Pogledate li bolje, majmuniranje je zapravo najbliži opis posla koji jedna pjevačka ex boy band zvijezda radi u svim segmentima show biznisa. I jedini ispravni način predstavljanja stereotipa kojima nužno robuju svi filmovi ovog tipa.
Došao je niotkuda, postao velika zvijezda, nije se znao nositi s izazovima slave, počeo je piti i drogirati se, pao je, očistio se, snimio par pokajničkih dokumentaraca i intervjua, pa pristao da ga u biopicu glumi CGI majmun. Čimpanza točnije, u skladu s percepcijom hatera koji su njegovu facologiju često tijekom karijere znali poistovjetiti majmunskom. U skladu s percepcijom neozbiljnosti posla kojim se bavi, samoironija je jedini zdravi pristup koji radi razliku nad stotinama sličnih.
View this post on Instagram
Jer, ako ćete pravično, percepcija publike showbizza je užasno površna i oni kreiraju sliku kakvu žele vidjeti, koja je vrlo daleko od one realne. A ta je da se, kad ogulite bananu od kore, radi o karaoke i boy bend pjevaču, koji je pjevao mahom tuđe pjesme i na konto istih sazidao percepciju ‘bad boya’. Koji će biti bad onoliko koliko je bad biti tetoviranim, pijanim, drogiranim, ah, nikad viđen koncept.
Mjuzikl koji dekodira slavu, identitet i kontroverze
Razumijete već da prema uvodnim recima ove recenzije impresioniranost nečijim radom, likom i djelom, ako ga se već etiketira kao pjevača i entertainera, nadilazi činjenicu izvedbenog dara uz vrlo sumnjivo autorstvo, koje ide u smjeru Dua Lipa momenta da se 80% njenih i njegovih hitova razvojem vokalnih melodija i ritmičkih obrazaca poklapa s već čutim. Ili bar pod nejasnim okolnostima svojatanim. ‘Angels’ je napisana ili zajedno ili čudnovato s irskim marginalcem kantautorom Rayem Heffernanom, ‘Millenium’ u refrenskoj melodiji i aranžmanu potpuno posuđuje i duguje bondovskoj temi Johna Berryja iz ‘You Only Live Twice’. I tako dalje i tako redom.
Tu na mjesto dolazi ‘Better Man’, biografska mjuzikl drama o životu i karijeri Robbieja, ne samo kao svojevrsni filmski eksperiment nego introspektivna priča o identitetu, slavi i samoopažanju Take Thatovca. Koji je pandan N’Syncanom Justinu Timberlakeu. Ili Onedirectioned Harryju Stylesu. Pratite narativnu liniju. Ista je, potpuno.
View this post on Instagram
Koristeći CGI čimpanzu kao personifikaciju Robbieja, film se odmiče od standardnog biografskog narativa i ulazi u područje metafilma, preispitujući samu prirodu slavnih ličnosti i njihov odnos prema publici, slavi i sebi samima. Jedna od najzanimljivijih autorskih odluka jest korištenje čimpanze za prikaz Williamsa. Postupak nije samo vizualno ‘šokantan’, već simboličan i zapravo najiskreniji autoironični odmak od ove vrste filmova te moment koji čini razliku i odvaja ga od sličnih.
Robbie je kroz karijeru često koristio autoironiju kao obrambeni mehanizam, pa je time i ova čudna ali efektna reprezentacija dio odnosnog pristupa. CGI čimpanza predstavlja Robbieja kako se on vidi – kao ‘nedovoljno evoluiranu’ verziju popularnog čovjeka koji pokušava pronaći smisao u vlastitoj slavi, manama i talentima. Jer ih, kad ogulite bananu, podsjetimo se, realno i nema baš.
Ipak, čimpanza je već viđena…
Kombanje sedam do osam varijacija tonova, unutar par ljestvica u pop strukturi kitica, refren, kitica break do troipolminutne forme i nije neki nuklearnofizički nauk. Ni otkrivanja tajna svemira ili liječenja raka. U kontrastu s Netflixovim dokumentarcem iz 2023., koji je pružao wannabe sirovi uvid u Robbiejev život putem privatnih snimki i ispovjesnih priznanja o kurčevitom i bez puno razloga i temelja napuhanom karakteru dotičnog plavookog ‘majmuna’, ‘Better Man’ ide korak dalje poigravajući se s percepcijom realnosti. A Robbijev majmun i čimpanza je već viđena ne samo u Tim Burtonovm remakeovima ‘Planete majmuna’. Dokumentarac se fokusirao na emo dubinu, ovisnosti i mentalno zdravlje iz isposničkog standpointa Williamsa, a koji će u konačnici izgledati lažnije od plakanja za Celine Dion dok pokušava odigrati tragičarku od činjenice gubljenja mogućnosti pogađanja tona.
View this post on Instagram
Dotle mjuzikl biopic ‘Better Man’ koristi fantastične elemente kako bi te iste teme učinio univerzalnima i simboličnima. Oba djela dijele sličnu poruku kako pop i showbizz slava, koliko god izgledala glamuroznom, dolazi s velikom cijenom. Osobito za površne i neizgrađene karaktere koji pokleknu pred svojom slikom s naslovnica i medija te se nerijetko precjenjuju misleći o sebi kako vrijede bitno više nego što realno vrijede i kako je to što nude umnogočemu posebno. Nije.
Film koji razbija mitove
Za razliku od klasičnih biografskih filmova poput ‘Bohemian Rhapsody’ (2018.) o Freddieju
Mercuryju, koji je bio hvaljen zbog spektakularnih glazbenih scena, ali kritiziran za uljepšavanje stvarnosti, ‘Better Man’ se ne boji rušenja četvrtog zida, pričem Williams ne pokušava stvoriti mit o sebi, već ga načelno ‘razbija’ majmunskim poslima. Dok Mercuryjev film slavi njegovu pjevačku genijalnost i legendu, Robbie se samokritično i duhovito suočava s vlastitim nesigurnostima demistificirajući ideju pop zvijezde kao nečeg glazbeno vrijednog.
View this post on Instagram
Slično se ističe i u usporedbi s neuspješnim pokušajima drugih biopica, poput recentnih ‘Back to Black’ o Amy Winehouse ili ‘Bob Marley: One Love’. Tamo gdje ti filmovi pokušavaju igrati na sigurno i prate standardne narativne šablone, ‘Better Man’ nije osobito odvažan i ne riskira odbijanje tradicionalne publike time što glavnu facu pretvaraju u CGI čimpanzu. Kroz autoironiju, film propituje je li uopće moguće napraviti ‘pošten’ biografski film o slavnoj osobi, a da ne padne u zamku glorifikacije ili eksploatacije.
‘Better Man’ nije film za svakoga
‘Better Man’ se dotiče univerzalne teme ljudskog identiteta u svijetu u kojem slavne osobe često postaju robovi javne percepcije. Williams je često bio viđen kao neozbiljan, kontroverzan i sklon skandalima, što ga je učinilo ikonom britanske pulp i pop kulture, ali i izvorom vlastitih unutarnjih sukoba. Film donekle uspijeva tu dualnost prenijeti na ekran, koristeći humor, glazbu i nadrealne elemente kako bi istražio što znači biti čovjek u doba obožavanja slavnih. Iz tih perspektiva, ‘Better Man’ nije film za svakoga, ali uspješno balansira između humora i introspekcije nudeći gledateljima željnim raskošnih glazbenih scena sasvim pristojno iskustvo. Režiser Michael Gracey, iza kojeg je još jedan plesačko scenski spektakl ‘Greatest Showman’, držao je pristup glazbeno akcijskim scenama po svim postulatima posla, onako kako ‘Bog zapovijeda’, tj. kako to MTV-jem odgojena publika očekuje.
O Williamsovim pop hitovima kao glazbenom dijelu i sadržajnoj strukturi fanovima ne treba puno objašnjavati, a zahvaljujući majmuniranjima dotičnog i ta su majmunska posla dobila smisao, a cijela za poza koncepta popularnosti ne ostaje drugo nego bitno u banani. Robbiejevi fanovi će uživati, svima ostalima kao ni dosad neće biti osobito bitno.
Ocjena: 7/10
Naslovna fotografija: Screenshot YouTube