Nova sezona emisije ‘The Voice Kids Hrvatska’ u prime timeu HTV-a, launchana baš na prijelazu godine, načelno donosi svježu notu u popularnu karaoke franšizu do jučer anonimnih ljudi/djece iz susjedstva koji pjevaju poznate melodije i hitove, a koja se nakon višegodišnjeg uspjeha verzije za odrasle odlučila prebaciti fokus na mlade talente.
Davanje i rezerviranje prostora djeci koja prelijepo pjevaju čini se logičnom, potrebnom, pa čak i neizbježnom odlukom obzirom da se od gašenja Cmrkova ‘Turbo Limach Showa’ nije nudilo sličnih varijanti ‘Muzičkih Tobogana’ na hrvatskim televizijama. Bar ne na nacionalno iskomuniciran način važnosti projekta i produkcijskog nivoa ovog tipa. Istovremeno, show otvara niz pitanja o stvarnom utjecaju ovog formata na najmlađe sudionike i širu publiku te obuhvaća li u nastavcima i gerijatrijski vid populacije. Stoga se, nakon dokidanja selekcioniranja talentirane djece, valja nadati ‘Voide Olds Hrvatska’ za sve umirovljenike i vox populi iznad recimo 75, kojima proteze i gebisi neće ispadati iz usta prilikom pjevanja njihove verzije ‘Sjaja u travi’.
View this post on Instagram
Dotad, natrag na mlade na kojima svijet ostaje neupitno, ali koliko i hrvatska estrada?
Prvo, ne možemo zanemariti učinkovitu formulu emisije. ‘The Voice’ sa ili bez Kidsa se oslanja na visoku produkcijsku vrijednost, emo pričice i sličice natjecatelja i naravno, vokalne sposobnosti sudionika. Djece osobito. Tko može odoljeti dječjoj iskrenosti, zaraznom smijehu i sirovom talentu malenih bića? Publika je gotova i neizbježno osvojena, a kritike pjevačkih sposobnosti nisu učinkovite niti poželjne – i to s dobrim, prvenstveno pedagoškim, a potom i ljudskim razlogom.
Nitko od ‘žiranata’ (Vanna, Tolja, Mia Dimšićka i Gobac) neće klincima niti pokušati afirmirati kritike, već će se sve svesti na oduševljenosti ‘unesenim emocijama u glasu’, ‘davanjima sebe’ i sličnim višebeznačajnim floskulama kojima članovi žirija potkrjepljuju nedostatke konkretnih voice coachevskih argumenata, stvarnih etiketa i epiteta koji pripadaju ljudima koji lijepo pjevaju tuđe pjesme. Djeci.
View this post on Instagram
Fokus na talent, rad i trud ovdje je jasniji centarpoint nego u bilo kojem drugom formatu. Osim što se talent dokida u njegovanju kulture imitata i reinterpretacije tuđeg. Dovoljno je imati sluha, biti u tonalitetu i prirodno pridodanu ugodnu boju glasa, da bi se svršavalo nad ne znam kakvim talentom i bogomdanim nadarenostima. Koje to nisu. Djeca lijepo pjevaju. Točka. Samo ili ne samo. Ali, djeca. Lijepo. Pjevaju. Bravo. Nisu Mozarti, Taylor Swiftice, Billie Eilishice, Miley Cyrusice. Ni Severine, Badrićke, Vanne, Dimšićke, Tolje, Lozari, Žakovi. Nasreću.
Djeca. Lijepo. Pjevaju. Točka. Do punoljetnosti ne treba dalje.
Korijen problema nastaje kad razmislimo o dugoročnim posljedicama ranog estradiziranja djece i nedovoljnim pedagoškim štitovima neafirmiranih klinaca od očekivanja i dodira popularnosti. Što ovakav show čini dječjem samopouzdanju i njihovim očekivanjima? Iako voditelji, suci i roditelji naglašavaju da je ‘važno sudjelovati’, format natjecanja neizbježno stavlja pobjedu u prvi plan. Djeca u predškolskom i osnovnoškolskom uzrastu još uvijek razvijaju emocionalnu otpornost, a suočavanje s javnim uspjehom ili neuspjehom može biti dvosjekli mač. Pobjednici dobiju svoje trenutke slave, ali što je s onima koji ispadnu? Je li ta rana lekcija o neuspjehu stvarno korisna za njih ili potencijalno preteška?
Velik dio odgovora leži na normalnosti obitelji lišenih ambicioznih i kompetitvnih roditelja koji djeci njeguju duh zabave bavljenja pop kulturom u segmentima koji ne dokidaju smisao u svjetlima pozornice, nego druženju s generacijom i lišavanju ili bar potiskivanju natjecateljskog segmenta u treći plan.
Gdje prestaje umjetnost, a počinje industrija?
Estradizacija dječjih talenata nosi i određenu dozu komercijalizacije. Naivni dječji snovi o pjevanju i izražavanju emocija kroz glazbu lako se mogu pretvoriti u hladnu industriju koja počinje diktirati što je ‘popularno’, što se ‘prodaje’ i kako se ‘gradi karijera’. Mnogi mladi pjevači koji su zablistali u sličnim showovima kasnije nisu uspjeli održati karijeru jer industrija jednom kad ih potroši, galopira dalje. Još jedna zamka ovakvih formata jest implicitna poruka koja se šalje gledateljima i natjecateljima – da je talent sve što je potrebno za uspjeh. To ignorira važnost rada, strpljenja, obrazovanja i vremena potrebnog za sazrijevanje.
Prečac do uspjeha možda je primamljiv, ali rijetko vodi dugoročnom zadovoljstvu. Uostalom, pogledate li samo omjer natjecatelja svih karaoke ‘voice’ showova na svim hrvatskim televizijama (HTV, RTL, Nova TV) posljednjih dvadesetak godina do
danas, na prste jedne ruke je nabrojati doista uspješne pjevače producirane tim showom. Na više tisuća ljudi jedina sigurna je Natali Dizdar. Ostatak kaska marginama B ligaštva.
View this post on Instagram
Svijetla strana priče je klasična varijanta kako će ‘The Voice Kids’ inspirirati djecu diljem Hrvatske da se bave glazbom, umjetnošću i kreativnim izražavanjem. Što nije pjevanje tuđih pjesama u tonalitetu već kreiranje vlastitih pjesama, a to im nitko u The Voice Kids ne govori. Kroz sudjelovanje u showu, mladi pjevači mogu naučiti procjenjive lekcije o timskom radu, prihvaćanju kritike i osobnom razvoju. Dobar mentor može im pokazati kako razvijati svoj talent na zdrav i konstruktivan način, neovisno o ishodu natjecanja, a koliko su ‘žiranti’ dobri pjevački pedagozi, mentori i doista adekvatne osobe za prosuđivanje dječkih pjevačkih talenata, a koliko tek dobro pozicionirani prema urednicima HTV-a – i to je za namignuti.
Može li glazbeni show za djecu biti više od natjecanja?
Ključno pitanje svakog showa, ali osobito ovog koje komunicira najvrjedniji segment društva – the djecu – kako balansirati istaknute prednosti i mane? Možemo li stvoriti i ponuditi novi format koji neće potencirati natjecateljski pritisak već stavljati naglasak na zajedništvo, kreativnost i radost stvaranja glazbe? Ili je samo natjecanje suština onoga što show čini privlačnim? HTV, kao javna televizija, ima dodatnu odgovornost voditi računa o dugoročnom utjecaju na mlade sudionike i publiku, ali obzirom na već godinama patentirani sustav neodgovornosti i upitnih edukativnih rezultata, The Voice Kids Hrvatska je, prema izlučnim emisijama, jednako postavljen kao glazbena emisija odraslih za djecu, daleko više nego kao ornament nezaboravne zabave gledatelja mimo krugova obitelji malih natjecatelja.
Koji. I. Dalje. Prekrasno. Pjevaju.
View this post on Instagram
Pa do patentiranja ili feniksovskog uskrsa Siniše Cmrka s nekim Turbo Limačem za 21. st. ili pak širenja meke na The Voice Olds, koji je prema pobuđenom netom završenom novogodišnjem programu prvi red ciljane publike HTV-a, jednako je važno ne zaboraviti širu sliku jer iza svakog djeteta koje stoji na pozornici stoji cijeli životni put koji tek treba oblikovati. A pjevanje Žakovih pjesama nije najedukativniji start up nekih novih klinaca. Mark my words. Nije. Djeca predivno pjevaju. Počnimo i zasad ostanimo na tome.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube