Stanje mog uma na dan završne debate bilo je – iščekivanje. Jedva sam čekala doći kući i u miru (uz kokice) gledati final match. Iako sam znala tko će biti retorički nadmoćniji i barem više dosljedan svom komunikacijskom DNK-u, stvarno sam jedva čekala gledati debatu te večeri. Vjerojatno je tako bilo i onima koji su u studenome prošle godine jedva čekali 15. u mjesecu jer je za taj datum na Netflixu bio zakazan boksački meč Jaka Paula (27) i Mikea Tysona (58). Koga god sam pitala kakve šanse ima Tyson, rekli su mi nikakve – Jake Paul će pobijediti. Logično – jer godine, kondicija i snaga i UFC iskustvo čine svoje. Unatoč tome – gledanost je bila velika.
Dok su neki s uzbuđenjem čekali početak meča, drugi su mu pristupali uz ironičnu mantru: „Glupo je, ali gledat ću”, brojke kažu da je borbu uživo na Netflixu pratilo 65 milijuna gledatelja. Možda nije bila najgledanija boksačka priredba ikada, ali složit ćete se – gledanost je golema, posebno što je sve to bilo prilično bizarno i predvidljivo. Mike Tyson, gotovo ponosno, izjavio je prije borbe: „Ja sam prirodno rođeni ubojica”, naglašavajući time svoju navodnu prednost nad Jakeom Paulom. Možda je vjerovao kako je jači od stvarnosti i sudbine, te da će okrenuti predviđen rezultat u svoju korist. Nije mu uspjelo, pobijedio je Jake Paul, jednoglasnom odlukom sudaca nakon osam rundi.
View this post on Instagram
Došlo je vrijeme za novi fajt
Kako je hrvatsko društvo duboko podijeljeno, a politička komunikacija već dugo tone na niske razine, likove Mikea Tysona i Jakea Paula možemo metaforički preslikati na Zorana Milanovića i Dragana Primorca – ovisno o tome na čijoj ste strani. Jedni vide svog favorita kao nepobjedivog i to glasno ističu u javnosti, dok drugi, s istim uvjerenjem, tvrde suprotno. Gledanost je bila velika. Nakon debate, jedni su tvrdili da je Primorac odnio pobjedu jer je to “očito svakom objektivnom promatraču,” dok su drugi bili uvjereni kako je Milanović dominirao bez premca. Priprema za to jedino sučeljavanje u drugom krugu bila je u skladu s tom polarizacijom.
Dragan Primorac, HDZ-ov kandidat, nekoliko dana prije debate odlučio je postaviti ton: skinuo je sako, zasukao rukave na konferenciji za medije i poslao poruku: “Došlo je vrijeme za novi fajt.” Nedugo potom objavio je TikTok video u kojem ulazi u ring, stavlja boksačke rukavice i poručuje: “Odaberite svog borca. Sad ili nikad.” Cilj je bio stvoriti dojam borca spremnog za direktnu konfrontaciju. Ne čudi, jer je za njega debata trebala biti ključan događaj u ovoj kampanji. Kako je u ovoj predsjedničkoj kampanji prvo započeo graditi imidž kandidata koji ujedinjuje, u drugom je krugu odlučio zaigrati drugačije karte.
Na debatu je došao s namjerom da predstavi borbu u kojoj će izazivati Zorana Milanovića, i u tome je bio dosljedan.
View this post on Instagram
U velikoj mjeri uspio je provocirati svog protivnika, često ponavljajući fraze poput “ovo je laž; istina oslobađa; jeste li spremni odustati od kandidature ako vam pokažem da lažete; Lažete, Zorane / gospodine Milanoviću; Zorane, je li vas sram …” Iako je bio bolje pripremljen, često je propuštao priliku za konkretne i upečatljive poene. Njegovi odgovori bili su previše općeniti, s općim tezama, patosom i retoričkim konstrukcijama. U nekom sam trenutku imala osjećaj kako koristi strategiju neprekidnog ponavljanja optužbi, provokacija i kritika, pokušavajući tako preplaviti Milanovića i publiku količinom negativnih poruka. Hibridna verzija nekog spoja preciznih udaraca i generalnih teza i premisa. Gotovo sam sigurna da je u svakom odgovoru ili replici barem jednom spomenuo aktualnog predsjednika.
Verbalni sukob na razini površnog nadmetanja
U konačnici, fajt iz perspektive Dragana Primorca bio je usmjeren na diskreditaciju, ne i prezentaciju vlastitih ideja i programa. Milanović, poput Primorca, također nije usmjerio debatu na sadržaj i konkretne prijedloge, već na rušenje imidža protivnika. Tijekom sučeljavanja koristio je nadimke poput “japajakalo,” “mutikaša” i “nobelovac”, čime je dodatno naglašavao svoj stil komunikacije bez zadrške. U debati smo vidjeli starog Zorana Milanovića – autentičnog, bez kočnica, onakvog kakvim ga već poznajemo. Ipak, Milanović je djelovao donekle preciznije. Mudrije je koristio taktiku Vrag je u detalju, retorički se prikazao vještijim i prirodnijim od protivnika. Kao i kod suparnika, izostali su konkretni sadržaji i vizija. Bio je standardan, upravo onakav kakvog ga ljudi ili vole ili ne podnose već godinama – definitivno osoba s karakterom.
View this post on Instagram
Sve u svemu, veselila sam se gledanju debate, očekujući fajt, ali i kvalitetan sadržaj. Umjesto toga, dobili smo verbalni sukob na razini površnog nadmetanja – vrh ledenog brijega hrvatske političke komunikacije. U nekim trenucima bilo mi je neugodno gledati. Kao društvo, izgubili smo priliku čuti konkretnu i konstruktivnu raspravu o budućnosti, još jedan u nizu gubitaka u političkoj komunikaciji na koje smo, nažalost, već navikli. A dok god nas malo izlazi na izbore, političari mogu biti kakvi god žele. I za kraj – izbore će presuditi oni koji izađu na izbore.
Naslovna fotografija: Unsplash