Danas ostatak civiliziranog svijeta slavi uspomenu i dugo sjećanje na prepoznavanja Dore Luxemburg, Aleksandre Kolontaj i Clare Zetkin kao amblema jednog od najvažnijih društvenih buntova prošlog stoljeća. I onih radnica, švelji i krojačica koje pedesetak godina još unatrag, 1857. nisu više mogle ni htjele u sebi pjevušiti ‘Sjedila sam za mašinom šila sam…’.
Ne nužno da im u 21. stoljeću umjesto tadašnjih mašina zamišljate šmajsere u rukama kojima će poput Ljubiše Samardžića, Bate Živojnivića, Charlize Theron, Linde Hamilton ili Mille Jovovich poredati i sašiti maskulinum kad im ne klekne dovoljno ponizno na koljena. Ali ponekad nije ni daleko od picture this momenta. Već ovisno o kulturološko socijalnom plemenu na kojem ih mapirate.
Prkosne kad se drugi nisu usudili
Tadašnja siva socijala i bujanje femina pokreta s pokušajem bar teoretskog niveliranja prava na jednakost i kulturno ophođenje s pripadnicama jačeg, evoluiranijeg, smislenijeg spola, počela je korijenski oblikovati potrebu za dokidanjem opresije nad estrogenkama. Jednakim intenzitetom i potrebom klasnog izjednačavanja kako je trebalo činiti istoznačnim poveljama za zaštitu osnovnih rasnih i ljudskih prava ili pak niveliziranja ekonomski bioloških kasti među bogatima i onima manje bogatima.
Onako kako je Rosa Parks bila prkosna Crnkinja kad se drugi nisu usudili i kad je trebalo i kako su Nadja Tolokinokova, Maria Alyokina, Yekaterina Samutsevich a ka Pussy Riot jednu supkulturnu alter electro punk skupinu iz Moskve digle do razine globalnog sinonima za borbu kontra režimskih diktatora.
Dakle, crnci, cigani, pederi, lezbe, siromašni i žene. Povucite znak jednakosti.
Postoje u prvim godinama druge dekade 21. stoljeća još uvijek mrljavi dijelovi svijeta u kojima se pravo na njihova prava dovodi pod upitnik i nemilice se, gotovo frenetično i histerično briše gumicom one dvije paralelne linije koje će u egzaktnoj znanosti poput matematike reći da je skor jednak. I da je rezultat nedvosmislen i neupitan. Poput Amerike kad jom vladaju likovi poput vlasuljara Trumpa. Ili Hrvatske kad jom stoluju likovi poput, pokoj mu kombinacijama, Bandića. Ili pokoj mu plavim očima i šminkersko saloonskom wannabe frajerizmu, Milanovića.
Same su si krive, uglavnom
S takvim maketicama mačizma i prigušenog seksizma zemlja se zove Rvacka. Ima je na svim mapama svijeta. Ona je kad se želi staviti znak jednakosti uz divno more, prekrasnu obalu, raj na zemlji, sportske uspjehe i korijenski idiotizam, neumnost i maloumnost ispodprosječno nezainteresiranog građanina i građanke za bilo što osim vlastitog materijalnog probitka. Tu se na isti prigodni datum slavi Dan sjena. Rimuje se. I to je dosta učtivo od mužjaka koji su naučili civilizirano obratiti pažnju.
Ženama se pobriše pod tu i tamo, spusti im se koja seksistička fora u boljem slučaju, prokomentira poza u kojoj bi je muški dominum rado gledao na koljenima ili sleđa, opali se pokoja edukativna triska ili im se obeća napredak u karijeri kad dozvole znojenje nečijih mlohavih mošnji nad svojim utegnutim i mladim, lijepim tijelima. No photoshop.
Same su si krive, uglavnom.
I to čak ne dolazi iz tastature neke zagrižene feministice niti osobito nadrkanog ili nezadovoljnog mužjaka u potrazi za brzom simpatijom. Jok. Samo aktivnog promatrača koji gleda trag Jelene Veljače i žena i djevojaka koje u tuzemnom prostoru pokušavaju raditi razliku i ostavljati trag. Uspijevaju li i koliko to će biti za nekoliko dekada procijeniti. Ali, ono što je bitno jest da ne šute. Štogod mislili o taktikama njihovih borbi ili skretanja pozornosti. Svemu što ne ostane na online statusima i komentatorima.
Naravno da nije baš toliko ružno i nije pravilo.
Kada žena još uvijek biva – samo žena
Ima iznimaka koje smrdavaju koncept neravnopravnosti i nekulture prosječnog homo croaticusa i homo balcanicusa nad ženama. Ali, zagrebete li površinu i ufate se malo dublje od onoga Sretan dan žena uz hashtag #samoljubav, otkrit ćete dosta momenata u kojima žena u muškom društvu i konzervativnom patrijarhatu još uvijek biva – samo žena. Predmet ljepote. Predmet obožavanja. Predmet seksualnih i inih fantazija. Ali još uvijek ipak samo – predmet. Objekt. Ne subjekt. Stvar.
Da, bilo je predsjednica. Da, ima ih u politici, na liderskim pozicijama. Da, komplimentira im se mozak. Da, divi im se ljepoti.
Ali još uvijek živimo u državi u kojoj postoji potreba za imanjem Nacionalnog tima za sprečavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. I njihova ravnopravnost nije nešto što je po samom biološkom korijenu i osnovama kulture, logike, you name it – samorazumljivo. Još uvijek živimo u zemlji u kojoj se prema službenim podacima odnosnih Ministarstava svake godine 21. stoljeća godišnje prijavljuje preko 20.000 slučajeva nasilja u obitelji. Ubijenih je 30-50 godišnje. Na svako prijavljeno ide 10 neprijavljenih žrtava obiteljskog i 20 neprijavljenih žrtava seksualnog nasilja. Govorimo o stotinama tisuća žena na uzorku od nešto manje od 4 milijuna neodseljenih Levatica i Levata.
I sretan dan Vašim mužjacima koji vas respektiraju i cijene
Odšutjet. Dat koji trenutak da se slegne. Pa opet procesuirat brojke. Probat zamislit tu načelnu jednakost.
Danas kad napišeš Sretan Dan žena ne bi se trebao osjećati glupo. Dapače, trebalo bi se osjećati glasno, najglasnije moguće, dok ne promukneš i ne podereš pluća.
Sretan dan i dani svim dragim, najdražim i manje dragim ženama, majkama, bakama, kćerima, sestrama, suprugama, friendicama. Da nikad niste ostavljene, zapostavljene, obespravljene, zaboravljene, udarene, nasamarene, prevarene. Da nikad niste ljubavnice niti ičije sjene nego the vrsta, moćne, sretne, zadovoljne žene stijene. I da Vam dan potraje 365 dana.
I sretan dan Vašim mužjacima koji vas respektiraju i cijene. I priznaju kao naprednija, pametnija, organiziranija, biološki evoluiranija bića i ne osjećaju se pritom ugroženi od toga da nisu ravnopravni s Vama. Tko god Vam poželi manje, štiklom u loptice, mir u srce i osmijeh na lice. Hodat uspravno i gazit nemilice.
Girl power.
I stisnuta šaka da je lakše čuje i duže odjekuje do face svakog mužjaka.
Koji Vam je danas zaboravio čestitati Dan sjena. Ili je smatrao da nije potrebno. Jer ste ravnopravne.