Jubilarni 70. Pula film festival traje tokom ovog tjedna i uz sve festivalske PR komunikacije i povike kontra programskih odluka istog u nacionalnom je programu i konkurenciji najavio ponešto premijera a ponešto već odigranih naslova.
U konkurenciji hrvatskog filma dodjeljuje se 16 Arena, a 13 je naslova: Cvrčak i mravica (r. Luka Rukavina), Dnevnik Pauline P. (r. Neven Hitrec), Escort (r. Lukas Nola), Garbura (r. Josip Žuvan), Hotel Pula (r. Andrej Korovljev), Pamtim samo sretne dane (r. Nevio Marasović), Pelikan (Filip Heraković), Samo kad se smijem (r. Vanja Juranić), Sedmo nebo (r. Jasna Nanut), Sigurno mjesto (r. Juraj Lerotić), Smrt djevojčice sa žigicama (r. Goran Kulenović), Tragovi (r. Dubravka Turić), Veće od traume (r. Vedrana Pribačić).
Uz vječne povike o klasičnim dramaturškim boljkama hrvatskog suvremenog filma u smjeru dominacije soc. realističke drame, imitiranja dugih rumunjskih kadrova, sporog toka radnje, kazališno staromodne i neprirodne glume, neinventivne režije, plošnih dijaloga i sličnog – uzeli smo za primjer izdvojiti samo prema trailerima filmova iz konkurencije – one koji bi nas kao prosječno (ne)zainteresirane gledatelje za novi hrvatski igrani film mogli zaintrigirati.
Ovo je top lista najboljih trailera filmova iz ovogodišnje Pula film festival konkurencije.
1/ VEĆE OD TRAUME (Vedrana Pribačić)
Rijetki dokumentarni film u glavnoj konkurenciji je priča o ženama silovanim u ratu i njihovim načinima preživljavanja na grupnim susretima i terapijama. Prema traileru iskrene intimne ispovijesti slučajeva koji bi trebali plijeniti pažnju gledatelja željnih tuđe muke i tuge kako bi usporedili svoj križ i njegove realne teškoće.
2/ SIGURNO MJESTO (Juraj Lerotić)
Najveći favorit festivala ako se ženski žiri ne odluči davati prednost premijernim naslovima je nagrađivana i hvaljena egzistencijalistička drama o samoubojstvu brata redatelja, scenarista i glumca Lerotića. Uz istaknute kritičke panegirike i blic kadrove otkrivanja tragičnog događaja, trailer djeluje najuvjerljivije ako mu je svrha nagovaranje neodlučnog što pogledati iz ovogodišnje konkurencije.
3/ SEDMO NEBO (Jasna Nanut)
Coenovska dramedija ili teatar apsurda u kombinaciji zbunjenih glavnih karaktera obećava kombinaciju apsurdističke i egzistencijalističke zafrkancije koja bi za razliku od prosječne hrvatske drame actually mogla biti zabavna. Ima vrhunski cast uključivši Krešu Mikića (a koji novi RH film nema), Nikšu Butijera i veličanstvenu Ivu Mihalić (kako ta žena sjeda i popunjava svaki kadar to je neobjašnjivo, kao i to kako je relativno premalo ima u našem filmu).
4/ HOTEL PULA (Andrej Korovljev)
Film otvaranja ovogodišnje Pule osim istaknute uloge mlade riječke glumice Nike Grbelje zakazuje oporu socijalnu dramu o zabranjenoj ljubavi bosanskog izbjeglice na stranom terenu i punkerski nastrojene klinke. Izbor lijepih opisnih kadrove u kontrapunktu je s dijaloškim otkrivanjem razvoja njihove veze. Mogao bi funkcionirati kao festivalski favorit domaćeg filma za Oscar 2024.
5/ PAMTIM SAMO SRETNE DANE (Nevio Marasović)
Trailer s najjačom glumačkom ekipom išao je na name dropping moment te je uz Kiću Burića kao aktualno najboljeg europskog glumca, slovensku legendu Radka Poliča, Leonu Paraminski, Tihanu Lazović, Taru Thaller, Ninu Violić, Janka Popovića Volarića, Milana Štrljića i mnoge druge najveća crowd pleaser navlakuša već po listi glumaca predstavljenih u dvije minute.
6/ SMRT DJEVOJČICE SA ŽIGICAMA (Goran Kulenović)
Izborom najavnih kadrova fokusiran je u smjeru krimi trilera na nordijski način te uz jak casting po knjizi Zorana Ferića mogla bi kod široke publike funkcionirati kao najveći kandidat za naj ocjenu publike.
7/ DNEVNIK PAULINE P (Neven Hitrec)
Domaća verzija “Leta kad sam naučila da letim” lektirni je naslov prema romanu Sanje Polak i prema rezultatima već najgledaniji domaći naslov ove godine, a prema šarenom i šarmantnom traileru apsolutni must see iz dječje perspektive.
8/ ESCORT (Lukas Nola)
Posthumni posljednji film jednog od najistaknutijih hrvatskih modernista kombinira već viđene motive slučajne smrti prostitutke u hotelu s njegovom sklonosti komuniciranju bojama i scenografijom u estetski nedokučivim scenografskim rješenjima. Moglo bi ispasti vizualno izazovno, kao i “Nebo sateliti” i provokativno kao “Sami” ili pak bliže razvikanijem, a kompromisnom “Ruskom mesu”.
9/ GARBURA (Josip Žuvan)
Obećavajuća priča o dva klinca i njihovim mobitel vlog igricama u kontekstu dalmatinske zaleđne tuge i sivila obitelji izvan sreće. Ima Mariju Škaričić u krupnom planu i treba li išta više.
10/ PELIKAN (Filip Heraković)
Pametno fokusiranje na (opet) identitetne probleme perspektivnog nogometaša na rehabilitaciji ozljede u toplicama gdje preuzima zabunom identitet druge osobe, obećava pokušaj iskakanja od prosjeka domaće ovogodišnje filmske proizvodnje.
11/ CVRČAK I MRAVICA (Luka Rukavina)
Rijetki crtić domaće kinematografije već se žanrom i formom bitno izdvaja od konkurencije i kao jedini takav plijeni pažnju nevezano za tuzemnu varijantu “Života buba” dvadeset godina nakon.
12/ TRAGOVI (Dubravka Turić)
Osim imanja genijalne Marije Škaričić u glavnoj ulozi priče se kratka video prezentacija lomi kao i kod Vanje Juranić oko fokusa na glavnu žensku rolu kojoj se nešto događa u životu samo još nismo sigurni treba li nas njen egzistencijalizam intrigirati ili zamarati prema teaser/trailer najavi.
13/ SAMO KAD SE SMIJEM (Vanja Juranić)
Poprilično nedefinirana teaser/trailer kratka prezentacija osim što otkrije dvoje glavnih glumaca i zadrži ih u istom prostoru uz nekoliko dinamičnih i modernističkih brzih rezova i efekata može najaviti ili zanimljivu festivalsku intimnu priču ili još jednu egzistencijalističku dramu u kojoj se glavnoj junakinji nešto događa.