Lorelai i Rory Gilmore su za mene savršen televizijski tandem majke i kćeri. Jer da, gledala sam ih na televiziji, a sada ponavljam lekciju na Netflixu. Fiktivan tandem, ali zanimljiv i
danas, i to točno 25 godina nakon emitiranja prve epizode. Na televiziji. Kako je moguće da serija koja je svakidašnja, bez velikih adrenalinskih skokova preživi tako dugo? Mislim da je
mene privukao njihov različit imidž, ali sličnost identiteta i vrijednosti, britkost i obrana
vlastite pozicije, a onda opet kad je kriza, dubinska odanost i prisutnost. Odnosno kad danas razmišljam o tome zašto nakon 25 godina s još većim guštom ‘ponavljam gradivo’, uz nostalgiju za toplinom toga doba, čini mi se da je to razlog.
Rory, šesnaestogodišnjakinju koja se doima odraslije od većine odraslih, i Lorelai, njezinu mladu majku koja ju je rodila s istih tih šesnaest. Prazne šalice kave, britko nadmetanje, svakodnevne situacije, zapleti i raspleti sve je to prikazano kroz život u u idiličnom gradiću Stars Hollow u Connecticutu, gdje Lorelai Gilmore, samohrana majka, odgaja svoju šesnaestogodišnju kćer Rory. Kada Rory dobije priliku pohađati elitnu školu Chilton, Lorelai se mora ponovno povezati sa svojim emocionalno odsutnim roditeljima i tu onda kreću sve boljke života u zajednici, makar ne doslovnoj, barem što se mame/bake tiče.
View this post on Instagram
Što nas uči odnos Gilmorica?
Teme su svakodnevne, ali na tragu one narodne da jabuka ne pada daleko od stabla. Njihove razlike su istodobno i njihove rane, a sličnosti Rory i Lorelei stabilan izvor međusobne potpore. Serija briljira u izvlačenju oštrih kontradikcija iz krajnje različitih naravi Gilmorica, pokazujući na jednostavan ali precizan način, kako volimo jedni druge, kako nas trigerira ono što zamjeramo roditeljima, ali i kako ih zrcalimo, često baš u onome od čega želimo pobjeći. Jabuka može izgledati posve drugačije, a ipak pasti vrlo blizu stabla. Lorelei i Rory se vole, ali i ranjavaju, u njihovim se odnosima prelamaju očekivanja, razočaranja ali i kompromisi i to i oni naslijeđeni, ali i oni odabrani. I tako je svima nama. Neke stvari prihvaćamo po navici, jednostavno zato što smo ih svjesno ili nesvjesno naučili od svoje mame ili neke druge žene iz obitelji. A neke kompromise odaberemo same, jer nam (ne) može biti.
View this post on Instagram
Čini mi se da je kod svake serije koja nam ‘klikne’ ljepilo emocija koja pogodi gdje ne očekujete. One neke male scene koje pamtimo. Meni je mikro priča iz epizoda s kraja 4.
sezone i početka 5. sezona i danas ostala u sjećanju. Radi se o sceni na početku 5. sezone
kada Rory sva jadna i nikakva dolazi kući. Sjeda s Lorelei na kauč, jedu kinesku hranu,
potpuno su usklađene, od boje majice do slične frizure. Gledaju televiziju, razgovaraju o
nečem nevažnom, o sceni na ekranu, ali o onome što Rory stvarno boli ne kažu ništa. A u toj tišini je zapravo sve. Podrška, i to onako zgusnuta podrška, ljubav, toplina, prisutnost koja ne traži riječi. Scena dolazi nakon što Rory, krajem četvrte sezone, spava sa svojim bivšim dečkom Deanom, koji je tada već oženjen Lindsey. Nesretan je, kaže da je to bila greška, ali Lorelai ih ‘uhvati’. Uslijedi svađa, s onom rečenicom koja zvoni kao sud: ‘He’s married, Rory. You just slept with a married man.’ Rory zatim odlazi s bakom u Europu, vraća se, a Dean ju izbjegava i emocionalno negira. Rory pati. I onda, na kraju druge epizode pete sezone, dolazi ta scena s hranom, kaučem i tihom, dubokom odanošću između majke i kćeri, prizor koji se ne zaboravlja. Kad bih imala kćer, voljela bih biti takva mater.
View this post on Instagram
Nije savršeno, ali je stvarno
Serija Gilmore Girls izvorno se prikazivala od 2000. do 2007. godine, ali tada nije bila veliki hit. Nije uspjela dosegnuti široku publiku, iako je imala svoju vjernu nišu obožavatelja. Mislim da je atmosfera, odnosno način kako su se ljudi u tom idiličnom gradu odnosili jedni
prema drugima, britki razgovori između Rory i Lorelei, rituali ispijanja kave, sporost i ugodnost života sve je to duh doba koje danas djeluje idilično, gotovo sporo i mirno. Tada je to bilo valjda normalno, danas mi je nostalgično. Stars Hollow, u kojem žive, zapravo ne postoji, serija je snimana u Warner Bros studiju u Kaliforniji. No, šarm serije je preživio
kulisa. Od završetka emitiranja pa do pojave Netflixa 2014. godine, Gilmore Girls je živjela
zahvaljujući usmenoj predaji, posuđivanju DVD-ova i nostalgiji. A potom je serija Amy
Sherman-Palladino dobila nepisani status jedne od najtrajnijih televizijskih klasika Y2 K ere,
razdoblja 2000-tih koje mi danas djeluje britko, ali uvažavajuće. Nema toliko skandala i
adrenalinskih potjera za pažnjom publike.
View this post on Instagram
Gilmore girls za mene je pozornica na kojoj se se bore identiteti, očekivanja, nasljeđa. A ipak, nakon svih svađa, tišina, zagrljaj, isprika, kad Rory i Lorelai sjede jedna naspram druge zrcale ono što ostaje. A to je trajnost veze, povezanost, koja nije savršena. No niti treba biti. Svršeni imidž ionako ne može glumiti realnost, jer život nije ravna crta.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube