Koncept ljubavi fascinira nas od pamtivijeka. O važnosti ljubavi svjedoče nam brojna umjetnička djela: pisma, pjesme, romani, predstave, slike i raznih razdoblja ljudskog djelovanja. Zapadna civilizacija zasniva se na mitovima o tragičnim ljubavima poput one od Orfeja i Euridike, Tristana i Izolde, Romea i Julije.
Ljubav je vjerojatno najopjevaniji koncept u umjetnosti, neka od najvećih umjetničkih djela svih modaliteta proizašla su upravo iz ljubavi koja je u zapadnom svijetu često neuzvraćena.
Antički koncept srodnih duša
“Ljubav je čežnja za našom vlastitom izgubljenom polovinom“, napisao je Milan Kundera u kultnom romanu “Nepodnošljiva lakoća postojanja”. Takvo poimanje ljubavi seže sve do antičkog svijeta i stare Grčke. Prema grčkoj mitologiji, ljudi su izvorno stvoreni s četiri ruke, četiri noge i glavom sa dva lica.
Bogovi su se bojali njihove moći te je Zeus ova bića podijelio na dva odvojena dijela, osudivši ih da život provedu u potrazi za svojom drugom polovicom. O tom govori Platon u svojem filozofskom djelu “Simpozij ili o ljubavi“, a i Aristotel, najveći grčki filozof, tvrdio je da je ljubav sastavljena od jedne duše koja nastanjuje dva tijela.
Umijeće ljubavi
“Ljubav pomaže čovjeku da prevlada osjećaj osamljenosti i odvojenosti, a ipak mu dopušta da bude svoj, da zadrži svoj integritet. U ljubavi se zbiva paradoks da dva bića postaju jedno, a da ipak ostaju dvoje.“
Erich Fromm u svojem djelu “Umijeće ljubavi” piše o čovjekovoj odvojenosti u suvremenom svijetu čije je sjedinjenje moguće jedino kroz ljubav. Fromm smatra da je u društvu zapadne kulture ljubav rijetka pojava te da njezino mjesto zauzimaju oblici pseudoljubavi poput sadomazohističkih odnosa i toksičnih veza koje se predstavljaju kao ljubav, iako ne mogu biti dalje od nje.
Frommova ključna misao je da moramo voljeti sebe da bismo mogli voljeti druge. Udaljavanjem od sebe udaljavamo se i od ljubavi prema drugima. Ako ne poznajemo sebe, ne možemo se voljeti, a samim time ne možemo nikoga voljeti. Fromm govori o odnosu ljubavi i potrošačkog svijeta te ukazuje da je sama ljubav u suštini proces davanja, a ne primanja kao što je uvriježeno u današnjem potrošačkom društvu.
Najvažnija misao je da je ljubav umijeće i da se tim umijećem može ovladati. To bi čovjeku trebao biti prioritet jer u suprotnom, prema Frommu, svi naši pokušaji da ostvarimo ljubav osuđeni su na propast. U svojoj knjizi Fromm propituje sve aspekte ljubavi: od romantične i erotske preko majčinske, očinske i bratske ljubavi do sebeljublja i ljubavi prema Bogu.
Fragmenti ljubavnog diskursa
Roland Barthes, najistaknutiji predstavnik francuske strukturalističke kritike i utemeljitelj semiološke teorije, napisao je kultno djelo koje analizira ljubav na posve drugačiji način.
“Fragmenti ljubavnog diskursa” su, najpojednostavljenije rečeno, govor zaljubljenog, odnosno diskurs onog koji voli. “Krhotine diskursa” Barthes naziva “figurama”. Figure predstavljaju prepoznatljivi jezični osjećaj. Barthes je smatrao da njegove figure imaju “dramski” karakter jer se na pozornicu iznosi iskaz, a ne analiza iskaza.
Prema Barthesu, postoji riznica određenih figura ljubavnog diskursa, koja se uvijek primjenjuje u odnosima između ljudi. Uz pomoć figura svakoj se ljubavnoj epizodi može pridati neki smisao. Barthes se posvetio jeziku kojim se koristimo kada smo zaljubljeni ili razmišljamo o ljubavi i on objašnjava da to nije jezik svakodnevnog govora. To je jezik usamljenosti i mitologije.
Barthes u svojim figurama nosi niz primjera iz književnih djela kojima oprimjeruje mitologiju ljubavi. Ono što je fascinantno da se cijeli repertoar ljubavnih emocija i situacija može svesti na Barthesove figure i svatko se u njima prepoznaje.
Figure mogu biti izgovorene, kao ona Volim te, upisane kao Posveta, znakovite kao Točkica na nosu, mogu se odvijati kao Drame, zamišljati kao Demoni ili osjećati kožom kao da si Oderan. Iz tih figura Barthes gradi fascinantan kodeks ljubavi, a ne filozofiju.
Pohvala ljubavi
“Zaista mislim da je ljubav u ovakvom svijetu uhvaćena u škripac i opkoljena, a time i ugrožena. I mislim da je njezina obrana jedan od filozofskih zadataka. Što bi vjerojatno značilo, kako je rekao pjesnik Rimbaud, da bi je trebalo i ponovo izmisliti. To ne može biti obrana jednostavnim očuvanjem postojećeg. Svijet je uistinu ispunjen novinama, pa tako i ljubav treba biti inovirana. Treba ponovo izmisliti rizik i avanturu protiv sigurnosti i komfora.”
“Pohvala ljubavi” jedna je od najljepših filozofskih knjiga o ljubavi koju je napisao francuski filozof Alain Badiou. Novo stoljeće prijeti ljubavi na nove načine. Badiou govori da je ljubav bez rizika kao rat bez smrti, no danas je ljubav uhvaćena između konzumerizma i usputnih seksualnih avantura lišenih strasti.
Osim toga, Alain Badiou analizira ljubav nakon pojave dating aplikacija, a iznosi i filozofske koncepte ljubavi i sistematizira ih na tri glavna pravca: romantična, komercijalna i skeptična koncepcija ljubavi.
No, vrlo odlučno zaključuje da se ljubav zapravo ne može svesti ni na jedan od ovih koncepata. On iznosi teoriju ljubavi koja se temelji na ideji da je ljubav izgradnja istine između dvije osobe. Da bi se ljubav izgradila potreban je susret u kojem se dvije osobe susreću sa svim svojim različitostima, uvjerenjima i osobinama. Razlike su uvijek prisutne i njih treba prigrliti jer rješavanje sukoba i problema je ključno je za trajnost ljubavi. Bez susreta ljubav ne može zaista započeti.
Prava je ljubav ona koja trajno trijumfira
Badiou smatra da se ljubav treba obnavljati. Dvoje zaljubljenih trebaju uvijek iznova prihvaćati slučajnost prvog susreta da bi održali njezino trajanje. Jednom izrečenu izjavu ljubavi trebamo ponavljati djelima i riječima. Ključno je osmisliti kako trajati s osobom koju volimo, unatoč svim različitostima.
“Prava je ljubav ona koja trajno trijumfira, ponekad i teško, nad preprekama koje joj postavljaju prostor, svijet i vrijeme.”
Badiou razvija novi pogled na ljubav koji je doživljava kao dugu, upornu avanturu i neprestano istraživanje drugosti.
Ogledi o ljubavi
“Nakon što bih im po deseti put ispričao priču o Chloe u kemijskoj čistionici, Chloe i meni u kinu ili Chloe i meni kako naručujemo hranu za van, priču bez radnje i s još manje zapleta, samo sa središnjim likom koji stoji usred jedne gotovo nepomične pripovijesti, bio sam prisiljen prihvatiti činjenicu da je ljubav jedna usamljena pustolovina”
Alain de Botton je švicarski je pisac koji u svojoj knjizi “Ogledi o ljubavi” prikazuje susret i ljubav muškarca i žene od upoznavanja pa sve do završetka njihove ljubavi iznoseći svoju teoriju ljubavi.
Pritom govori o vlastitom doživljaju emocija i zaključuje da je teško ispisati teoriju ljubavi jer je intenzitet osobnih emocija nemoguće prepričati. Ljubav je jedna od onih posve običnih stvari koja se oblikuje ovisno o tome kako ih mi doživljavamo.
Alain ispisuje niz situacija, tzv. scena za dvoje i analizira ih zaključujući da je najveći neprijatelj ljubavi upravo strah. Strah od gubitka uništava ljubavnu ljudsku sreću jer se mi od prvog dana ljubavi bojimo da će ona nestati. Taj strah od nestajanja ljubavi i sreće u ljudima prouzrokuje da se dovode u sulude situacije i sami ugrožavaju svoju ljubav. Zbog toga ljubav najčešće završava onako kako smo strahovali da će završiti, a Alain de Botton smatra da kad se voli ne smije se ništa očekivati zauzvrat.
U ljubavi ne smijemo biti svjedoci jer kroz ljubav potvrđujemo identitet. Najtragičnija sudbina moderne ljubavi su ljubavnici koji su “u stanju ubiti vlastitu ljubavnu priču samo zato što više ne mogu podnijeti neizvjesnost i rizik koji su sastavni dijelovi njihova eksperimenta u dosezanju sreće”
All about love: New Visions
“All too often women believe it is a sign of commitment, an expression of love, to endure unkindness or cruelty, to forgive and forget. In actuality, when we love rightly we know that the healthy, loving response to cruelty and abuse is putting ourselves out of harm’s way.”
Knjiga All About Love Bell Hooks objavljena je 2000. godine, ali njezine misli i argumenti o modernoj ljubavi i dalje odjekuju 22 godine kasnije. Bel Hooks je feministica i kulturalna teoretičarka koja je odlučila saznati kako ljubav zaista izgleda. Ova knjiga je provokativna, napisana u didaktičkom stilu u kojem se spajaju moralna filozofija i self-help. Nastala je kao sažimanje njenih ljubavnih iskustva i propalih veza. Rezultat je topla potvrda da je ljubav moguća.
Naime, željela je napisati knjigu koja govori kako se vratiti ljubavi. U knjizi govori o patrijarhatu i kako je on utjecao na ljubav i na muškarce i na žene. Muškarci su odgajani da budu zabrinuti za seksualno zadovoljstvo i jesu li dobri u seksu, ali ne brinu se jesu li sposobni davati i primati ljubav. Osim toga, govori i o nasilju te tvrdi da će mnogi muškarci radije ušutkati partnericu nasiljem nego da svjedoče vlastitoj emocionalnoj ranjivosti.
Hooks govori o mnogim zamakama u koje upadaju i osobe koje nisu u heteronormativnim vezama, a svoje ljubavno iskustvo ispisuje i univerzalizira ga u pop-sociologiju ljubavi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.