Mnogi miješaju Naomi Klein i Naomi Wolf. Na prvu, jasno je zašto. Isto ime, sličan izgled, barem na fotografijama za promociju. Obje su napisale generacijski važne bestselere (The
Beauty Myth i No Logo), obje su se kretale između novinarstva, publicistike i javnih nastupa, obje su govorile ‘u ime generacija’. Nekad je bilo tako. S vremenom je među njima sve manje sličnosti. Dok Klein ostaje dosljedna kritičarka kapitalizma i novih oblika moći, Wolf je otišla u područje teorija zavjere. No evo malo detaljnije.
Prva Naomi – Naomi Klein
Od samog početka piše protiv logike sustava. No Logo (1999) postao je globalni manifest protiv korporativne kulture, knjiga koja je raskrinkala kako brendovi koloniziraju i javni i intimni prostor. Tenisice tako nisu samo obuća, nego ulaznica u imaginarne zajednice. Nakon toga, Klein je nastavila sustavno i precizno. U The Shock Doctrine (2007.) pokazala je kako se krize koriste za uvođenje neoliberalnih politika, a u This Changes Everything (2014.) suočila je publiku s klimatskom krizom. Danas analizira digitalni nadzor i nove propagandne obrasce.
View this post on Instagram
Meni je i dalje zanimljiva i inspirativna. Njezin stil spaja terenski rad, arhivsko istraživanje i
popularnu naraciju. Raskrinkava usidrene priče interesnih skupina i to jasno, dostupno različitim publikama, zato njezine riječi imaju težinu. Snagu dobiva iz činjenica, istraživanja i dosljedne vrijednosne pozicije. To ne znači da su njezine teze neprikosnovene; naprotiv, često izazivaju rasprave. No vjerodostojnost ostaje jer Klein ne bježi u zavjere niti se skriva iza clickbait šuma. Radi predano, prikazuje podatke i argumentira jasno. Svidjelo se to nekome ili ne.
Druga Naomi – Naomi Wolf
U devedesetima je bila jedno od najsnažnijih imena feminističkog pokreta. Mit o ljepoti (1990.) razmontirao je industriju ljepote kao polje represije, pokazavši kako ideali vitkosti, mladosti i savršenstva postaju mehanizmi kontrole nad ženama. Knjiga je prevedena diljem svijeta, a Wolf su mediji slavili kao novu intelektualnu zvijezdu. Sljedeće knjige (Fire with Fire, Promiscuities) nastavile su širiti feministički diskurs trećeg vala, spajajući osobno iskustvo, politiku tijela i seksualnosti. No potom je uslijedio zaokret. U The End of America (2007.) upozoravala je na eroziju demokracije pod Bushom, ali način na koji je nizala povijesne paralele mnogima je djelovao senzacionalistički.
View this post on Instagram
Tijekom pandemije postala je zvijezda alt-right podcasta i YouTube kanala, pa čak tvrdila da bi ‘urin i izmet cijepljenih ljudi trebalo odvajati od općih kanalizacijskih zaliha dok se ne utvrdi njihov utjecaj na necijepljene’, a i Twitter ju je u nekom trenutku suspendirao (theguardian.com). Naomi Wolf, koja je u ranim radovima oblikovala generaciju feministkinja, danas je sve češće kritizirana kao autorica bez istraživačke discipline. Knjiga Outrages diskreditirana je nakon što je BBC-ev intervju pokazao kako počiva na pogrešnom tumačenju viktorijanskih zakona o homoseksualnosti. Svašta je ona još izgovorila i pustila u svijet kao informaciju, mediji je i dalje spominju jer šokira. Ali njezine ideje više ne mijenjaju svijet, nego ga zamagljuju.
Zamjena imena postala je simbolom krize povjerenja
E sad, odtkud njih dvije zajedno u kolumni. Nisam se toga sama sjetila, nego mi je iskočio tekst o knjizi Naomi Klelin Doppelganger: A Trip into the Mirror World (2023.) i onda sam krenula više proučavati temu. Jer i ja sam ih znala pomiješati. Ukratko, u knjizi Klein piše kako je stalno dobivala poruke i kritike zbog izjava Naomi Wolf. Ljudi su ih miješali i onda
bi Klein optužili na društvenim mrežama za ono što bi izjavila Wolf, na primjer. Klein je
potom to iskustvo ‘zamjena’ pretvorila u širu analizu zrcalnog svijeta dezinformacija, populizma i digitalnih kriza. Na prvi pogled to djeluje kao trivijalna zabuna, ali u eri društvenih mreža, gdje reputacija putuje brže od provjere, zamjena Klein – Wolf pozicinirana je kao simbol urušavanja povjerenja u javni autoritet. Klein je svoj početni antikorporativni angažman razvila u kritiku globalnog kapitalizma i klimatske krize, dok je Wolf krenula putem senzacionalizma i završila u teorijama zavjere, pro-Trump aktivizmu i antivakserskom ekstremizmu.
Svatko ima pravo na svoj izbor; ja i dalje čitam Klein jer mi se čini kako stavove gradi na dokazima i istraživanju, dok izjave Naomi Wolf sve više zvuče kao trač, puno velikih riječi, a malo provjerljivih detalja. A upravo su detalji ono što čini neku tvrdnju uvjerljivom. U tome
je i lekcija našeg vremena: nije dovoljno reći nešto glasno i u pravom trenutku, važno je ostati vjeran činjenicama i odgovornosti prema onome što govorimo. Na kraju se sve svodi na jednostavno pitanje: postoje li provjerljivi detalji koji drže tu priču? Prezenteri se razmeću velikim riječima i perspektivama, ali čim ih pitate za konkretan detalj, postaju defenzivni ili barem suptilno ljuti, jer im rušite konstrukciju. Upravo tada priča otkriva svoju pravu svrhu: nije tu zbog publike, nego da nahrani njihovu moć ili prikrije nemoć.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube