pop kultura u YU raspadu čitaju glazbu kao znak vremena, od rock’n’roll ulaza u ’60-e, preko novog vala i punka, do kraja jedne države i početka mnogih drugih. Takav pristup prebacuje puko nabrajanje albuma propitujući širi kontekst – zašto su određeni izvođači, pjesme, albumi postali simbolima generacija. Hibridni formati poput Bez rocka trajanja (i nastavka Soundtrack života) pokazuju kako glazba može biti osobno i esejsko polje, ne samo što je album dobar ili važan, nego kako je on bio soundtrack naših dana, naših raspoloženja, naših identiteta, čime knjiga postaje i priručnikom za slušanje, ali i introspekciju , a glazba je alat za razumijevanje sebe i svijeta oko sebe. S treće strane, postoje formatirane knjige-strip predlošci/vodiči naspram već odrađenih koncepata su Ivan Palijan (ex Klik) i suradnici/autori s knjigama Album na dan – 365 najvažnijih albuma i njezinim regionalnim ekvivalentom 365 najvažnijih domaćih & ex-YU albuma koje morate poslušati koji služe kao fanovsko fanzinaška izlazna odškrinuta vrata u povijest popularne glazbe ovih terena.
Mimo subjektivnih odabira kanoni važnosti odabira u obje knjige su vrlo plauzibilni, pa se mogu itekako revalorizirati i propitivati logike i racionalizacije uvrštenosti nekih djela a izostanaka drugih. Čitateljima otvorenim za tuđe preporuke mogu biti stalna inspiracija, no za publiku željnu ‘preslušavanja’ albuma, razumijevanja koje su ploče i zašto srušile barijere vremena i prostora ne uspostavljaju jasne kriterije kao što su umjetnički domet, popularnost kod publike, relevantanost u medijima, broj nagrada u slučaju domaćih izdanja koji u kulturnom kontekstu često nema veliki medijski prostor. Književni i esejistički pristup Branka Kostelnika u Popkalčru vraća autorsku refleksiju kako popularna kultura oblikuje našu svakodnevicu, što bi to značilo ‘pop’ danas (taj danas je prva dekada novog milenija) i kako se visoka i popularna kultura u pop glazbi prepliću.
1. Ante Perković – Sedma republika. Pop kultura u YU raspadu
Perkovićev rad nije almanah albumâ nego kulturno-povijesna studija koja promatra kako je popularna kultura (posebno rock i pop) artikulirala promjene u posljednjim desetljećima Jugoslavije i u procesu raspada. Knjiga spaja osobne refleksije, kritičku povijest i analizu
repertoara (pjesama/izvođača) kao kulturnih znakova. Riječ je o tipu knjige koja gledatelju-
slušatelju pomaže razumjeti zašto neki albumi i pjesme imaju političku i društvenu težinu, a ne samo estetsku vrijednost.
2. Autor Teksta – Bez rocka trajanja, Soundtrack života, Off The Record
U svojim publicističkim pop kulturnim radovima često bih namjerno boravio na sjecištu
ovinske kritike, esejistike i ‘popularne povijesti’. Bez rocka trajanja: Glazbeno dešifriranje
Balkana promatra rock/pop scenu ex Yu kroz priče i fragmente uz kompilirani CD album
pjesama dijela izvođača, dok Soundtrack života: Samopomoć glazbom konceptualno zbraja
knjigu povezanu s autorskim storytelling CD-om/playlistom te funkcionira kao karikirani self- help vodič kroz životne faze pomoću pjesama, u formi narativne gimnastike gdje glazba postaje alatom za identitet i emo orijentaciju. Na istu foru je funkcionirala i knjiga zgoda iza kulisa ‘Off The Record: Priče sa svijetle strane’ koja uz istoimeni autorski glazbeni album bude primjerom kako se literarni format i popularna glazba mogu spojiti u hibridni proizvod, a pop kulturni eskapizam i kulturološki vodič u jednom.
3. Almanasi tipa ‘365/1000 albuma koje morate preslušati’ (npr. 365 najvažnijih domaćih & ex-YU albuma koje morate poslušati, Album na dan 365 najvažnijih albuma…)
Zadnjih godina pojavili su se projekti koji fanološki bilježe najvažnije albume regije po
modelu gorespomenutih ‘Bez Rocka Trajanja’ i ‘Soundtrack života’ kao konceptualne
preteče i varijante inozemnih modela ‘1000 albuma koje morate preslušati prije smrti’, a
format ‘365 albuma’ (jedan album/dan) služi kao pregled ex Yu albuma od 1950-ih do danas. Takve knjige su kolaborativne, kombiniraju tekstove više autora, kratke analize albuma, diskografsku i kontekstualnu informaciju te popise za slušanje. One su bliže fanzinaškoj enciklopediji nego elaboriranoj esejistici (premda kvalitetni glazbeno kritičarski autori poput Grgića i Stilina izmiču uredničkim izborima), ali su izuzetno korisne za mapiranje kulturnih kanona i za razumijevanje koje su ploče ušle u kolektivnu memoriju. Primjer novijeg projekta: Album na dan – 365 najvažnijih albuma koje morate poslušati (autori i urednici: Ivan Palijan i suradnici).
4. Esejistička i teorijska razmišljanja – npr. Darko Glavan (PUNK), Branko Kostelnik (Popkalčr) i slični rijetki autori
Tekstovi koji analiziraju popularnu kulturu kroz eseje preispituju medijski (i socijalni) utjecaj pop-kulture, teorijski i fenomenološki obrađuju pojmove poput autentičnosti, nostalgije, potrošnje i sjećanja. Kostelnikov pristup pokušava ‘rastaviti i sastaviti’ elemente popularne kulture u privatne eseje a ka mostom između akademskog i novinarskog pregleda pop-fenomena, dok je Glavanov ‘PUNK’ u prvom izdanju 1980. bio jednim od prvih ‘kontrakulturnih’ pregleda zbivanja i retrospekcije ne samo svjetske punk scene.
5. PR kolekcije priča i naručene ‘kronike’ albuma – npr. 72 priče o albumima
Postoje i naručeni projekti koji tematiziraju album kao prostorni i vremenski artefakt s PR-
iziranim pričama, tako ex Jugoton, danas Croatia Records pozove novinara poput Samira Mille ili Zlatka Turkalja Turkija da uređuju, napišu, trude se kompilirati ‘priče o albumima’ iz pera raznih autora, što se od strane izdavača i u kojem smjeru afirmira. Iz pozicije naručitelja, čitaj udruga, festivala ili entuzijastičnih izdavačkih projekata, takve kolekcije služe više kao dokumentacija scene s naglaskom na subjektivni ton i kolektivno sjećanje nego li su pamtljiva literarna djela.
Hrvatska literarna pop scena ima daleko bogatije predloške za književnu produkciju koja se
bavi popularnom (pop/rock) glazbom i to ne samo kao dokument vremena nego kao aktivni
sudionik kulturne memorije i slušalačke prakse.
Knjige koje sviraju
Albumi su u prošlom stoljeću bili objekti koje vrijedi analizirati, slušati i voljeti, ali i o kojima vrijedi pisati ozbiljno. Kako se vremena mijenjaju tako uz albume to isto zaslužuju ili samo pjesme, koncerti, video spotovi, ine kreativne pojavnosti izvođača o kojima je spomena. Pojavljivat će se sve više hibridni formati koji će kombinirati tekst i playlistu/CD/QR-kodove za streaming što je direkt refleksija promjene načina konzumacije glazbe pričem knjiga više nije samo čitanje nego i ‘slušateljski alat’. Kolektivna kanonizacija lokalnih verzija globalnih mantri i koncepata na foru ‘1000 albuma koje morate poslušati’ nude nacionalne i regionalne oblike koji predstavljaju pokušaj stvaranja sličnih popisa relevantnih regiji.
Takvi almanasi često kombiniraju komercijalne, ne osobito referentne kritičke, fanzinske i fanovske kriterije više orijentirane na iskustvo slušanja (performativni, osjećajni aspekt pjesme/albumа) nego biografske ili tehničke detalje. Autorima su albumi ‘prostorno-vremenski objekti’ pa formatom, izdanjima, omotima, medijskim kontekstom pokušavaju konceptualno vjerno preslikavati fenomen ‘fanbase almanaha’ koji urednički kreću od interesa fanova (LP kolekcionara, forumaša, playlist ljubitelja) i sve češće dominiraju produkcijom knjiga o albumima ili u budućnosti pjesmama, spotovima, koncertima.
Umjesto zaključka, potražite favorite među spomenutim u tekstu pa uz selekcionirani popis
literarnih djela o domaćoj pop glazbi vrijedan nalaska, čitanja, istraživanja uz tendenciju
prognostike navika i dinamike izdavaštva, provjerite ima li smisla i prostora za vašu pažnju i čitateljski angažman. A sutra možda i stvaralački. Prostora zasigurno ima. Ima li i publike?
Fotografije: Pexels