Prvi je to takav natječaj raspisan u središnjoj nacionalnoj kući nakon pedeset godina, a privukao je veliki interes domaćih dramatičara i pisaca, te je ukupno prijavljeno 166 dramskih tekstova.
Drama Gdje se kupuju nježnosti prati tri generacije žena u ruralnoj sredini koja se teško oporavlja od posljedica rata. Priča je to o ženama čiji je život ispunjen nasiljem, patnjom i siromaštvom, ali i nadom o izlasku iz tog začaranog kruga. Baka, majka i kći se svaka na svoj način pokušavaju nositi sa životnim nedaćama.
Začudni svijet likova s margine društva
Središnji lik drame je kći koja preispituje živote svoje bake i majke, ali i to koliko njezin život počinje sličiti na njihove. Tekst u sebi nosi nadu novih početaka, izlaska iz krugova za koje smo mislili da su zauvijek zatvoreni, a životi u njima predodređeni. Monika Herceg kombinira svoj prepoznatljiv poetski stil s dramskim elementima, približavajući nam začudni svijet likova s margine društva.
‘Gdje se kupuju nježnosti’ na najveću nacionalnu scenu postavlja redatelj Rene Medvešek koji je u HNK-u režirao proslavljenu predstavu ‘Tko pjeva zlo ne misli’. Dramaturginja je Jelena Kovačić, scenografkinja Tanja Lacko, kostimografkinja Doris Kristić, kompozitor je Zoran Šćekić, oblikovatelj videa je Ivan Marušić Klif, a svjetla Aleksandar Čavlek. Uživo na sceni glazbu izvode Zoran Šćekić, Nenad Sinkauz i Pavle Jovanović. Medvešekova režijska ideja jest da lik Kćeri na pozornici interpretiraju tri naše kazališne dive, proslavljene glumice Lana Barić, Jadranka Đokić i Daria Lorenci Flatz. U ulozi Majke, kao spone dviju generacija, vidjet ćemo fantastičnu Ninu Violić, moćnu Baku glumi Mirta Zečević, a Filip Vidović igra Sina. Ulogu Oca tumači Igor Kovač, novi član Ansambla HNK u Zagrebu.
Prvo iskustvo s postavljanjem teksta na kazališne daske
“Moram priznati da nisam očekivala tim koji se okupio oko Nježnosti. Radi se o našim najboljim glumicama i glumcima, glumačkim legendama već. Isto vrijedi i za tim koji predstavu postavlja. Moram priznati da ne idem na probe. Naprosto mi se čini da je tekst sada njihov, i da moram znati pustiti ga u dobre ruke i vjerovati. A zaista im vjerujem i želim doživjeti to čudo koje se događa na pozornici bez da virim prije. Meni kao piscu ta mogućnost da tekst dobije dimenziju izvan papira predstavlja nešto gotovo nestvarno. Kad čovjek piše, tekst je živ koliko i stvarnost. Sama mogućnost tog izlaska u ljudska usta malo je zastrašujuća, ali i divna u isto vrijeme”, kaže Monika Herceg kojoj je ovo prvo iskustvo s postavljanjem teksta na kazališne daske.
Fotografije: Mara Bratoš