Prava vrijednost ovog filma nije u brojkama, već u činjenici da je riječ o filmu koji redefinira što crnački horor može biti - ne samo strašan, već i politički pronicljiv, duhovno snažan i umjetnički raskošan
Ryan Coogler, redatelj slavnog Black Panthera i Creeda, u Grešnicima (Sinners) ulazi u sferu horora s monumentalnom sigurnošću i autorskom hrabrošću koja mu već osigurava mjesto među najvažnijim suvremenim američkim redateljima. Tik uz Spikea Leea i Jordana Peelea.
Smješten u 1932. u deltu Mississippija, film prati blizance Smokea i Stacka – obje uloge tumači koncentrirani mu omiljeni glumac Michael B. Jordan, koji se vraćaju u rodno mjesto pokušati započeti novi život otvaranjem juke jointa, lokalnog okupljališta za ples, piće i blues. No taj čin nije samo ekonomski pothvat ni nostalgični povratak doma, on pokreće čitav niz nadnaravnih, demonskih i povijesno ukorijenjenih sila koje će testirati njihovu vjeru, identitet i međusobnu povezanost. Već od uvodne scene, Coogler ne skriva ambiciju napraviti puno više od običnog žanrovskog horora. Grešnicima zadire u mitove američkog juga, crnačku povijest i kolektivnu traumu, istovremeno evocirajući legendarne motive kao što je priča o blueseru Robertu Johnsonu i njegovu navodnom paktu s vragom za glazbeni talent. Coogler ide još korak dalje, ne koristi vraga samo kao klišej žanra, već kao alegoriju sistemskog ugnjetavanja, kolonijalne manipulacije i gubitka duhovnog identiteta. Glavni antagonist, irski vampir Remmick ovdje pak nije puki monstrum, već sofisticirana figura bijelog eksploatatora koji nudi besmrtnost crnoj zajednici, ali po cijenu gubitka duše, vjerovanja i slobodne volje.
Cooglerov ritualni spoj horora i afroameričke povijesti
Film vješto balansira horor i socijalni komentar, a njegovo duhovno središte jest lik Sammieja, bratića blizanaca, glazbenika čije pjesme u neznanju prizivaju duhove predaka. Njegova glazba nije samo soundtrack jednog vremena, već doslovni medij za komunikaciju s prošlošću. U toj simbolici leži Cooglerova najveća snaga. Reinterpretacija afroameričke povijesti kroz žanrovske kodove, baš kao što to čini Jordan Peele u Get Out i Us, ili Spike Lee u svojim ranijim političkim dramama od School Daze, Mo Better Blues, Do The Right Thing itd. No dok Peele naginje satiri i psihološkom hororu, Coogler koristi elemente southern gothica, folklora i duhovne introspekcije, stvarajući gotovo ritualni doživljaj gledanja.
Michael B. Jordan, premda akcijski mišićavi zamjenik za Willa Smitha, je u dvojnim ulogama: Smoke, buntovnik s razlogom i Stack, tiši brat s težom prošlošću, funkcioniraju kao ogledala jedan drugome i kao unutarnji sukob crnačke Amerike između otpora i asimilacije, bijesa i oprosta. Sekundarni likovi, poput Delroya Linda, Buddyja Guya, kaotične i izmučene Hailee Steinfeld, dodatno šire mitološku dimenziju filma.
Vizualno, film je prava poslastica: sniman na 65mm filmu, koristi IMAX i Ultra Panavision kamere, a kinematografkinja Autumn Durald Arkapaw potpisuje hipnotičnu, tamnu i zasićenu sliku juga Amerike, ispresijecanu baršunastim noćima, zagušljivim danima i sjenkama prošlih grijeha. Glazba Ludwiga Göranssona i Serene u suradnji s legendarnim blues producentom Lawrenceom ‘Boo’ Mitchellom zvuči kao autentični vapaj prošlog stoljeća – korišteni su stari instrumenti, a snimke uključuju i glasove Brittany Howard i Buddyja Guya, stvarajući glazbeni spektar koji nije samo scenografija, već glavna žila kucavica filma. Završna pjesma Roda Wavea Sinners na odjavnoj špici savršeno zatvara narativnu i emocionalnu petlju.
Grešnici su već u tjednu otvaranja zaradili brdašce milijuna dolara, a kritičari su ga gotovo jednoglasno proglasili jednim od najvažnijih filmova godine. Na Rotten Tomatoesu drži 98%, a CinemaScore mu daje ocjenu ‘A’, prvu takvu za horor u više od tri desetljeća. No njegova prava vrijednost nije u brojkama, već u činjenici da je riječ o filmu koji redefinira što crnački horor može biti – ne samo strašan, već i politički pronicljiv, duhovno snažan i umjetnički raskošan. U svijetu post-Black Panthera, Coogler je dokazao da njegova kreativna snaga ne poznaje žanrovske granice, stoga Grešnici nisu samo film već kolektivni san i noćna mora prošlosti, sadašnjosti i budućnosti afroameričke svijesti.
