Mentorica je riječ koja dobro zvuči. Topla je, sigurna, obećavajuća. Ali što ona zapravo kome znači? To je jedna od onih velikih, općih riječi u koje svatko učitava vlastito iskustvo ili njegov izostanak. Netko u riječi mentorica čuje podršku i sigurnost, netko autoritet, netko priliku, a netko još jednu hijerarhijsku ulogu, upakiranu u ljepši naziv. Jer tako široke riječi aktiviraju priču, onu koju smo imali ili onu koju smo priželjkivali. Ili onu za koju tek kasnije shvatimo da nam je nedostajala.
Mentorstvo kao odnos, a ne titula
Zapravo, mentorica aktivira potrebu koju gotovo svi imamo, a to je da nas netko vidi, ali ako je moguće, da pritom ne preuzima naš teret (jer nećemo ništa naučiti). Aktivira i potrebu da nas netko podrži, ali ne i kontrolira, da nam prenese znanje, ali ne i da postanemo ovisni o toj osobi. I još puno toga. Problem nastaje kad riječ postane preširoka. Kad znači sve, prestaje biti orijentir. A značenja kojima se ne upravlja, s vremenom gube snagu. Ostane forma, ali nestane sadržaj. I upravo tu, na mjestu gdje je značenje otvoreno, ulazi knjiga Mentorica Snježane Bahtijari. Ne kao konačna definicija mentorstva, nego kao pokušaj da se toj riječi vrati težina. I odgovornost.
Bahtijari ne nudi univerzalne recepte niti obećava brze transformacije. Ne prodaje mentorstvo kao još jedan alat za osobni uspjeh. Umjesto toga, kroz vlastito dugogodišnje iskustvo pokazuje što se događa kad mentorstvo shvatimo kao odnos, a ne kao titulu. Kao proces, a ne kao poziciju moći. Mentorica nije netko tko stoji iznad, nego netko tko stoji dovoljno blizu da vidi, ali i dovoljno daleko da ne hoda umjesto nas, poručuje Bahtijari kroz knjigu. Netko tko razumije da znanje vrijedi tek kad se dijeli, a autoritet ima smisla samo ako vodi prema samostalnosti. Za mene je to smisao, ja bih da mi je bilo tako i da mi uvijek bude tako. Da me tako vide oni koji su u mom životu moji mentori, formalni i neformalni.
Ovo je knjiga koja ne podcjenjuje čitatelja
A što se tiče formalnih, Bahtijari tu ima puno toga za reći. Knjiga Mentorica se bavi stvarima i temama koje svi živimo, ali ih nedovoljno često povezujemo u istu priču. Komunikacija, emocije, vrijednosti, povjerenje, tehnologija, toksična radna okruženja, umrežavanje, zdravlje, rad, pisanje, život. I to nije sve. Bahtijari ne piše o mentorstvu kao o nekoj uzvišenoj, nedodirljivoj poziciji. Nema tu velikih riječi bez pokrića. Mentorstvo se ne prodaje kao čaroban alat za uspjeh. Mentorstvo je proces koji traži vrijeme, strpljenje i odgovornost. Kako mentora, tako i onih koji mentorstvo traže. Knjiga pritom ne bježi niti od neugodnih tema. Toksična sredina se imenuje kao ono što jest, tihi ubojica entuzijazma. Been there, done that. Vjerujem da je većina, barem kratko. U knjizi se empatija razlikuje od samilosti, tehnologija se ne demonizira, ali se odgovornost vraća ljudima. A to nam je nasušno potrebno. Održivost se tretira kao dugoročna obveza, a manje se prepoznaje kao više i sve to i puno više kroz razgovor s nekim tko je prošao puno toga i tko primjerima i uvidima daje smjernice. Jer u konačnici, svi smo jedni drugima zrcalo, a znanje vrijedi više ako se dijeli, jedna je od ključnih misli Bahtijari.
Knjiga Mentorica je dakle prostor. Prostor u kojem se riječ ‘mentorica’ ponovno puni sadržajem, konkretnim situacijama, stvarnim dilemama i jasnom odgovornošću. Prostor u
kojem pita i kakvog mentora želimo, ali i kakvu ulogu sami (pre)uzimamo u tuđem razvoju.
Svjesno ili nesvjesno, svi smo barem nekome nekad mentori. Iskustvo i znanje Snježane
Bahtijari u tom smislu djeluju kao most između riječi i prakse, između idealizirane slike
mentorstva i onoga što ono u stvarnosti može biti. I za kraj, Mentorica je knjiga koja ne podcjenjuje čitatelja. Ne obećava brze pobjede ni jednostavne recepte, ali nudi smisao, kontekst i jasnu poruku da su odnosi, ako su zdravi, najjači alat osobnog i profesionalnog
rasta. I možda baš zato ova knjiga dolazi u trenutku kada više ne tražimo velike riječi, nego odnose koji imaju smisla.
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube