Subota, 23 ožujka, 2024

Pop Cooltura: The Rolling Stones i U2 iz Spherea: Mrtva trka za poziciju nedodirljivih nostalgičara i preprodavača forme u nedostatku sadržaja

Ono što je bjelodano u slučajevima spomenutih rock and roll institucija i Stonesi i U2 samo prokazuju tugu ljudi nekritičnih i nesposobnih pomiriti se s protokom vremena i pristati na činjenicu da trženje nostalgije na placu nije do trženje magle mimo istog

Na primjeru recentnih radova neupitnih klasika rock and rolla i pop kulturnih artefakata više prošlog nego tekućeg stoljeća, dvije brit otočko amerikanizirane glazbene institucije, The Rolling Stonesa i U2-a, sjajno očituju završne etape jednog vremena i epohe.



Zamjena vremena autorstva i sadržaja namjesto vremena formi i vizualnih podražaja.

Izvrsni prvi singl preživjele dvojice originalnih i trećeg long time Stonesa, stvar “Angry“ kojim podsjećaju na “Start Me Up“ vremena s početka Osamdesetih, energiju jednostavnosti riffa, a kojim su krenuli najavljivanje “Hackney Diamonds“, posljednjeg studijskog albuma karijere, podijelio je zajednicu ljubitelja benda i ignoranata. Od hvalospjeva do pokuda samo je jedan check in na internetima i profilima po društvenim mrežama, kao i po referentnim medijima. Ljudima je genijalna energija 80.-godišnjih staraca ili im je jedna od najgorih singl stvari kompanije. U video spotu s fora catchevima omota albuma i skakanja mladih verzija Stonesa s billboard plakata baza kupovanja pažnje je drive by mlade glumice Sydney Sweeney, platinaste plavuše koja krade show.

Skrivena uloga Stevieja Wondera

U školski stereotipnom nastavku bjelačko claptonovskog bluesa “Sweet Sound Of Heaven” kojim su se dotakli perioda starta Sedamdesetih i “Exile On A Main Street” albuma, Lady Gaga je ubila vokalnom interpretacijom. I s pozicije back pjevačice skrenula pažnju upravo onoliko koliko je pjesma neimpresivna da je mogla dozvoliti takvo isticanje. O još skrivenijoj ulozi Stevieja Wondera u pjesmi dovoljno je iskoristiti mu prisutnost za PR. Uz iole manje shematski i školski postavljeno opipavanje pulsa sebe iz prošlih svršenih vremena, die hard fanovi doživljavaju i čuju stilsku vježbu kao dokaz da starci nisu za otpisivanje, dočim oni manje impresionirani kultom Stonesa mogu zijevnuti od starta do kraja pjesme, pristojno pljesnuvši na dijelu kad dođu do kraja.

Na istom modelu su Bono, The Edge i kompanija, minus originalni bubnjar Larry Mullen Jr koji se oporavlja od operacije, ali kako show must go on mijenja ga stanoviti Bram van der Berg, otpočeli seriju vizualno impresivnih koncerata po Las Vegasu. U ovalno dizajniranoj Sphere kupoli će od 29. rujna do 16. prosinca održati rezidenciju od 25 nastupa slavljenja trideset godina starog remek djela “Achtung Baby”.

Simboli jednog vremena

Fanovi jedva dolaze do daha i doista s vizualne strane U2 su koncertno uvijek pokušavali gurati naprijed ispitujući mogućnosti što efektnije prezentacije njihova rada. Rezidencija u Sphereu je next level od onoga što su nekad Sinatra i Elvis predstavljali u zalaznim fazama karijere predstavljali, ali je znakovito kako sve te megazvijezde kad im škripi s pjesmama utjehu pronađu u Las Vegas neonima. Od notornih pop grla Mariah Carey, Celine Dion, preko velikih autora poput Princea tj. Simbola u to vrijeme, Las Vegas se pokazao solidnim grobljem muza muzičara. Namjesto kojih su predstavili neone i blještavilo. Na (ne)sreću uvijek je dovoljno onih koji će graknuti wow.

Kako u novom mileniju već godinama jedva spajaju pjesmu s pjesmom koju uspijete zapamtiti par minuta nakon preslušavanja, moraju se koristiti mahom krivim managersko promotivnim trikovima zadržavanja pažnje (debakl s novim albumom u iPhoneovima, kadrinalni prearanžirani coveri pjesama u kojima su popustili i PR nametnicima poput Hausera ukazanja).

Dan dva prije istog lansirali su “Atomic City”, novi singl koji je sadržajem refleksija otužnog mahanja sebi samima iz vremena kad takve stvari ne bi ni približili repertoaru već ih ostavili kao sheme za zagrijavanje na probama. Detaljnije o stvarima u rubrici recenzija i kritika.

Ono što je bjelodano u slučajevima spomenutih rock and roll institucija i Stonesi i U2 samo prokazuju tugu ljudi nekritičnih i nesposobnih pomiriti se s protokom vremena i pristati na činjenicu da trženje nostalgije na placu nije do trženje magle mimo istog. Vrijeme ne mora biti niti prijateljem niti neprijateljem, a niti sucem. Njihovo je autorsko vrijeme prošlo.

U nemogućnosti sudjelovanja uzbudljivim novim stvarima (jer glazbenici su ono čime se predstavljaju), recikliranje sebe samih iz potentnih vremena svakako je dozvoljena rabota.

Wow. 😉

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime