Ako je po kojem segmentu hrvatski film ikad bio kurentan svjetskim trendovima, kvalitativno i kvantitativno, ne samo po najvažnijim nagradama i tradicijama festivala, onda je to bio animiranim filmom. Ne samo zbog “Surogata” Dušana Vukotića, “Samca” Vatroslava Mimice i cjelokupne genijalne Zagrebačke škole crtanog filma, Profesora Balthazara, Boureka, Zaninovića, Grgića, Blažekovića, potom Joška Marušića, a u novom mileniju Dalibora Barića, nego i zbog Osječanina Borivoja Dovnikovića Borda. Samozatajnog, tihog, sjajnog, kvalitetnog autora animiranih filmova, karikaturista, ilustratora, grafičkog dizajnera i strip-crtača, koji je u 92. godini preminuo u Zagrebu.
Čovjeka koji je bio jedan od stupova hrvatske animacije. Ne isključivo zbog zbroja svih nagrada koje je mogao skupiti: od “Vladimira Nazora”, “Andrije Maurovića”, Svjetskog festivala animiranog filma – Animafesta, šezdesetak pojedinačnih nagrada za filmove, dvadesetak nagrada i priznanja za životno djelo, već zbog ustrajnosti, prisutnosti, izdržljivosti, stilu i neprestanom kretanju i razvijanju u toku s vremenom.
Jedan je od prvih autora ‘Profesora Baltazara’
Potpisniku ovih redaka ostat će zauvijek u sjećanju genijalna struktura “Obične ljubavne priče” i eha “Glorije” glavnog junaka, toplina road tripa “Putnika drugog razreda”, kritično zabavni “Krek”.
Jedan je od prvih autora “Profesora Baltazara”, a njegov film “Znatiželja” je na Festivalu u Annecyju 2000., pod naslovom “Jewels of a Century”, uvršten među 84 najboljih animiranih filmova u povijesti. Njegova knjiga “Škola crtanog filma”, prevedena na više stranih jezika, na praškoj Filmskoj akademiji je od 1985. službeni udžbenik uvoda u animaciju. Neke od naslova koje katalozi najboljeg od domaćeg animiranog filma vole isticati su i: “Lutkica, “Krek”, “Ljubitelji cvijeća”, “Putnik drugog razreda”, “Uzbudljiva ljubavna priča”, “Škola hodanja”. Svi naslovi dostupni su na You Tubeu kako bi se uvjerili u sve pohvale izrečene na račun njegova prpošna i razigrana duha.
Karikature u najčitanijim hrvatskim medijima
Od 1985. do 1992. Bordo je bio direktor zagrebačkog Animafesta, a aktivist ASIFA, Međunarodne asocijacije animiranog filma, u kojoj je od 1994. do 2000. bio generalni sekretar. Osim toga, ilustracijom se bavio objavljujući godinama karikature, gotovo da nije bilo čitanijeg tiskanog medija u kojem se niste mogli nasmijati Bordovim realističnim karikaturama. Karikature je izlagao na više samostalnih i zajedničkih izložbi širom Hrvatske, a dio njih na izložbama u Francuskoj, Italiji i Kini, Srbiji, Cipru, BiH.
Od njega su se danas na društvenim mrežama prigodnim rečenicama sjećanja oprostili mnogi ljubitelji crtića i filmski djelatnici, među najtoplijim riječima pozdrava bili su oni redateljice Snježane Banović: “Pretužna vijest danas: otišao je predragi, genijalni Bordo. Borivoj Dovniković (Osijek 12. prosinca 1930.) Jedan od naj naj najvećih – filmski redatelj, animator, karikaturist… velikan svjetskog glasa. Čekali smo dvije godine da se vratimo dobrim običajima i susretima, nezaboravnim druženjima, nije se nažalost ostvarilo. Njegovi mailovi su međutim i dalje, u svim mogućim prilikama, liječili dušu, davali poticaj i vedrinu kad za nju i nije bilo puno razloga. Kakva je to gromada i toplina od čovjeka bila! Duboka sućut, draga Vesna”.
Ako je suditi čovjeka po djelu, naprosto ne smijete iz opće kulture ne uzeti si sat vremena i ne pogledati navedeni the best of kolaž Bordovićevih crtića. Toliko duha, topline i razigranosti i svjedočenju predkompjutorskom dobu animacije, teško da ćete u ovoliko lijepom obliku naći.
Naslovna fotografija: wikipedija