Za potrebu ovog teksta po netom završenim stvarnim događajima ubojica ženska osoba i ubijeni muškarac neće imati ID imena. Samo spol.
Aktualno ubojstvo i zločin na alternativi spaja nož, razmirice i krv na betonskom podiju. Smrt u prostoru slobode. Zagrebačkoj alter skvotovskoj Mediki. Zvoni kao oksimoron, ali se dogodilo upravo tako. Žena je izbola muškarca. I sad više ništa nije apstraktno. Muškarac je mrtav, žena je u pritvoru. Kad završe suđenje će u zatvor, jučer je bila na Potjeri.
Zagrebačka Medika, utočište za sve one koje mainstream proguta, ispljune i zaboravi, ili ih se nikad niti ne dohvati, preko noći se prometnula iz šarenog polisa kreativnog otpora u tamnu zonu brutalnog nasilja. Alternativa je postala naslovna vijest. Ne zbog glazbe, izložbe, antifa predavanja ili permakulturne radionice te dvojbenih i rubnih performansa, već ubojstva.
View this post on Instagram
Medika je dugo bila neki gradski rubni simbol, nešto kao more punk i more hc Močvara. Skvoterski ideal, melting pot i meeting point. Ruševina pretvorena u mikro zajednicu. Ne samo klub, već punkt načelnog otpora protiv kapitalizma, sistema, komercijalizacije, svega ‘normalnog’.
Bio si čudan? Medika.
Nisi se uklapao? Medika.
Imaš bend koji svira hard core noise o ukidanju granica? Medika.
Seksualna sloboda, queer, hardcore, raverski underground, veganski gulaš u haustoru, mural Che Guevare, prst u oko establišmentu – opet Medika.
Sve do jučer.
View this post on Instagram
A nakon krvavog događaja, sad je sve na stolu. I odgovornost. I hipokrizija. I pitanje koliko je ova alternativna scena doista bila alternativa? I kome, čemu je alternativna? Hipodromu? Mimohodu? Koliko je institucionalizirani anarhizam financiran iz istog onog proračuna protiv kojeg viče s megafona? Nije popularno dovoditi u pitanja alternativni establishment, jer nedodirljivost je sexy s bilo koje strane establishmenta.
Alternativa je neupitna. Nužna. Kad je konstruktivna, kreativna i kvalitetna. Ali i alternativa ima alternativu
Medika, kao i mnoge slične inicijative, preživljava na mrvicama koje joj dodijele gradske vlasti postajući kontrakulturnim simbolom, ili pamfletom i opravdanjem za parazitiranjem na ideji ‘otpora’. Sistemu koji ga tolerira i djelomično hrani. Gradski i državni proračuni za alter kulturu godinama su, pogotovo pod novom progresivnijom garniturom u Zagrebu, osiguravali sredstva za program koji je tobože izvan sistema, a zapravo mu fino sjedi u budžetskom džepu. Ironično? Ne. Realno. Sustav voli znati gdje mu je alternativa, pogotovo ako je može administrativno uokviriti i financijski pripitomiti. I zatvoriti ladice.
I nije problem u tome što alternativna scena dobiva pare. Treba ih dobivati. Treba ulagati u slobodne zone, eksperimentalnu umjetnost, kulturne prostore koji nisu samo prostor, već zajednica. Ali problem nastaje kad se ti prostori počnu zatvarati u sebe. Kad im samodostatnost postane alibi za izostanak osnovnih civilizacijskih normi. Kad tolerancija preraste u ravnodušnost. Kad sloboda preraste u kaos. Kad se u klubu koji promovira nenasilje dogodi – smrt.
Ubijanje u Mediki nije samo čin pojedinca. Istovremenski je pukotina u sustavu. I onom službenom i onom alternativnom. Znak da nismo imuni. Da skvoteri, pankeri, umjetnici, radnici, queeri, studenti, svi koji se okupljaju pod šarenom zastavom Medike nisu izvan društva. Oni su društvo. I kao takvi – odgovorni.
Redefinicija scene traži i redefiniciju alternative te povratak etici
Drugi pol sustava pitat će s pravom zašto dajemo i odvajamo pare onima koji ne znaju održavati osnovni red? Oni iz alternative će vikati ‘ne generalizirajte, to je izolirani incident’. Ali istina je negdje između. I bolna je.
Ako alternativa želi opstati, mora sama sebe čistiti. Moraju postojati mehanizmi zaštite. Moraju postojati granice. Mora postojati red, ma koliko neuredan bio. Inače alternativa prestaje biti prostor slobode i postaje prostor opasnosti. Smrt u Mediki stoga nije samo smrt jednog čovjeka, već smrt ideje da je moguće graditi paralelni svijet u srcu sistema, a ostati netaknut njegovim demonima.
Vrijeme za reset nije poslije tragičnih evenata poput recentnog ubojstva. Redefinicija scene traži i redefiniciju alternative te povratak etici, ne samo estetici otpora.
Jer ako i alternativa postane ubojita, što nam ostaje? Hipodrom? Zar opet?
Fotografije: Pexels