Sudeći prema traileru trebao je biti najzabavniji film godine. Sudeći prema filmu, ispao je jedan od boljih trailera godine. Naime, riječ je o onoj vrsti filmova koja u traileru ispuca doista sve najbolje fore, a dalje ostavlja gledatelje na nemilost navika američke komercijalne produkcije i njihovih ideja pakiranja zabavnog. U prijevodu – spašavaj se tko može.
Motivirani istinitim događajem iz sredine 80.-ih kada je američki crni medvjed prozvan Pablo Escobear pojeo veće količine krijumčarenog kokaina odbačenog iz aviona te pod utjecajem počeo raditi dar mar po nacionalnom parku. Ali je pronađen mrtav. Prepariran i danas služi za razgledavanje turistima. Nadgradnju priče po kojoj predimenzionirani medvjed ubija i rastrga sve živo što dođe pred njega, a u pauzama masakriranja priglupih i namjerno karikiranih Amera naudiše se kila i kila odbačenog kokaina, scenarist filma Jimmy Warden unakazio je stravično stereotipnim križaljka principom. Po kojem se nekoliko grupica ljudi nađe lutajući u području divljanja drogiranog medvjeda. I umjesto da od takvog potentnog materijala i premise učine nešto na tragu hillibilly remek djela “Tucker And Dale Versus Evil” ovaj puta im je istinska zabava pošla za rukom tek u jednoj jedinoj sceni – kad nafiksana medvjedica legne i zaspe na jednom od krijumčara.
Svi se međusobno traže…
Ili u par simpa sekvenci paničnog bijega od medvjeda. U međuvremenu majka (Keri Russell) traži maloljetnu kćer i njezinog prijatelja, ambulatni tim traži ranjene, šerif traži dilera (Ray Liotta u zadnjoj roli), dileri (O Shea Jackson, Ice Cubeov sin i ekipa) traže drogu pomoću lokalnih pikzibner krimosa, a rendžerica i rendžer traže medvjeda. U tim potragama medvjed kasapi i dekapitira na najbrutalnije načine polovicu njih.
Glumica Elizabeth Banks u ulozi redateljice i glumački cast najmanji su problem filma. Preko granica razumljivog spora i umrtvljena priča počiva na brutalnim i nepotrebnim scenama ubijanja (crijeva, lubanje, kosti, ekstremiteti) koje same po sebi niti su strašne niti šokantne samo nepotrebne u predstavljenom kontekstu. Varirati horor i komediju moglo se na daleko duhovitiji i dramaturški dovitljiviji način. Koliko god navijali za film kao potencijalnu kino zabavu godine toliko se jedino stvarno zabavljala ekipa filma na snimanju. Sve ostalo je podcrtano pod – propuštena sjajna prilika.
6/10